Jedan od njih mu se kasnije povjerio i rekao da su blokirali južnu, sjevernu, zapadnu i istočnu kapiju svijeta da mu onemoguće svaki pristup svom guruu.
Oni su zaista bili neka vrsta posvećene sekte, ali su o Mitrinoviću željeli da se govori isključivo kao o filozofu. Ja sam dobio neke od tajnih spisa koje njegovo društvo izdaje za internu upotrebu kao “New Atlantis Bulletin”. U tim posljednjim predavanjima koje su zapisivali Mitrinovićevi učenici, govori se o duhovnoj strukturi univerzuma i našeg svijeta apsolutno gnostičkim jezikom.
Mitrinović vjeruje u sveprožimajuću pleromu o kojoj piše Karl Gustav Jung u “Septem Sermones ad Mortes”. Vjerovao je da je pleroma kao duh univerzuma, neka vrsta kosmičke samosvijesti koja ispunjava ovaj naš svijet i čitave narode. Vjerovao je da su Englezi kao narod najdublje ispunjeni pleromom i da stoga imaju najrazvijeniju samosvijest. Zbog toga oni vladaju svijetom, poput zrelog pedesetogodišnjeg gospodina. Posjeduju znanje, ali ne energiju, koju stoga neprekidno moraju da crpe od naroda niže samosvijesti kakvi su, recimo, Srbi ili već neki drugi manji narodi.
Pleroma je za Mitrinovića kao Šardenova noosfera, živa prožimajuća energija koja određuje sve stvari u ovom našem materijalnom svijetu. Ljudi zato moraju da teže kolektivnoj samosvijesti, božanskoj duši svijeta u kojoj će svako pronaći svoj individualni raj u svejedinstvu s prirodom. Magično udruživanje, tajanstveni egregor, kao da doziva u sjećanje fantastičnu novelu Teodora Sterdžena “Više nego ljudski”, u kojoj se upravo govori o mogućem geštaltu nadarenih svjesnih pojedinaca i njihovoj grupnoj moći.
Proučavanje Mitrinovićevih spisa i njihovo tumačenje može biti predmet nekih budućih studija hermeneutičara dovoljno lucidnih da uđu u srž njegovih smjelih ideja. I Nenad Petrović je u svojoj mini biografiji Dimitrija Mitrinovića primjetio da je ovaj slovenski mislilac svjetskih razmjera, još uvijek nepoznat u svojoj domovini, bio jedna od ključnih figura XX vijeka. Da se kojim slučajem rodio kao Englez, Francuz, Nijemac ili Jevrejin, vjerovatno bi danas stajao rame uz rame s Ničeom, Raselom ili Marksom. Ali, ta mala nepravda će se možda jednog dana ispraviti.
Živeći u naprednom zapadnom svijetu neprekidno je bio u prilici da vidi kako se lice planete Zemlje mijenja s nevjerovatnim naučnim dostignućima kojima su doprinijeli i radovi njegovih zemljaka Nikole Tesle i Mihajla Pupina. Ovim se završava priča o srpskim vizionarima tehnovijeta koji je od XX vijeka postao realnost na planeti Zemlji. Svaki od njih bavio se ezoterijom na autentičan način.
(Srpskainfo)