Ovo su, u najkraćim crticama, razlike u studiranju u BiH i Švajcarskoj. Naš sagovornik, koji je prije nekoliko godina studirao na banjalučkom Univerzitetu, a onda osnovne i master studije završio u Cirihu, govori o razlikama između studiranja u ova dva grada, odnosno ove dvije zemlje.
-Sjećam se da sam za vrijeme studiranja u Banjaluci svaki ispit prijavljivao u studentskoj službi i apsolutno sve što mi je trebalo, morao sam da obavljam ’pješke’. Nadam se da je sada situacija bolja. Ovdje sve prijave ispita idu elektronskim putem, a komunikacija sa profesorima i studentskom službom putem imejla. Studiji su ovdje bolje organizovani i digitalizovani što je meni odgovaralo, jer se znalo šta se očekuje od mene, šta su moja prava kao studenta i šta mogu da očekujem od škole i studentskih obaveza – priča za Srpskainfo naš sagovornik koji je u završio master studije, odnosno specijalizaciju hemije na ciriškom Univerzitetu.
Poručuje kako ga je iznenadilo da profesori u Švajcarskoj nisu u centru obrazovnog sistema, već su oni ekvivalentni sa studentima.
Tačno se zna kada su ispiti
-Iznenadilo me i što se na početku godine dobiju svi ispitni rokovi za cijelu godinu. Nema puno čekanja da se zna kada je ispit. To je razlika u odnosu na sistem kojem sam svjedočio. Kod nas se sve vrti oko profesora i ako njega nema, otkazuje se ispit. To ovdje nije slučaj. Jednom sam u šali pitao šta bude ako profesor umre i ne dođe na ispit koji je zakazan za 9 mjeseci. Jednostavno su mi rekli: naći ćemo drugog – priča on.
Prema njegovim riječima, ispitne obaveze su fiksirane, neme usmenih odgovaranja, posebno gdje su sami profesor i student. Ipak, jedna stvar je potpuno drugačija nego u BiH.
–Možeš da padneš jednom. Drugi put kada se padne iz jednog predmeta, bez obzira na kojoj si godini studija, gubi se pravo na školovanje. Sa tog aspekta, stres oko studija ovdje je mnogo veći nego u Banjaluci. Ovdje je tako regulisano, jer država odvaja određen budžet za jednog studenta. Onaj ko ne prihvati ozbiljnost studiranja kao posao, ne zaslužuje da dobija usluge države, smatraju ovdje. Studiranje je besplatno, plaćaju se određeni participacije, odnosno semestralni troškovi koji su ovdje poprilično simboličnog iznosa – pojašnjava naš sagovornik.
Studiranje kao posao
Prema njegovim riječima, studiranje u Švajcarskoj je mnogo ozbiljnije, više je kao posao, gdje se obaveze moraju ispunjavati redovno na dnevnoj bazi.
–Ispiti su zakazani godinu unaprijed, postoje rokovi koji se poštuju, bez ozbira da li profesor može da ih ispoštuje ili ne. Puno je pritiska na studenta da prihvati studije kao posao, a ne kao neko usputno zanimanje. To je krucijalna razlika između Švajcarska i BiH. Na početku sam napravio grešku, izašao sam prvi put na ispit da vidim kako to izgleda. Nakon toga me je pozvao profesor i rekao da su moji rezultati bili strašno loši, da želi da vidi sa mnom šta je bio problem i upozorio me ako sljedeći put ne položim da je to kraj mojih studija. To se desilo mom kolegi na trećoj godini – priča o očiglednim razlikama obrazovnih sistema između ove dve zemlje.
I predavanja su bila veoma različita na fakultetima u Banjaluci i Cirihu. Na prvom su uglavnom slušali predavanja iz knjiga, a učili iz knjiga i skripti nabavljenih na razne načine. Na drugom su profesori imali power point prezentacije, studentima sve printali. U slučaju da je potrebna literatura za dodatna pojašenja, profesori su im govorili koje knjige da koriste, imali su veliku biblioteku.
-Za seminarske i semestralne radove ideš u bibliotetu i imaš elektronski pristup. Univerzitet na kojem sam studirao ima pretplate na nauče časopise i kao student imaš pravo, besplatno, da ih koristiš – objašnjava naš sagovornik koji i danas živi u Švajcaraskoj.
Srpskainfo
