Obilježen dan stradanja Slobodana Stojanovića

U hramu Svetog đakona Avakuma u Drinjači kod Zvornika danas je služena liturgija povodom dana stradanja novomučenika Eparhije zvoričko-tuzlanske dvanaestogodišnjeg Slobodana Stojanovića Donjokameničkog.

Sveštenik Marko Danojlović u besjedi nakon liturgije rekao da se za ovu regiju može slobodno reći da je stradalna i mučenička, što govori i rano odnesen život malog Slobodana koji kao dijete nije počinio nikakav grijeh, ali mu nisu dali da živi.

-U meni se danas sudaraju tri osjećanja – tuga, radost i treće je nešto što kao sveštenoslužitelj ne bi trebalo da imam, a to je jedna vrsta bijesa koji se rađa jer nam se stalno ponavljaju stvari koje ne bi trebalo da se događaju – rekao je sveštenik Danojlović.

On je istakao da je tužan zbog Slobodana Stojanovića, ali i zbog nevino stradale djece gdje god se ratuje.

– Ja sam dijete ovog kraja i poznajem sva mjesta ovdje, i dobro poznajem sve ono što mnogi neće da kažu otvoreno, a to je da ustaška ideologija, nažalost, i dan danas živi u glavama, srcima, dušama, rukama, kamama – rekao je sveštenik Danojlović.

On je ukazao da je na Glođanom brdu 6. novembra 1992. godine, kada je ubijeno 126 pripadnika srpskog naroda, upotrijebljena ista tehnika koja je korištena nad Srbima u Drugom sjetskom ratu kada je ovdje harala ustaška „Handžar divizija“.

– Postradalo dijete Slobodan, kao sinonim sve stradale djece, za nas u Crkvi je osjećaj radosti produženja života, jer imamo da neko iz ovog mjesta stoji pred licem Gospoda Boga moli za sve nas koji su ostali ovdje iza njega – rekao je sveštenik Danojlović.

Na grobnom mjestu u Drinjači održan je pomen Slobodanu Stojanoviću i položeno cvijeće.

Dvanaestogodišnjeg Slobodana Stojanovića ubila je u julu 1992. godine u naselju Kamenica kod Zvornika Elfeta Veseli, pripadnik Diverzantskog voda Komande združenih jedinica Liplje i Kamenica takozvane Armije BiH.

Slobodan Stojanović je stradao kada se, nakon što je izbjegao sa roditeljima, vratio u svoje selo Kamenicu da odveže psa koji je u dvorištu ostao vezan. Slobodan se više nikad nije vratio.

Njegovo tijelo pronađeno je u jami u zaseoku Bajrići u Novom Selu kod Zvornika, a identifikovan je DNK analizom, nakon čega je sahranjen na groblju u Drinjači.

Prema nalazima patologa Zorana Stankovića, dijete je svirepo ubijeno, stomak mu bio prerezan u obliku krsta i imao je vidne povrede glave.

Za svirepo ubistvo dječaka Slobodana Stojanovića, koje je počinjeno 1992. godine, u prvostepenom postupku osuđena je Elfeta Veseli na deset godina zatvora, da bi drugostepenom presudom, koja je izrečena decembra 2019. godine, Apelaciono veće suda BiH povećalo kaznu na trinaest godina zatvora.

Prema podacima Republičkog centra za istraživanje rata i ratnih zločina, po izbijanju građanskog rata Elfeta Veseli pridružila se jedinici Nasera Orića, učestvujući u diverzantskim akcijama muslimanskih snaga u Podrinju.

Nakon rata otišla je u Švajcarsku gdje je provela 20 godina, izbjegavajući pravdu.

Katera