Selvedin Šatorović: Moramo zadržati vjeru da će biti bolje

Ne treba ovoj zemlji, dodaje on, mnogo da bude država u kojoj će građani željeti ostati, živjeti i raditi.

„Mi smo vrijedan narod, ljudi koji su spremni raditi i graditi“, poručuje Šatorović.

Sporadično se, prema njegovim riječima, u BiH javljaju političari odnosno političarke koji iskazuju spremnost da pomognu radnicima i radnicama i želju da se stanje u državi popravi.

„Nažalost, ne radi se o većini, tako da takve inicijative najčešće ne nailaze na razumijevanje ili podršku većine koja je potrebna da se usvoje neki zakoni, podzakonski akti ili uredbe kojim bi se status radnika i radnica popravio. Čak i kada se napravi iskorak u pozitivnom smjeru, gotovo po navici iza toga uslijedi niz koraka koji nas vrate unazad“, ističe Šatorović.

NN: Da li su tokom 2024. godine radnička prava u BiH napredovala ili nazadovala?

ŠATOROVIĆ: Generalno govoreći prava radnika i radnica u Bosni i Hercegovini već duži niz godina nazaduju, smanjuje se njihov obim, a radnici i radnice su primorani sve češće svoja prava tražiti štrajkovima ili protestima. Veliki broj poslodavaca nije spreman prihvatiti sindikat kao socijalnog partnera pa samim tim nisu spremni ni pregovarati s nama niti se dogovarati o rješenjima koja će biti dobra i korisna kako za njih kao poslodavce, tako i za nas kao predstavnike radnika i radnica.

NN: Mogu li radnici u BiH, uzimajući u obzir trendove po pitanju iznosa plata s jedne, te poskupljenja s druge strane, dostojanstveno živjeti od svog rada?

ŠATOROVIĆ: Troškovi života kontinuirano rastu, ali plate, nažalost, ne prate taj trend. Prosječna plata već mjesecima ne pokriva ni polovinu sindikalne potrošačke korpe, a kada u obzir uzmemo minimalnu platu, onda je taj omjer dodatno lošiji iz ugla radnika i radnica. Zbog toga se apsolutno ne može govoriti o dostojanstvenom životu zaposlenih u našoj zemlji ako govorimo o finansijskom aspektu. Veliki broj radnika i radnica je primoran zaduživati se u bankama ili mikrokreditnim organizacijama kako bi pokrili najosnovnije troškove. Zbog toga trpe dodatni stres, što rezultira sve većim brojem oboljenja prouzrokovanih upravo stresom. Trpe i njihova djeca jer nisu u prilici hraniti se zdravo, baviti se sportom ili nekim drugim vannastavnim aktivnostima.

NN: Pokazuju li političari u BiH volju da poprave status radnika?

ŠATOROVIĆ: Sporadično se javljaju političari odnosno političarke koji iskazuju spremnost da pomognu radnicima i radnicama i želju da se stanje u državi popravi. Nažalost, ne radi se o većini, tako da takve inicijative najčešće ne nailaze na razumijevanje ili podršku većine koja je potrebna da se usvoje neki zakoni, podzakonski akti ili uredbe kojim bi se status radnika i radnica popravio. Čak i kada se napravi iskorak u pozitivnom smjeru, gotovo po navici iza toga uslijedi niz koraka koji nas vrate unazad. Nemoguće je naći razumijevanje za takvo ponašanje. Prosto je nevjerovatno da rijetki političari razmišljaju o tome da gubitkom radnika i radnica koji u ogromnim brojevima odlaze iz BiH oni, između ostalog, gube i svoje biračko tijelo. Čini se da vlada potpuna odrođenost najvećeg broja političara od društva u kojem žive i okoline koja ih okružuje. Stječe se dojam da živimo u paralelnim univerzumima.

NN: Da li uopšte u organima vlasti uspijevate pronaći zainteresovane sagovornike za iznošenje sindikalnih stavova i njihovu implementaciju?

ŠATOROVIĆ: Kao što rekoh, postoje pojedinci, ali su oni, nažalost, u manjini ili nisu u poziciji da donose odluke. Kada je konkretno o Federaciji BiH riječ, moramo istaći da je došlo do napretka u odnosu predstavnika vlasti, posebno izvršne, prema sindikatu u odnosu na prethodni saziv. Socijalni dijalog se polako ponovo uspostavlja. Ide to traljavo i daleko je od brzine i kvaliteta koji bismo mi u sindikatu to željeli, ali su određeni procesi bar pokrenuti i izašli smo iz perioda potpune blokade.

NN: Imamo li razloga za optimizam u 2025. godini?

ŠATOROVIĆ: Iako svi pokazatelji govore u prilog tome da nemamo razloga za optimizam, mi moramo zadržati vjeru i nadu da će stvari biti bolje. Ne treba ovoj zemlji mnogo da bude država u kojoj će građani željeti ostati, živjeti i raditi. Mi smo vrijedan narod, ljudi koji su spremni raditi i graditi. Ono što nam treba je poštovanje onih za koje radimo, dakle poslodavaca i onih koje smo birali da u naše ime upravljaju državom.

NN: Šta biste poželjeli radnicima u novoj, 2025. godini?

ŠATOROVIĆ: Prije svega dobro zdravlje, jer bez njega sve ostalo postaje manje vrijedno. Želim im sigurna radna mjesta na kojima će biti poštovani i gdje će biti adekvatno plaćeni za svoj rad. Želim im više međusobne solidarnosti i razumijevanja, spremnosti da podržimo kolege i kolegice koji su u datom trenutku u lošijem položaju od nas. Sindikat je tu da ih okuplja i bude njihov stub podrške.

Nezavisne