Sabrana svjedočanstva o ŠEST DECENIJA OD OBNAVLJANJA ČUVENE KARLOVAČKE BOGOSLOVIJE: školu vratio njen đak -SRPSKI PATRIJARH GERMAN

Povodom velikog jubileja -230 ljeta postojanja i rada Karlovačke bogoslovije, objavljena je monografija o tom periodu njenog djelanja „na njivi Gospodnjoj“, ali i posebna, specijalna, koja svjedoči o šest decenija od njenog obnavljanja o čemu svjedoče njeni bivši učenici, danas istaknuti velikodostojnici SPC, sveštenici, monasi…

U predgovoru djela, koji je i blagoslovio, arhiepiskop sirmijski i mitropolit Vaslilije (Vadić), podsjeća da je u kićeni Srem došao 1986. godine, kada je krenuo da vidi u kakvom su stanju crkvena zdanja i „kako diše moj narod“. Sremski Karlovci, po riječima tog arhijereja SPC, koji je predsjedavao izborom za novog srpskog patrijarfa-Porfirija, ističe da su „Sremski Karlovci, sa svojih pet bregova, sa crkvenim centrom i zgradama koje su čuvale dostojanstvo srpskog naroda, kao i naša Bogoslovija, bili su i ostali neprestani izazovi“.

-No, kako tada, na početku službovanja u Sremu, tako i danas, utjehu su mi pružali mladi bogoslovi koji su se svakog septembra okupljali oko Saborne crkve – priča mitropolit i arhiepiskop Vasilije.

-I, onda su, tu sa nama, svijali na godinu dana da bi, opet, svakoga juna, odlazili da oronesu ime Sremskih Karlovaca i naše Svete Crkve i naše Bogoslovije diljem gdje god Srba ima.

I, zaista, u Bogosloviju su dolazili đaci iz svih tadašnjih republika SFRJ, iz susjednih zemalja, ali sa raznih dijelova planete. Njeno ime, djelo i značaj sve se više širio, u vremenu jednoumlja, poslije obnove, što nije bilo ni lako ni jednostavno.

Taj šezdesetogodišnji period je, nesumnjivo je, bio pun izazova, ali onih na koje su i mitropolit i profesori i rukovodstvo Bogoslovije znali, kao i danas, da odgovore na najbolji način. Na to je baš ukazao protojerej-stavrofor Stojadin Pavlović, višegodišnji direktor Patrijaršijske uprave SPC, osnivač i glavni urednik TV „Hram“ i graditelj Sabornog hrama u Valjevu, kao i hramova na Divčibarama i na Mačkovom kamenu. Jednostavno, iskusni prota je smatrao da je potrebno, kroz posebno djelo da se „oslika“ taj period. Svude, a prije svega u Karlovcima, na Divčibarama, kod crkve, u „Markovim konacima“, na Mačkovom kamenu, monografija se čita sa velikim zadovoljstvom, ali i širom otadžbine, Republike Srpske i svijeta.

Ovo djelo, čiji je glavni urednik protojerej-stavrofor Jovan Milanović, rektor Karlovačke bogoslovije, po riječima prote Pavlovića je „zajednički nebozemni spomenik sa potpisanim fotografijama svima u Gospodu usnulim i živim učenicima i profesorima naše Bogoslovije kao i episkopima koji su stolovali ili stoluju u Eparhiji sremskoj i minulih šest decenija“.

Blagodarnost u spomenu ovom knjigom prinosimo poriteljima, parosima i episkopima koji staviše i prve blagoslove za naše školovanje, službenicima i pomoćnom osoblju, sveštenoslužiteljima u karlovačkim hramovima, gospodstvenim Karlovčanima, koji se sa nama moliše i na drugih način podržavaše na našem putu u Crkvi Hristovoj kao i našim životnim saputnicama (popadijama) i od Gospoda darovanim potomcima. Knjigu ovu preporučujemo žrtveniku i proskomidiji kao podsjetnik – pomenik na Gospoda za mir duša usnulih i zdravlje živih -poručuje prota Stojadin Pavlović.

U knjizi čiji je izdavač Srpska pravoslavna bogoslovija Svetog Arsenija u Sremskim Karlovcima, sabrana su autorski tekstovi, uz uvodnik mitropolita Vasilija, mitropolita zvorničko tuzlanskog Fotija (Sladojević), kao i sveštenika i to: Miloša Antonića, Bože Bakajlića, Miloša Vesina (recenzent), Milorada Golijanina, Nedelja Goranovića, Aleksandra Đurđeva, Save Jovića, Danijela Kobiljskog, Jove Lakića, Milorada Lončara, Srboljuba Miletića, Dragana Mićića, Đorđa Milidraga Stefana Nedića, Stojadina Pavlovića, Dragomira Sande, Vasilija Tomića, Branka Ćurčina, Srboljuba Ubiparipovića i Vasilija Cvijanovića, Radomira Vrućinića.Tu su i tekstovi Vojislava Jelića i Dušana Vujičića. U ovom dragocenom djelu, pored ostalog, pažnju privlači zanimljiv teskt uglednog prote Aleksandra Đurđeva, koji je uradio, kraj drevne bogomolje Dobropotočke u Krupnju,velepni Crkveno -istorijski kompleks Dobri potok, jedinstven, po sadržajima, ljepoti, ne samo u Srpskoj pravoslanoj crkvi.

Prota je, znalački, jasno i precizno, dao živ primjer na temu „Crkvena riznica ili Muzej kao primjer oživaljanja parohijske crkve“. Uradio je baš to, u minulim godinama, na najbolji način spajajući duhovnost sa kulturom, tradicijom i potrebama vjernika. Ostaće zapamćeno da je prota Aleksandar sabrao, pore hiljada muzejskim eksponata, i oko 9000 knjiga, po čemu je ova biblioteka bez premca u crkvi.

A, današnji, mladi i vrijedni rektor mr Jovan Milanović, s ponosom, ističe da je Karlovačka bogoslovija najstarija bogoslovska škola naše Crkve. Osnovana je, veli, u vrijeme karlovačkog mitropolita Stefana Stratimirovića, velikog pregaoca na polju našeg naroda , koji je, za samo tri godine, osnovao dvije najznačajnije institucije u Sremskim Karlovcima -Bogosloviju i Gimnaziju.

Na novom otvaranju Bogoslovije, prema riječima rektora Milanovića, posebno je insistirao tadašnji srpski patrijarh German, koji se ponosio što je bio njen đak. Nakon izvedene četiri generacije, čije je školovanje od 2000 godine, trajalo četiri godine, vraćeno je petogodišnje školovanje, koje je, poručuje rektor Milanović, i sada na snazi.

ISTOK