Goran Šukalo više od decenije sprovodi istraživanja koja obuhvataju različite aspekte života zmija, uključujući populacije, ishranu, reprodukciju i interakciju sa životnom sredinom.
– Zmije su generalno bitna karika u lancima ishrane, pošto su u osnovi predatori, regulišu brojnost drugih životinja. Vodene zmije regulišu brojnost riba, ako je u pitanju ribarica, brojnost vodozemaca, ako je u pitanju bjelouška. S druge strane smukovi su nevjerovatno korisni, zato što su to zmije koje se hrane primarno glodarima i faktički regulišu njihovu brojnost, a glodari su generalno prenosnici različitih bolesti i štetočine usjeva i imaju niz negativnih uticaja na čovjeka – ispričao je Šukalo.
Naglasio je da zmija za jedan obrok može pojesti, 5, 6 glodara, a zavući će se tamo da ne može ni mačaka, ni neka druga životinja, tako su jako bitan saveznik u borbi sa glodarima.
– Slično je i sa poskokom, iako je otrovnica u pitanju isto tako je bitna karika u lancu ishrane – kaže on.
Vrste u Bosni i Hercegovini
Generalno na prostoru Republike Srpske, pa i Bosni i Hercegovine živi 13 vrsta zmija.
– Neko navodi 14 vrsta, međutim, ta jedna vrsta smuka, nije nađena od 120 godina na prostoru BiH, tako da smatram da je ona prosto nestala. Tako da u Bosni imamo 13 vrsta zmija, među njima 3 su otrovnice, 2 su poluotrovnice, a 8 je neotrovnih vrsta – izjavio je Šukalo.
Prema njegovim riječima kada su u pitanju poluotrovnice zmajur i zmija mačka, žive samo u Hercegovini.
– Trebinje, Bileća, tamo je njihova veća brojnost i prosto vole, mediteransku klimu. Njihovi otrovni zubi nalaze se na krajevima vilica i nikad nije zabilježeno da su otrov ubrizgale u čovjeka, obično ubrizgavaju samo u tijela manjih životinja, koje obuhvate ustima. Tako da i njih možemo smatati neotrovnim za čovjeka – rekao je Šukalo.
Poskok najšire rasprostranjena otrovnica
Poskok je najšire rasprostranjena otrovnica na prostoru Republike Srpske i Bosne i Hercegovine koja naseljava čitav prostor, izuzev krajnjeg sjevera uz rijeku Savu. Tu ga nema, ali ga zamjenjuje nizijska populacija šarke, koja je malobrojna.
– Ono što je interesantno one mogu biti i crno obojene, pa na prvu mogu podsjetiti bjeloušku. Taj melanizam je poznat kod šarki, tako da se ne vidi onaj tip šare, koji je inače karakterističan – rekao je Goran Šukalo.
Naglasio je sa su od ugriza poskoka zabilježeni smrtni slučajevi i treba s njim postupati oprezno.
– Nikada neće napasti prvi. On će uvijek biti negdje, uz kamen, mimo puta, negdje će se tu sunčati, variti plijen, a obično će čovjeka ujesti ako slučajno nagazi na njega. Desi se i kada prilazite da zna krenuti i šištati i upozoravati da mu ne prilazite i lagano se krene sklanjati. U suprotnom nema ozbiljne opasnosti, ako se pridržavamo, u prirodi da gazimo tamo gdje je prohodno ili ako idemo gdje je neprohodno, da koristimo dublju obuću, duže hlače, te rukavice – ako hvatamo – naveo je on.
Nestručno rukovanje
Prema njegovim riječima jedno istraživanje pokazuje da je svaki treći ili četvrti ugriz usljed nestručnog rukovanja.
– Ljudi pokušaju ili da je ubiju ili da je sklone na neadekvatan način, da li da koriste neke neadekvatne rukavice ili slično ili ako hoće da je ubiju, u sekundi odreaguje zmija i ubrizga otrov. Zato se ugriz svaki 3. ili 4. desi na taj način – objasnio je on.
Nažalost, kod nas nema podataka o broju smrtnih slučajeva od ugriza zmija. Postoji rad koji je obuhvatio period od 1971. do 1980. za područje Trebinja, gdje je bilo oko 130 ugriza od kojih je jedan završio sa smrtnim ishodom.
– Smrtni slučajevi nastaju kod osoba koje imaju neke druge zdravstvene probleme ili su preosjetljivi na otrov i slično. U slučaju ugriza, treba samo pravovremeno reagovati, ne treba paničiti, treba izbjegavati nagle pokrete, bitno je ostati smiren, ne treba isisavanje, što je prije bilo neka preporuka, zasijecanje rana već ide istiskivanje mjesta ugriza, do pojave sukrvice i nakon toga hladan oblog, piti što više tečnosti, vode – ne alkohola, kafe, nekih energetskih pića jer oni ubrzavaju cirkulaciju, samim time i širenje otrova i, naravno, javiti se zdravstvenu ustanovu, gdje će, po potrebi biti ubrizgan serum – rekao je Šukalo.
Prema istraživanjima 30 do 40 odsto ugriza budu “suvi ugrizi” odnosno zmija ugrize, ali ne ispusti otrov.
– To je dovelo i do nekih zabluda, jer neki ljudi smatraju da su imuni na otrov poskoka, a u stvari otrov nije bio ni ubrizgan, nego prosto se desio “suvi ugriz” – rekao je on.
Ujed zmija otrovnica se prepoznaje po dvije ubodne ranice, koje su na rastoranju od 6 do 10 milimetara.
– Nekada može jednim zubom zmija da ugrize i ubrizga otrov, ali vrlo brzo poslije toga dolazi do bola, otoka, crvenila, hematoma, počinju krvni podlivi, hemoragično dejstvo otrova i onda se prati ukoliko dođe do širenja otoka preko 15 centimetara mora ići serum. Ako je do 15 centimetara po evropskim standardima, ne ubrizgava se serum, nego se prati stanje – kaže Šukalo.
Dodao je da kod zmija neotrovnica uvijek imate veći broj sitnih zubića koji ugrizu i to vrlo brzo, za dan, zaraste. Pojavi se samo malo krvi i mjesto je potrebno dezinfikovati alkoholom. Po potrebi se može javiti ljekaru, da se prati situacija.
Predrasude
Prema riječima Šukala razne priče, od biblijskih, mitoloških do narodnih vjerovanja dovele se su do toga da su zmije kod nas na neki način satanizovane bez obzira što je većina vrsta potpuno bezopasna.
– Imate čak dvije vrste ovdje, u okolini Banjaluke i čitavoj u Republici Srpskoj bjelouška i ribarica koje uopšte ne ujedaju. Prosto možete ih hvatati, za koji god dio tijela, ona nema refleksa da vas ujede. Samo ispuste tečnost, kloakalnu, neprijatnog mirisa i to je neki jedini vid odbrane – kazao je on.
S druge strane, smukovi isto obično bježe i neke najobičnije rukavice su dovoljne da se uklone. Nažalost, ljudi ih često ubiju, obezglave i ostave na putu, iako su vrlo korisni.
– I da ih prosto prihvatimo i na pitanje šta trebamo raditi kada vidimo zmiju, najbolje je ništa, samo se skloniti, nastaviti svojim putem, ona će se skloniti i otići će svojim putem. Ukoliko je naseljeno mjesto gdje ima male djece, ukoliko je primjećen poskok, onda treba pozvati stručnu osobu ili ustanovu za uklanjanje zmija otrovnica – rekao je Šukalo.
Treba li se bojati zmija?
Šukalo smatra da zmije treba poštovati, ali ih se ne treba bojati. Prije svega moramo znati koje vrste žive u našem okruženju. U široj okolini Banjaluke postoji samo pet vrsta, od čega je samo poskok otrovnica. Njega je vrlo lako prepoznati po onom roščiću na vrhu njuške i ne prekinutoj cik-cak šari i pri susretu sa ovom vrstom potreban je oprez.
– Najbolje su preventivne mjere, da održavamo prostor gdje boravimo puno vremena, dvorišta kositi i ukloniti potencijalna staništa gdje se može sakriti, neke hrpe cigle, kamenja, limova i sličnog. Ako učinimo naš uži prostor njima neadekvatnim, one tu neće ni biti – dodao je on.
Na pitanje čega se plaši obzirom da se zmija ne plaši on je odgovorio: “Kad pričam studentima govorim sa svim životinjama je lako sam treba znati kako. Kad naučimo na koji način da ih razlikujemo, kako da rukujemo s njima, onda je lako, nema potrebe plašiti se bilo čega”.
Srpskainfo
