Podsjećanje na STOTINU ZA JEDNOG podno Divčibara

Nakon 84 godine od streljanja u Bukovima podno Divčibara i ovog 28.jula na mjestu tragedije sabrali su se potomci, srodnici i poštovaoci pobijenih od strane okupacione sile Njemačke.

Prvim streljanjem u Drugom svjetskom ratu na prostorima Srbije, te 1941.godine Nijemci su počeli da ostvaruju svoju direktivu “sto za jednoga ubijenog, 50 za jednog ranjenog Nijemca“.

Nevino stanovništvo mahom muškog pola, prinudno su doveli iz Kosjerićkog kraja i Divčibara. Ukupno je streljan 81 stanovnik iz ovih krajeva. Među pobijenima, gdje je bio znatan broj mladih, čak i maloljetnih, bilo je uglednih, obrazovanih građana, jedan učitelj, trojica nosilaca Albanske spomenice, zanatlija, učenika i seljaka koji su kosili i želi po okolnim mestima.

Parstos su služili sveštenik Blagoje Gavrilović iz Ražane i prota Stojadin Pavlović.

Nakon molitve prota Stojadin je u obraćanju prisutnima, Bukove, koji spajaju valjevsku i užičku regiju, gdje su streljani nevini nazvao “najsvetijom tišinom ovog kraja, ove gore i šumovitog planinskog masiva“.

Prota je nastavio: “Vjerujemo da će duše streljanih, po Božijem sudu, vječno živjeti. Važno je da znamo koliko dugo će naše pobijene komšije, srodnici i preci u nama postojati. Živjeće onoliko koliko se mi i generacije koje dolaze budu sjećali ovdje streljanih“.

U cilju produžetka sjećanja na streljane, dogovoreno je da se do narednog 28.jula, kada će se navršiti 85 godina od ovog strašnog događaja, mjesto streljanja dopuni skromnim neophodnim sadržajima i da se priredi jedna štampana publikacija.

Pozvani su, kako prisutni tako potomci i srodnici koji ove godine nisu mogli biti u Bukovima, da za knjižicu o ovom strašnom događaju 1941.godine dostave što više informacija, sjećanja i pojedinosti koje su čuli od svojih starijih.

ISTOK