Sukob generacija – penzioneri glavna poluga održanja vlasti

Društvene i političke promjene kojima danas svjedočimo u Srbiji, a koje najavljuju jednu novu vrstu političke kulture koju diktiraju mladi ljudi, u prvi plan je izbacilo pitanje međugeneracijiskih razlika. jer se po svim pokazateljma takvim promjenama najviše suprotstavlja starija populacija. Slično stanje i odnosi su i u Republici Srpskoj.

Sva novija istraživanja pokazuju da pored masovnih protesta i kritika vlasti, ona još uvijek ima većinsku podršku glasača. Zašto je to tako?

Iz najmanje dva razloga. Prvi je da oni koji danas najviše krtikuju stanje u društvu i ovakav sistem, a to je populacija mladih, relativno je nezainteresovana za izbore. I iako nisu zadovoljni opštim stanjem društva, oni su jednom nogom na putu da napuste ove prostore, jer imaju jaku potrebu slobodne alternative i bjekstva iz stanja zarobljenog društva. Jednostavno je danas mlađa generacija zasićena svim lažima i manipulacijama koje vlast pravi i pravi snažnu distancu u odnosu na vlast, ali se to zadovoljstvo politički ne artikuliše. To pokazuje i stav na protestima u Srbiji da se, iako protiv vlasti, ni opoziciji ne dozvoljava da u njima učestvuju, jer je opšta percepcija da je za ovakvo stanje političkih odnosa gotovo jednako odgovorna i opozicija. Ona je svojom neodlučnošću i unutrašnjim sukobima izgubila svaki integritet i ne vidi se kao stvarna alternativa vlastima.

S druge strane, starija populacija stanovništva sa snažnim nasljeđem autokratskog mentaliteta, u daleko većoj mjeri podržava vlast i gotovo masovno izlazi na izbore. Iako postoji floskula da „na mladima svijet ostaje“, naše starije generacije ne dopuštaju da ih se otpiše i ponašaju se sebično u odnosu na svoju djecu na način da su oni još uvijek nezreli i neiskusni za takva pitanja kao što su država i sistem. Možda zvuči bizarno ali je realno, dovoljno je da vlast  malim ustupcima penzionerima kupi njihovo povjerenje i da dobije njihovu naklonost na izborima. Starije generacije su za razliku od mlađih daleko više podložni manipulacijama medija koje vlast kontroliše. Iz prostog razloga što su kanali komunikacije između mladij potpuno drugačiji i manje su podložni manipluacijama ove vrste. Oni smatraju da su sve maske pale, tako da laži i vlasti i opozicije koja samo čeka pad vlasti da bi zauzela njene pozicije, više ne prolaze.

Drugi razlog je u potpunom odsustvu međugeneracijske komunikacije i razumijevanja. To je posljedica izrazito velikih promjena u načinu i komunikacije i shvatanja između generacija. To su različiti svjetovi. Gotovo svakodnevno svjedočimo tim dubokim razlikama i otpor mladih starim ideološkim vrijednostima je ogroman. Nikada nije bila veća kriza porodice i posljedice te krize su vidljive u svakoj od njih, ali i u svim drugim društvenim grupama, u školama i na radnom mjestu. Ali to je više kriza različitih mentaliteta, nego što su mladi danas protiv porodice kao institucije.

I dok starija populacija strahuje za svoju održivost, a vlast koristi tu njihovu slabu tačku, generacija mladih je u daleko većoj mjeri pogođena svim vrstama ekonomskih kriza, nezaposlenosti i kasne radne karijere. Sva istraživanja u društvenoj sferi pokazuju da danas gotovo trećina mladih živi s roditeljima, čak i kada zasnuju svoju porodicu, dobiju dijete. Ta situacija, ma koliko bila nužna i posljedica slabe ekonomske moći stanovništva, izaziva prirodne frustracije i produbljuju jaz u kojem su sve strane nezadovoljne.

Tako dobijamo sliku društva u kojem postoje duboke razlike između više generacija, a koje se manifestuju u našoj svakodnevnici. Na ovim pitanjima se vrlo malo radi ili gotovo ništa. Možda su škole danas postalo najeksplicitnije mjesto tih razlika i potpunog odsustva normalne komunikacije nastavnika i djece. I onda se problem prenosi dalje, na sve vrste društvenih odnosa, a posebno na sferu politike gdje je vidljiv potpuno različit pristup političkim temama starijih i mlađih generacija. Bunt mladih se danas može manifestovati na napredviljive načine, jer ako se on ne artikuliše i ignoriše, on eskalira na graničnim situacijama. Dolaze nove generacije koje nisu opterećene ni vremenom autojratske komunističke vlasti, niti njihovih ideoloških nastavljala, ali ne vremenom rata i te generacije. Oni su oslobođeni tih ideoloških stega i trauma.

Krik slobode je mnogo snažniji od želje za mirnim životom i kolotečine u kojoj istrajavamo. Prirodni tok i smjena generacija je ona osnova na kojoj će se izvjesno graditi nova budućnost na ovim prostorima. To je proces koji se ne može zaustaviti.

ISTOK