Ovo bi, ukratko, bio rezime mini ankete koju je Srpskainfo provela u najvećem gradu Republike Srtpske.
Na pitanje šta im u gradu najviše smeta, ili im svakodnevno kida živce, Banjalučani su dali rzanolike odgovore, često “obojene” ličnom notom, odnosno stavovima i shvatanjem urbanog života.
Tako je jedna mlada Banjalučanka rekla da joj najviše smeta “neadekvatna briga nadležnih za one kojima je potrebna pomoć zajednice” i “nedostatak empatije prema sugrađanima“, te “isforsirani i neutemeljeni optimizam”, dok je njen nešto stariji sugrađanin istako je da ga u Banjaluci iritira “negiranje istorije grada, koja nije srpska”, kao i neposotjanje “originalne kulture, koji bi bila oličenje banjalučkog urbanog duha“.
Međutim, ma koliko odgovori bili različiti i osobeni, postoje problemi na koje su ukazali gotovo svi ispitanici, bez obzira na uzrast, pol, obrazovanje i dio grada u kojem žive.
Gradski prevoz skup i neadekvatan
Skup, “trom” i u svakom pogledu neadekvatan gradski prevoz, jedan je od problema na koji su ukazali mještani skoro svih naselja, od Paprikovca do Kuljana.
– Živim u Dervišima, dakle na svega 6 kilometara od Trga Krajine, na trasi najstarije linije gradskog prevoza, a dešava se da autobusa nema po sat vremena. I kako onda ići autobusom na posao, doktoru, na pijacu – pita se jedna čitateljka Srpskainfo, koja tvrdi da je gradski prevoz u ovom dijelu grada bio slodiniji prije 50 godina, nego danas.
Ispitanici tvrde je i da je prevoz skup i da je često ne samo komotnije, nego i jeftije u centar grada otići automobilom, nego platiti autobusku kartu.
– Slabo se koristi gradski prevoz. Ne znam štas je uzrok tome, ali znam da je posljedica saobraćajna gužva i zagađenje – kaže jedan ekološki osviještni Banjalučanin, koji živi u Boriku.
Parking kao nemoguća misija
I tako od gradskog prevoza, dolazimo do još jednog problema na koji se Banjalučani učestalo žale, a to je saobraćajna gužva i manjak parking mjesta.
Da li je u pitanju neadekvatan i neredovan gradski prevoz, neodgovarajuća infrastruktura, ili nešto treće, tek, gužve na gradskim ulicama su nepodnošljive, pogotovo u “špicevima”: kada ljudi dolaze na posao i vraćaju se s posla.
– Kad prođeš tu golgotu, čeka te nova glavobolja: traženje parking mjesta. A to zna potrajati i više od pola sata. Nema tu velike filozofije: broj automoblila raste, a parking mjesta je sve manje – kaže jedna Banjalučanka, koja svako jutro na posao dolazi kolima.
Kritičari gradske vlasti često ističu da je u posljednjih nekoliko godina u Banjaluci ukinuto više od 700 parking mjesta, a da istovremeno raste broj automobila, a nove zgrade “niču kao pečurke”.
Zagađen vazduh, prljave ulice
U Banjaluci je registrovano, kako se procjenjuje, 93.000 automobila, a većina njih su stariji od 10 godina, što će reći da su automobili, koji danonoćno krstare gradom, ozbiljni zagađivači vazduha.
Ali, nisu jedini. Iako Banjaluka, već odavno nema ni tešku ni laku industriju, zimi je u gradu na Vrbasu vazduh među najzagađenijima u BiH. Zvuči nevjerovatno, ali “zelena krajiška ljepotica” se nerijetko nađe čak i na listi najzagađenijih gradova svijeta, u društvu sa industrijskim centrima u Indiji i Pakistanu.
Loženje uglja, drva i peleta u kućnim ložionicama, jer je samo mali broj domaćinstava priključen na gradsku toplanu, kao i izduvni gasovi iz automobila, ključni su razlozi zbog kojih je vazduh u Banjaluci zimi često nezdrav.
Ali, nije “zaprljan” samo vazduh, Banjalučani se sve češće žale i na prljave ulice, neredovan odvoz smeća i uopšte na lošu komunalnu higijenu.
– Naročito je groteskno bilo tokom novogodišnjih praznika, kad su neočišćen grad okitili ukrasima i lampionima. Banjaluka je bila prljava i nakinđurena, kao da smo usred Bangladeša – kaže jedan stariji Banjalučanin.
Paprene cijene kvadrata
Prije 50-tak godina, kada se ovaj naš sagovornik kućio, nije bilo lako, ali on, priznaje, nije imao probleme sa kakvima se danas bore vršanjci njegove djece i unuka.
Banjaluka je iz godine u godinu sve skuplja za život, a potovo su parene cijene kvadrata, bilo da se radi o kupovini ili iznajmljivanju stanova.
Prosječna cijena kvadrata stana u Banjaluci krajem prošle godine je dostigla 4.000 KM, dok podstanari moraju platiti, u prosjeku, od 600 do 1.500 KM mjesečne kirije, zavisno od kvadrature i lokacije stana.
– Čuj, 700 evra mjesečno, pa za te pare možeš iznajmiti stan u Grcu, ili čak na periferiji Beča. Beč je već decenijama jedan od najboljih gradova za život na planeti, a šta Banjaluka nudi – pita se Banjalučanka, koja je proputovala skoro sve kontinente.
Divlja gradnja, nered i nesigurnost
Zaista, šta to Banjaluka nudi svojim građanima? A šta im uskraćuje?
– Rođen sam u Banjaluci, ovdje sam proveo veći dio života, ali sada, kad neko spomene ime mog grada, prva asocijacija mi je: nered, nesigurnost, neizvjesnost. Zbog blokade vlasti, ne zna se čak ni kad će njegovatelji, koji brinu o starim i nemoćnim Banjalučanima, dobiti svoje bijedne plate i kad će biti isplaćena socijalna pomoć najugroženijima – kaže jedan od sagovornika Srpskainfo.
Osjećaju nesigurnosti, dodaje, doprinosi i urbanistički nered i gradnja bez ikakvog smisla i plana.
– Nikad ne znate da li će vam pod prozorom nići neboder ili nečija kitnjasta vila. Ili možda smetljište. Divlja gradnja i divlja deponija su riječi koje su u Banjaluci postale dio svakodnevnog govora – zaključuje naš sagovornik.
Srpska info
