SARAJEVSKA RAZGLEDNICA, DANAS: OD PRINCIPA DO „INDEKSA“

Federalni deo Sarajeva, danas, posjećuju, pored ostalih, ljudi iz Srbije i bivših jugoslovenskih republika, među kojima su i oni koji ga se sjećaju iz dana nekadašnje nam zajedničke države i potom rata i poratnih nedaća, ali je mnogo više onih koji ničim iz prošlosti nisu opterećeni i dolaze na provod i da posjete razne znamenitosti za koje su čuli.

Sarajevo, danas, kako u šali kažu i mnogi njegovi stanovnici, „ima svega i svačega, ali sve manje i nikad manje Sarajlija“! Stari, predratni duh grada, nestao je, ali su ostali oni koji su ga nosili ili nose u srcu.

-Sarajevo, ljubavi moja, to je pjesma Kemala Montena, koja me, uvijek, emotivno „trzne“, ne kao nekakvog jugonostalgičara, već kao nekog ko se sjeća divnog dijela mladosti u gradu „Bijelog dugmeta“, Emira Kusturice i njegovih planetarno vrijednih filmova, sjajnih pozorišta, „Indeksa“ i drugih tada omiljenih grupa širom SFRJ -kaže Milan Knežević.

-Svaki dio proveden u tom gradu, na obje obale Miljacke, vraća me u lijepo vrijeme, kom je najveću ljepotu davala mladost.Eto, mladosti nema, a ima Sarajeva za sva vremena kao i drugih gradova u koje, danas, današnje Sarajlije hrle, od Beograda do Novog Sada.

Gosti iz Srbije, najčešće, kako kaže Živko Stefanović iz Loznice, koji vodi česte grupe, obavezno posjećuju staru Srpsku pravoslavnu crkvu, koja je od najvećih hramova na Balkanu i posvećena je, kao saborna, Roždevstvu Presvete Bogorodice.

Posjetioci se, kako priča Duško Vukotić, diplomirani inženjer iz Beograda, dive , pored ostalog, „ ikonoma na ikonastasu koje je donio arhimandrit Sava Kosanović davne 1873. godine. Crkvu krase njena kubeta, od kojih su tri veća i tri manja iznad oltara. Očarava, dodaje Vukotić, i „zvonik, visok 45 metara, urađen u baroknom stilu, dar bogatih sarajevskih gospođa“.

U hramu, koji je građen pod „dirigentskom palicom“ Andreja Damjanov su, između ostalog, znamenita djela slavnih srpskih slikara , među kojima je čuveni Paja Jovanović.

-Bio sam na na bogosluženju i, mada je bilo malo ljudi, uživao sam u pojanju ovdašnjih sveštenika i đakona, ali i ljepoti ove svetinje, rekao bih, među svetinjama, koja svjedoči o našoj vjeri, našim korijenima i mjestu gdje su se molile generacije i generacije pravoslavnih, najviše Srba, i tražili utjehu i kad je bilo najteže kaže vjernik Slaviša Mijailović, koji posjećuje pravoslavne bogomolje širom regiona i Evrope.

-I, uvijek volimo da vidimo i ostatke drugih kultura, da posjetimo mjesta, prije svega, kao što je Baščaršija, gdje jedemo čuveni ćevap, kupujemo „tucanu“ kafu, pribor za njeno spremanje, kao i druge suvenire.

Turisti iz Srbije, skoro obavezno, posjećuju i ovdašnje muzeje, mjesto odakle je Gavrilo Princip pucao na Vidovdan 1914, da prošetaju ulicama grada, da preko starog mosta pređu sa jedne na drugu obalu Miljacke, prođu i zastanu pored ambasade Srbije, odu do popularnih izletišta poput Vrele Bosne.

Onim starijim je milo kad vide mjesto, gdje je trag o osnivanju nekad omiljenih „Indeksa“, ali, kako primjećuje Zoran Grujičić iz Krupnja, nekako sve vreme se nameće, u sebi ali i glasno pjevanje pesme -“Sarajevo, Sarajevo, gdje je moja raja…“

ISTOK