Da li to znači da su Slovenci zaista najveći jugonostalgičari od svih eks ju naroda, ili su samo bogatiji od “južne braće”, pa imaju više novaca za putovanja i izlete? Da li je istina da su, uz Slovence, najveći jugonostalgičari Makedonci, ili je i to puki stereotip.
Kako na toj tabeli stoje Srbi?
Da li se između jugonostalgije i antifašizma može staviti znak jednakosti ili je i tu stvar malo komplikovanija?
Sva ova pitanja su vječite teme kafanskih naklapanja i mudrovanja, a te rasprave uvijek nanovo vaskrsnu, kada se organizuje događaj, kakav je bio AVNOJ fest u Jajcu.
Manje je poznato da postoje ozbiljna istraživanja koja se bave tim temama i da su rezultati tih istraživanja za mnoge – iznenađujući.
Jedno od takvih istraživanja objavio je 2021. hrvatski istoričar Hrvoje Klasić. Njegova stiudija “Jugoslovenski prostor 30 godina nakon raspada Jugoslavije”, objavljena u izdanju Fondacije “Fridrih Ebert” u BiH, bavila se, između ostalog, različitim sjećanjima na doba SFRJ.
Rezultati su potvrdili da u Hrvatskoj jugonostalgija ima negativnu konotaciju, jer se često smatra da su jugonostalgičari protivnici Hrvatske i hrvatskog naroda, što je, tvrdi Klasić, potpuno pogrešno.
– Sjećanje na Jugoslaviju u Hrvatskoj je opterećeno i ratom. Šta bi bilo da smo se mirno razišli? To danas ne možemo znati. Ali je logično da je, recimo u Sloveniji ili Sjevernoj Makedoniji, odnos prema Jugoslaviji mnogo opušteniji, jer je i njihovo iskustvo izlaska iz SFRJ mnogo manje traumatično – kaže Hrvoje Klasić za Srpskainfo.
Poznata slovenačka sociologinja i ljevičarka Sonja Lokar, inače učesnica 14. kongresa Saveza komunista Jugoslavije, koji je bio uvod u raspad Jugoslavije, kaže da Slovenci jesu jugonostalgični, ali i da je njihov odnos prema SFRJ slojevit.
– Nije tačno da su u doba SFRJ Slovenci sebe smatrali boljima od drugih jugoslovenskih naroda, i da tek sada, kada Juge više nema, žale za njom. Tako su prije raspada SFRJ razmišljali samo oni koji nisu putovali i nisu poznavali druge dijelove Jugoslavije. Mi smo i danas povezani. Eto, u Sloveniji imamo oko 100.000 ljudi iz BiH, Srbije, koji su došli kao radnici, a danas su državljani Republike Slovenije – kaže Sonja Lokar za Srpskainfo.
Dodaje da su mnogi Slovenci 1991. živjeli u iluziji da će u svojoj samostalnoj državi biti slobodni i bogati, kao i u drugim kapitalističkim zemljama, a sigurni kao u doba socijalizma.
– To se, nažalost, nije desilo. Danas nemamo ono najbolje što smo imali u doba SFRJ i to je temelj jugonostalgije. Ne žale Slovenci za Jugoslavijom, nego za načinom život u toj Jugoslaviji – zaključuje Sonja Lokar.
A kako stvari stoje sa Makedonijom? Jesu li oni stvarno takvi jugonostalgičari, kao što se vjeruje? Sociolog i univerzitetski profesor Ilija Aceski kaže: kako vrijeme prolazi, u Sjevernoj Makedoniji je sve manje jugonostalgičara. Stari umiru, mladih nema.
– Ankete pokazuju da pozitivan stav prema Jugoslaviji i žal za njom još uvijek opstaje, ali samo kod starije generacije, kod ljudi koji su živjeli i radili u SFRJ. Kod mladih toga nema – rekao je Aceski ranije za Srpskainfo.
Objasnio je i zašto stariji Makedonci žale za Jugoslavijom.
– Svaki treći stanovnik Sjeverne Makedonije živi u bijedi. Toga u SFRJ nije bilo. U doba Jugoslavije smo znali ko smo i gdje smo, danas ne znamo. Ne znamo kakva nam je budućnost. I zato većina ljudi starijih od 60 godina smatra da je Jugoslavija bila prava država, sa mnogo više pravde, pravičnosti, sigurnosti i solidarnosti, nego danas – rekao je Aceski.
Kod Slovenaca i Makedonaca stvari su prilično jasne, ali Srbi imaju mnogo komplikovaniji odnos prema Jugoslaviji i jugonostalgiji.
Milivoj Bešlin, istoričar i naučni saradnik Instituta za filozofiju i društvenu teoriju Univerziteta u Beogradu, kaže da su stavovi građana Srbije o bivšoj Jugoslaviji podeljeni i često zasnovani na stereotipima.
Podsjeća da je istraživanje „Novosti iz prošlosti“, koje je provela grupa istoričarki, pokazalo je da čak polovina građana Srbije smatra da je „stvaranje Jugoslavije bila greška“.
Ovi ispitanici smatraju da je u Jugoslaviji vlada nesloga i mržnja i da su druge federalne jedinice iskorištavale Srbiju.
Druga polovina građana Srbije, oni koji spadaju u jugonostalgičare, najviše su žalili za velikom jakom državom, pokazalo je to istraživanje.
Sociolozi i istoričari, koji su se bavili ovim fenomenima, upozoravaju da jugonostalgičari nisu obavezno i zagovornici obnove Jugoslavije.
Nostalgija je, potvrđuju to i socijalni psiholozi, složeno osjećanje. Ljudi žale za mladošću, starim filmovima i pjesmama, možda žale i za socijalizmom … a prošlost je u sjećanjima uvijek pomalo idealizovana i ljepša nego što je uistinu bila.
Kada se na jednom mjestu okupe jugonostalgičari i antifašisti, kao što je to bilo prošle subote na Četvrtom zasjedanju AVNOJ-a u Jajcu, ljudi su skloni da upadnu u još jednu zamku stereotipa: da poistovjete jugonostalgiju i antifašizam.
Kako objašnjava istoričar Husnija Kamberović, Titova Jugoslavija jeste bila utemeljena na antifašizmu, ali danas bi bilo suviše pojednostavljeno izjednačavati antifašizam i jugoslovenstvo.
– Ne mogu se izjednačiti ni antifašizam i jugonostalgija, bar ne iz današnje perspektive. Pojednostavljeno rečeno, ima antifašista koji nisu jugonostalgični i obrnuto – kaže Husnija Kamberović.
Srpskainfo
