RiTE Ugljevik i dalje u krizi: klizišta ugrožavaju sela, ljudi bez domova
Posljednjih mjesec dana postaje jasno da djelimično rješenje koncesije u Ugljeviku nije donijelo stabilnost, već nove probleme.
Dok se u institucijama govori o „završenim procedurama“, na terenu se bilježe posljedice: RiTE radi sa smanjenim kapacitetom zbog nedostatka uglja, klizišta se šire prema naseljima, putevi pucaju, a ljudi ostaju bez osnovnih uslova za život.
Koncesija još djelimično u rukama Serdarova
Iako su nadležni ranije najavljivali da će koncesija u potpunosti pripasti RiTE Ugljevik, 24% prava nad nalazištem i dalje ostaje u vlasništvu kompanije Comsar Energy, u vlasništvu ruskog biznismena Rašida Serdarova.
To znači da Termoelektrana i rudnik još uvijek ne raspolažu punim resursima, a stabilna proizvodnja uglja i struje zavisi od dovršetka formalnog prenosa prava.
Resorni ministar energetike Republike Srpske tvrdi da su administrativni koraci u toku i da se očekuje završetak prenosa u narednim danima, ali sindikalci i opozicija ističu da obećanja vlasti ostaju neispunjena. Radnici strahuju da dugotrajna nesigurnost oko koncesije može dodatno otežati rad i dugoročno destabilizovati preduzeće.
Upravo taj dio, upozoravaju sindikalci, predstavlja ključnu rezervu uglja bez koje se ne mogu planirati ni stabilna proizvodnja, ni sanacija klizišta, ni zaštita naselja uz kopove.
“Trenutno RiTE Ugljevik ne može da stane na zdrave noge dok se koncesija za “Ugljevik Istok 2” ne vrati u cijelosti. Zato što 24–25% koncesije još uvijek ostaje u rukama Serdarova, i taj dio uglja je svjesno ostavljen njima. Pretpostavlja se da je cilj tog dijela uglja bio da ide u komercijalne svrhe, a ne da služi preduzeću.
Da smo imali potpuni pristup tom uglju, mogli bismo prodati ugalj, finansirati rudarsku modernizaciju, povećati tehnološki kapacitet termoelektrane i podmiriti dugovanja prema Sloveniji. To bi firmu dovelo na stabilnu ekonomsku osnovu.
Održavanje 25–24% koncesije u rukama Serdarova praktično znači da nije postignut nikakav stvarni napredak, i firma je i dalje u otežanoj situaciji, prisiljena da radi teško i improvizuje”, kaže za BUKU Jelenko Marinković, član Sindikata RiTe Ugljeivk.
TE Ugljevik i rudnik rade otežano
U posljednjih nekoliko mjeseci termolektrana je više puta smanjivala proizvodnju ili izlazila iz pogona, jer rudnik ne obezbjeđuje dovoljne količine uglja. Iako su iz uprave preduzeća ranije istakli da se radi na akumulaciji zaliha uglja, problem ostaje, jer bez punopravne koncesije RiTE ne može garantovati stabilne količine.
Osim ekonomskih i administrativnih problema, stanovnici Starog Ugljevika i okolnih sela suočavaju se sa direktnom prijetnjom po živote i imovinu. Klizišta već pomjeraju kuće, uništavaju puteve i infrastrukturu, a mnogi mještani su bez krova nad glavom.
“Ovo sa koncesijom ne utiče samo na rad RiTE, nego i na cijelokupnu lokalnu zajednicu, jer dok se koncesija ne vrati, ne može se riješiti problem klizišta i kuća ugroženih na rubovima rudarskih kopova.
Tako se praktično onemogućava zaštita ljudi koji žive u tom području. Klizišta koja sada vidimo, posebno na granici KOP 1 i KOP 2, jasno pokazuju da se situacija pogoršava i da ljudi ostaju ugroženi, dok inspekcije i nadležni nadzori često zabranjuju djelovanje u kritičnim zonama, dodatno komplikujući rješenja“, kaže za BUKU Marinković i dodaje:
“Cijelo brdo, zajedno sa kućama je krenulo da tone.Svakoga dana moglo bi da sleti u naš dio kopa. A razlog svemu tome je što se ne radi po planu i projektu.
Mi kada smo govorili da se ne smije dijeliti taj dio ležišta uglja iz razloga što se ne mogu izvoditi rudarski radovi prema projektnoj dokumentaciji, oni su svjesno ignorisali naše sugestije. Sada smo došli u situaciju da se zbog granica sa kopom koji je dat “Comsar Energy” ne može razviti rudarski kop.”
Klizišta gutaju sela, ljudi ostaju bez domova
Mještani su upozoravali da neriješeni problemi rudnika i eksploatacije uglja dodatno pogoršavaju stabilnost tla. Iako nadležni obećavaju intervencije, situacija i dalje ostaje alarmantna, a stanovnici najavljuju proteste ukoliko se hitno ne reaguje.
” Situacija u našem mjestu je kritična. Klizišta svakodnevno napreduju i doslovno prijete da unište i ostale kuće i infrastrukturu. Regionalni put koji povezuje Stari Ugljevik sa Mezgrajom i ostatkom opštine je presječen, pa mještani nemaju normalnu komunikaciju ni pristup osnovnim uslugama.
Voda i struja u mnogim kućama su nestabilne ili potpuno odsutne, što dodatno otežava život u ovom hladnom periodu. Ovi problemi nisu novi, ali se posljednjih mjesec dana, kako su padavine i zimsko vrijeme, dramatično pogoršavaju, a niko nije poduzeo konkretne mjere da zaštiti ljude. Ljudi ovdje više ne mogu normalno funkcionisati i pitanje je dana kada će neko biti povrijeđen ako se ovakvo stanje nastavi.
Mi zbog ovoga ne tražimo privilegije, tražimo samo hitnu reakciju nadležnih, da se zaštite naši životi i domovi, umjesto da čekamo da katastrofa zada još veću štetu”, kaže za BUKU Miladin Radovanović, mještanin Starog Ugljevika.
Posljedice klizišta i infrastrukturnog kolapsa najteže pogađaju najugroženije stanovnike sela. Zbog presječenih puteva i oštećenja vodovodne mreže, mještani su primorani da do zdravstvenih ustanova, apoteka i osnovnih namirnica dolaze obilaznim pravcima dugim i po dvadesetak kilometara. U selu ima starijih i hronično bolesnih ljudi, a svaki odlazak ljekaru ili dolazak hitne pomoći postaje neizvjestan i rizičan.
„Ovdje više nije pitanje straha, nego kako uopšte preživjeti. U selu ima bolesnih ljudi, starijih, ljudi koji se liječe, a put nam je presječen. Da bismo došli do doktora ili apoteke, moramo ići okolo i po 20 kilometara.
Voda nam je presječena, dovlačimo je kako znamo i umijemo, a niko ne zna dokle će ovo trajati. Svaki dan čekamo da se nešto desi, a pomoći nema. Ovo nije normalan život, ovo je borba iz dana u dan“, kaže za BUKU Milenko Savić, mještanin Starog Ugljevika.
Sindikat i radnici pod pritiskom
Pritisci i unutar RiTE Ugljevik, gdje je dio sindikalnog odbora pokušao smjenu sindikalnog vođe, što dodatno oslikava rast unutrašnjih tenzija među radnicima. Politički uticaji i nesigurnost oko koncesije dodatno komplikuju situaciju, dok radnici strahuju za svoja radna mjesta i budućnost preduzeća.
(BUKA) Foto: BUKA
