SEMBERSKI ĐAK BIO NAJBOLJI SUDIJA U SFRJ: SMETAO BROZOVIM SILNICIMA

Rodjen u Rađevini, školovao se u rodnom Krupnju, Bijeljini i Beogradu, penzionisani sudija i advokat koji je  radnu karijeru ostvario briljantnu u Šapcu, Bogatiću i Vladimircima, mr Slobodan Lale Smiljanić 81, zadivio je bijeljinsku publiku, na promociji svojih knjiga, posebno od one „Na raspeću Hristovom“ do djela o stradanju nevinih Srba u Srednjem Podrinju zbog čega niko još nije odgovarao.

Mada slabovid, vješto koristi savremene informacione tehnologije i neumorno piše, uz svesrdnu pomoć svoje divne supruge i sjajne saradnice Gordane.

Raduje se što njegova djela nailaze na veliku pažnju i poštovanje na obje obale Drine, od Šapca do Beograda, Novog Sada, Bijeljine, Bratunca, Sarajeva i Banjaluke… Grad Šabac je posebno pokazao veliko razumijevanje i poštovanje za Laletova dela i njegov napisani doktorat koji krasi riznicu znanja Pravnog fakulteta, čiji je bio vrsni student i po vremenu studiranja i po ocjenama.

I proslavio je svoj omiljeni fakultet, jer je u velikoj SFRJ prije skoro 45 ljeta bio proglašen za najboljeg sudiju. A, baš posle toga, umjesto da ga drže kao malo vode na dlanu, sudsko tužilački, partijski i lokalni samozvani šerifovi kreću na njega brutalno zagorčavajuci mu život dobro poznatim udbaškim metodama, polazeći od zla koja mu su činjena kao vrsnom sudiji, ali i obilato na ličnom planu, o čemu Smiljanić piše opširno, ali precizno, uvjerljivo i argumentovano.

-Ko zna iole tadašnje prilike u Šapcu i okolini, a pročita ovo djelo, ima najautentičniju knjigu o decenijama djelovanja silnika koji su bili nedodirljivi i koji su često uživali da gaze po ljudima i da se igraju njihovim sudbinama – kaže hroničar grada na Savi Vladimir Mitić.

-Kao hirurški nož da koristi, Lale je objektivan i u najtežim vremenima zla, svjedoči i o dobrim ljudima, koji se kao i on nisu mirili sa ponašanjem bahatlija koji su udarili temelje velikog zla korupcije u ovom dijelu Srbije.

I sve dobre ljude naziva imenima I prezimenima a zlotvore izvrnutim imenima i prezimenima, koje iole upućen čitalac lagano dešifruje. Dokazi o zlu su kao vrata i predstavljaju dragocjenu građu za istoričare.

I zbog objektivnosti i časti dobio je baš on materijale da piše o stradanju Srba, jer se očekivalo realno predstavljanje događaja, pored ostalog i što je kao gimnazijalac stanovao u Bijeljini u muslimanskoj kući i što zna da za nedjela zlikovac a ne smiju da se ni osuđuju niti prozivaju čitave nacije i vjere. I očekivano je tako napisana knjiga koju su rado uzimali posle promocije u Bijeljini i Muslimani iz tog grada, ali i Tuzle i okoline.

Čuveni kulturni poslenik iz Bijeljine Siniša Kajmaković rekao je da je velika čast što se Lale vratio svom gradu školovanja gdje su ga srdačno dočekali i njegovi školski drugovi i drugi Semberci.

Vladan Krastavac, koji je bio godinama načelnik Mačvanskog okruga, i slavni je rukometaš iz grada na Savi koji je među prvima podržao Laletova spisateljstva rekao je da se vidi da je bio izuzetan i kao mlad gimnazijalac koji je nosio sebi najbolje iz roditeljskog doma što je sjajan primjer.

ISTOK