Uovom poslu je više od sedam godina, a za to vrijeme stekla je povjerenje i mušterije, i priliku da zaradi u toku studiranja.
– Za mene je ovo još uvijek hobi, ali hajmo reći koristan hobi, jer od njega mogu nešto zaraditi. Prvobitno je to bilo zaista skromno, jer sam nastojala samo da pokrijem troškove opreme i sredstava, a i nije bilo realno za očekivati da vam ljudi vjeruju ako se niste dokazali. Sada, nakon sedam godina iskustva, cijenim svoj rad, trud i uloženo vrijeme više nego prije – kaže Berina za portal BosnaInfo.
Kao i u mnogim segmentima, naša država i društvo kasne i u ovom poslu. Ipak, naglašava, vrlo je evidentan napredak u posljednjih nekoliko godina.
– Primijetila sam da se nekoliko ljudi interesuje za farbanje i takozvano „customiziranje“ patika, ali još uvijek ne znam da se iko bavi ovom kombinacijom – istakla je sagovornica.
Kaže da su za ovu uslugu cijene u inostranstvu jako visoke. U SAD-u ćete za obično čišćenje platiti u prosjeku 50 dolara, što je našim ljudima nezamislivo.
– Dalje, ako želite i farbanje ili čak detaljnije čišćenje, izaći će vas oko 100 dolara po paru. Cijene su nešto niže u Evropi, ali definitivno nisu ni blizu ovim mojim – kaže Berina.
Na upit šta je ustvari restauracija pojašnjava da mušterije očekuju nove patike.
– Spominjali su mi kako restauracija znači „vraćanje u prvobitno stanje, u novo“, ali svi znamo da to nije moguće. Za mene je restauracija obnavljanje određenog predmeta, kako bi što približnije izgledao originalnom stanju – navodi Omerdić.
Ipak, dodaje, to ne umanjuje činjenicu da je dati predmet već prošao kroz određeno vrijeme upotrebe, raznorazne vanjske i unutrašnje prilike zbog kojih jednostavno nikada ponovo neće moći biti u prvobitnom stanju.
Općenito, ljudima su sigurno poznatije restauracije drvenih predmeta, namještaja i sličnog, ali u posljednje vrijeme je sve više popularno restauriranje kože i kožnih predmeta. S obzirom na značajan rast cijena patika, ljudima je postalo isplativije restaurirati ih i time im produžiti život, nego kupiti nove.
– Ja lično najviše iskustva imam sa patikama i torbama, a nešto manje sa čizmama i čak novčanicima i kajševima. Iznenadili biste se šta ljudi sve donose na restauraciju. Ne moraju to biti isključivo predmeti koje će oni ponovo nositi i baciti, već mogu biti i neki predmeti koje su dobili na poklon i sada im služe kao uspomena – naglašava vrijedna sagovornica.
Teško je opisati, kaže Berina, do koje mjere je moguće uraditi restauraciju, jer je to baš individualno i zavisi od dosta faktora.
– Kada je đon već istruhao, kada se koža duboko pocijepala i odvojila od đona, tu više nema spasa – pojašnjava.
Kaže da je najlakše prefarbati patike koje su oprane u mašini i kojima se ogulio površinski sloj fabričke boje, naprimjer Karl Lagerfeld patike.
– Kada je u pitanju kvalitet patika, najbolje su se pokazale Nike Air Force One, i to kožni modeli. Stvarno su izdržljive i rijetko ko ih uspije uništiti do te mjere da ih treba baciti. Većina današnjih patika nije izgrađena od prave kože i to ljudi ne znaju, pa kada im ispuca onaj površinski sloj skaja ili ko zna šta već miksaju tu, traže da se samo prefarbaju i da budu kao nove – naglašava Berina.
Potcrtava da to jednostavno nije moguće i takvim patikama nema spasa. Zato je, pojašnjava, jako bitno čitati deklaraciju na kutijama od patika, i prilikom kupovine dobro istražiti materijale od kojih su izgrađene patike i način na koji treba da se održavaju.
Patike joj donose djeca, tinejdžeri, adolescenti pa i oni najstariji.
Ipak, ističe, nešto je manje tih starijih, vjerovatno zato što ili ne mare za obuću koju nose, ili imaju dobro poznate obućare kojima godinama donose svoju obuću.
– Naravno, uvijek postoje oni ljudi koji smatraju da je platiti nekome da vam očisti obuću bacanje para, pa kada patike operu u mašini i skroz se raspadnu, promijene mišljenje i kontaktiraju mene – zaključuje Omrdić.
Berina Omerdić studentica je na Šumarskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu.
Srpskainfo
