„Sistematsko gaženje i poniženje boraca od tirjanske vlasti“
Koliko danas sistem u Republici Srpskoj vrednuje i poštuje odlikovanog borca slavne Vojske Republike Srpske,a koliko sistem drugog entiteta Federacije BiH isto tako nagrađuje odlikovanog borca Armije BiH. Kojim kantarom se kod nas mjeri težina požrtvovanja medalje majora Tepića, Miloša Obilića, Gavrila Principa i drugih počasnih ordenja i lenti, a koliko kod njih vrijedi zlatni Ljiljan i druga priznanja. Zasluge za narod izgleda nisu iste.
Kojim kantarom se kod nas mjeri težina požrtvovanja medalje majora Tepića, Miloša Obilića, Gavrila Principa i drugih počasnih ordenja i lenti, a koliko kod njih vrijedi zlatni Ljiljan i druga priznanja. Zasluge za narod izgleda nisu iste.
Podaci iz resornih Ministarstava iz oba entiteta govore ovako: Pravo na novčanu naknadu na GODIŠNJEM nivou u Republici Srpskoj ima 2551 borac VRS,i 10.841 član porodice odlikovanog poginulog borca što iznosi u proseku oko 320 KM na godišnjem nivou ili mjesečno nepunih 27 KM.
Odlikovani borci Armije BiH u entitetu Federacija BiH imaju MJESEČNU naknadu u iznosu 50% od osnovice, a osnovica je prosječna plata u Federaciji BiH za prethodnu godinu.,a taj benefit danas iznosi 730 KM bez obzira da li je borac penzioner,zaposlen ili ne zaposlen.
Takođe imaju pravo na besplatnu sahranu-dženazu, podizanje spomenika-nišana , objavljivanje umrlice u javnim medijima, pravo na sahranu među velikanima i uz najviše počasti.
Znači odlikovani borci Vojske Republike Srpske danas nemaju ni blizu toliku naknadu ni na godišnjem nivou što u Federaciji iznosi na mjesečnom a da ne pričamo o ostalim pravima penzionisanja, liječenja, školovanja i drugo…
O razlici o pravima maloljetnih boraca tj. dječaci koji su uzeli pušku i dobrovoljno se priključili u odbranu sa 14,15,16,17 i nepunih 18 godina života između dva entiteta je evidentna. Ako ništa, u Federalnom ministarstvu za pitanje boraca postoji zakonska klauzula o pravima te populacije „dobrovoljac organizator otpora“, dok resorno Ministarstvo i Boračka organizacija Republike Srpske danas na žalost ne posjeduje ni evidenciju koliko je danas živih i poginulih maloljetnih boraca.
Nadajući se da će se neko pametan naći i pozabaviti brojkama ove populacije doći će se do još jedne velike spoznaje kolika se žrtva naroda i stradanje za stvaranje Republike Srpske dala. Ovo ne pišem da bi hvalisao entitet Federacije, znam ja vrlo dobro da je i tamo prisutan jad, tuga i čemer ali ovo su činjenice i podaci.
Dok su demobilisani borci Federacije u proteklim vremenama organizovali masovne proteste, blokirali magistralne puteve,palili i rušili kantonalne vlade (sa punim pravom jer su oni te institucije i stvarali) i borili se i izborili za kakva-takva svoja prava .,a mI borci VRS smo uprkos činjenici odmah poslije završetka odbrambeno Otadžbinskog rata shvatajući da smo prevareni i ostavljeni i da nam je poslata jasna poruka tadašnjeg sistema DOK STE TREBALI, TREBALI STE …a to i danas traje, i uprkos svoj’toj muci i poniženju kako proteklih godina tako i danas ćutimo i trgujemo sopstvenim ponosom i čašću za malo lične dobiti i šićara ližući skute onim dezerterskim miševima i ljudskom šljamu koji se u tim vremenima na muci i stradanju sopstvenog naroda bogatio i trgovao.
Idemo i mašemo partijskim zastavama po trgovima,…na Kozari kličemo čovjeku koji je ne tako davno javno prijetio da će ukinuti Boračku organizaciju ako budemo protestovali, na njihov nagovor izlazimo na entitetske linije-granice, mašemo im i kličemo a oni nas ne jebu nas ni za suvu šljivu.
Današnja floskula Srpskih političara je: “ SRBUJ PA MAKAR SLAMU JEO“.
Narod će slamu a oni kavijar, a pri tom uživajući u svili i kadifi u svom tom građevinskom luksuzu koji se mjeri stotinama pa i hiljadama kvadrata stambenog prostora konzumirajući kvalitetan i moderan alkohol a pojedini i „odličan“ kokain iz prve ruke dilera pobratima. Kao teletabisi hodaju gradovima i ulicama ove lijepe i Bogom dane Republike Srpske vozeći se u skupocijenim limuzinama noseći one pederske cipelice,uske košuljice i torbice.
Ali džaba im sve opet nemaju stila. Samo se jedno pitam…kako vas samo Boga nije strah???Na istinu ćemo svi jednako ići ,..u jednim cipelama i onim što budemo imali na sebi i što smo imali u sebi.Kako vas nije strah što na vašim političkim parti senzacijama trujete nemoralom i lažnim patriotizmom našu omladinu.
I nije mi više žao ni vas braćo moja borci i saborci ako vam je lijepo da Bog da u ovoj dobrini živite do kraja života…,ni vas penzionere ne žalim koji se makaronima i riži obradujete više no dijete kinder jajetu,a vas mi intelektualci posebno nije žao što ste dozvolili da vam loši đaci sa kupljenom diplomom budu danas rukovodioci. Generalno ni ovaj veseli narod više ne žalim jer decenijama u nazad loše bira i ne zna šta hoće…Džaba nam plodna zemlja oranica kad u nju sijemo trulo sjeme, a zdravo sjeme odbacujemo, jer od lošeg sjemena nema dobra roda na žalost ni poroda.
Ni mene mi više nije žao….
Piše: Aleksandar Sarić, maloljetni, odlikovani demobilisani borac Vojske Republike Srpske
