– Ova vakcina je na početku svog razvoja u Ruskoj Federaciji. I na zapadu postoji slična terapija koja je već skoro 7 godina u kliničkoj upotrebi. Rusi su u ovaj projekat ušli 2024. i intenzivno su ga razvijali prošle godine. Krajem 2025. registrovali su primjenu ove vakcine kod pacijenata sa malignim melanomom, računajući i metastatsku bolest. To su, za sada, fakti. Radi se o tome da se vakcina u toku ove godine registruje za sve vidove karcinoma pluća, sem za mikrocelularne karcinome. Sitnoćelijski karcinom je, nažalost, vrlo čest i najozbiljniji terapijski izazov – naglašava prof. dr Vladimir Jakovljević.
U kojoj mjeri vi, lično, vjerujete u ovu vakcinu?
U pitanju je projekat iza koga stoji jedan vrhunski naučni institut i jedna ozbiljna država. Siguran sam da, pogotovo u današnje vrijeme kada je sve geopolitika i kada su Rusi na jednom vrlo klizavom terenu zbog rata u Ukrajini i zbog jednog animoziteta koji dolazi sa zapada, Rusija neće napraviti nijedan potez koji je preuranjen i koji bi mogao da im pogorša rejting. Tako da, ja u tu terapiju vjerujem.
O kojoj uspješnosti izlječenja bi moglo biti riječ?
Rezultati pretkliničkih, odnosno laboratorijskih istraživanja, pokazuju da je uspješnost vakcine između 95 i 100% za maligni melanom. Prvi pacijenti se pripremaju da prime vakcinu. Lani je bio i jedan uspješan eksperimentalni pokušaj u Rusiji.
Trenutno, jedan pacijentkinja iz Srbije u pripremi je za primanje vakcine. Nadam se da će naša Jovan Aleksić, za koji su svi čuli, početkom aprila da bude u Rusiji na toj terapiji, pa ćemo vidjeti rezultate.
Naglasio bih da su ti ljudi godinama u teškoj borbi sa jednim izuzetno teškim neprijateljima. Ne treba im davati lažnu nadu, ali im treba dati nadu.
Šta bi u ovom slučaju bilo davanje lažne nade?
Istupi sa nekim bombastičnim izjavama. Ja nisam pristalica toga i već sam u nekim godinama kada moram ozbiljno da pazim šta pričam. Mislim, pazio sam uvijek, ali sad mi iskustvo u nauci, u medicini, daju mandat da moram da budem vrlo oprezan. Vakcinu ne smijemo predstavljati kao neki magični napitak koji će izliječiti rak. Ljudi, kad kažete vakcina, misle da je riječ o prevenciji, odnosno da ona može da spriječi pojavu raka. Ne, ovdje u pitanju personalizovana terapija koja se pravi za tog jednog pacijenta, za taj jedan tumor.
Rusi vrlo pažljivo biraju pacijente koji će da budu podvrgnuti ovoj terapiji. Trenutno, glavnom biraju one koji su već iscrpili sve terapijske modalitete.
Koje nedoumice prate priču o ovoj vakcini, šta najviše plaši same pacijente?
Plaši ih neizvjesnost. Kad razgovaram sa ljudima koji imaju takav problem, oni su, potpuno razumljivo, nestrpljivi, nervozni, nepovjerljivi. Nažalost, ti pacijenti i njihove porodice uglavnom su prepušteni sami sebi. Vjerojatno su, do sada, već pet puta lupili glavom u zid, pa na ovu vakcinu gledaju kao na spas, što je, opet, velika odgovornost. Zato, ja ne želim da mistifikujem ovo priču, da je predstavljam kao neku magiju. Svima jasno objasnim kakve su mogućnosti.
Naglasio bih da Rusi u ovom trenutku za terapiju pripremaju pacijente koji su dobro odreagovali na imunoterapiju, jer je princip rada sličan. Meni, kao nekom ko je u nauci cijeli svoj život, djeluje da je naučio princip izuzetno logično. Šta će biti, to nikada ne možemo da znamo. Jer, da je to tako jednostavno, odavno bi lijek za karcinom bio pronađen. Nažalost, prava je epidemija malignih bolesti u ovom vijeku, kako lokalno, tako i na globalnom planu. Dosta se razvija i sama farmaceutska industrija, naučni instituti razvijaju istraživanje iz ove oblasti, čime se ubrzavaju stvari. Mislim da bismo u nekom narednom periodu mogli doći čak i do tzv. konačnog rješenja za maligne bolesti.
Koja je razlika između imunoterapije i liječenja vakcinom protiv raka?
Tu nema neke pretjerane razlike pri naučnom principu. Kod imunoterapije imate komercijalne preparate koje su napravljeni u industriji, a ovdje, praktično, stimulišete sopstveni imuni sistem čovjeka, da on odreaguje protiv tog jednog tumora. Imunoterapija je, kao i svaka druga terapija, pravljena za manje ili više široku upotrebu. Tako da je to velika razlika. To je razlog zbog čega ova terapija, u ovom momentu, mnogo košta.
O kojoj cifri je riječ?
Cijena terapije je skoro 200.000 evra i za naše ljude to je veliki problem. To je ozbiljna cijena, koja podrazumijeva dijagnostiku, izradu vakcine i kompletnu terapiju. Dakle, kompletan tretman i boravak od 6 mjeseci u Moskvi. Napomenuo bih da terapija genetskim lijekovima protiv rijetkih bolesti po pacijentu godišnje košta i po nekoliko miliona evra. A ovdje je riječ o nečem što može da bude potpuno izlječenje. Ona ne može da bude jeftinija, jer je u pitanju izrada vakcine konkretno za tog pacijenta. Kad se to uzme u obzir, to i nije tolika cijena. Ali, naravno, za sve nas kao pojedince, ona je izuzetno visoka. Međutim, ne može da bude niža, zato što je u pitanju izrada vakcine. Nije to serijska proizvodnja lijekova. Jednostavno, vi morate da za svakog pacijenta proizvedete lijek, koji je samo za njega. To je vrlo skupo.
Kako izgleda tok liječenja do primanja vakcine?
Pacijenti, najprije, treba da pošalju svoje rezultate koje Rusi izanaliziraju. Potrebni su posljednji CT i MR nalazi i terapijski izvještaj. Nakon toga, slijedi procjena da li ta osoba može da bude kandidat ili ne. Ako može, ide se na terapijsku, odnosno, dijagnostičku evaluaciju u Mosku, gdje se uzima uzorak za pravljenje genetske analize. Dobijanje nalaza traje nekih mjesec dana, kada se zna da li bi i u kojoj meri taj tumor mogao da odreaguje na personalizovanu terapiju. Ukoliko njihov konzilijum da pozitivno mišljenje, onda ide proces pravljenja te terapije, koji otprilike traje 3 mjeseca, iako oni gledaju da sve to ubrzaju. Uz genetski nalaz daju šemu primanja personalizovane terapije. Onda pacijent tamo boravi 5- 6 mjeseci, a terapija se dijeli u 10 doza. Sa prve 3 doze se nagomilava terapija u organizmu i onda se ulazi u neki terapijski mod. Poslije tih doza, ponovo prave evaluaciju, da vide šta se uradilo. Tokom cijelog boravka, prati se pacijent, prate se eventualna neželjna dejstva, za koja se smatra da je minimalna mogućnost da se jave. Nakon terapije, trebalo bi da pacijent bude potpuno izliječen.
Da li neko kod nas, ko oboli od karcinoma, može odmah da ide na liječenje u Rusiju?
Oni isključivo traže da pacijent prvo prođe neke klasične vidove terapije, da se, praktično, iscrpi bar neki vid terapije. Poželjno je da pacijent ima neki pozitivan odgovor na imunoterapiju. Jer, ukoliko nema pozitivnog odgovora na imunoterapiju, onda je vrlo vjerojatno da ni vakcina neće baš djelovati.
Da li se već razmatra izrada vakcina za druge vrste karcinoma?
Da. Trebalo je da, u isto vrijeme kada je dobijena vakcina za maligni melanom, bude dobijena dozvola i za vakcinu za nesitnoćelijske karcinome pluća. Međutim, došlo je do nekih administrativnih problema, a oni gledaju to da isprave u narednom periodu. Trebalo bi da u toku ove godine, možda čak i do jeseni, bude registrovana vakcina i za primjenu kod nesitnoćelijskih karcinoma pluća. Maligni melanom je vrlo ozbiljan problem. To je vrlo agresivan i vrlo zloćudan tumor. Međutim, ovi karcinomi pluća su, sa karcinomom kolona i karcinomom dojke, u ovom regionu prve tri ubice. Naravno, kad se isključe kardiovaskularne boleste koje su ubjedljivo na prvom mjestu.
Šta ako terapije podbaci, a govorimo o stotinama hiljada KM?
Vidite, ne bi bilo prvi put. To vam je kao u kriminalistici – napreduje lopov, napreduju policajci. Ko više napreduje, on će da pobijedi. Tako je i ovdje, napreduje medicina, ali, nažalost, napreduju i bolesti. Naime, kvalitet hrane, vazduha, vode, takav je da pogoršava interakciju našeg genoma. Često kažem da se treba vratiti bogu i vjerovanju, zato što, svako ko je radio u klinici, zna da nema pravila. Imate dva pacijenta koji boluju od iste bolesti, jedan prođe loše, drugi dobro. Primijenite istu terapiju, ali nešto se desi da jedan umre, a jedan ozdravi. To je sve relativna stvar.
Kako do ruske vakcine protiv raka, danas-sutra, mogu da dođu pacijenti iz Srpske?
Pošalju mi zahtjev mejlom, ja ih povežem sa doktorima u Rusiji, i to je to. Već imam na hiljade tih zahtjeva i rado ću pomoći svakome kome budem mogao.
U čemu se, konkretno, ogleda vaša saradnja sa ruskim naučnicima?
Već 9 godina sam gostujući profesor Univerziteta Sečenov, koji je prvi moskovski medicinski univerzitet. Upoznao sam se i počeo da sarađujem sa profesorom Sergejom Boljevićem. Na moj prijedlog, profesor Aleksandr Leonidovič Ginzburg, direktor Istraživačkog centra Gamaleja, izabran za počasnog doktora nauka Univerziteta u Kragujevcu. Imali smo živu interakciju, jer ja odlazim u Rusiju. Do sukoba u Ukrajini, išao sam 4-5 puta godišnje, sad idem 2-3 puta. Onda smo imali živu komunikaciju i diskusiju sa profesorom Ginzburgom i, kada je krenula ova priča, oni su mene uključili u taj tim. Jer, njihovo duboko mišljenje je da će, zbog sličnog genetskog mapinga, najbolji odgovor na tu terapiju biti kod nas i kod njih. I zbog toga su mi dali ekskluzivno pravo da se ljudi sa mom konsultuju oko toga. Naravno, preko profesora Boljevića koji je dosta učinio da baš naši ljudi tamo imaju otvoren put za liječenje.
Odnedavno, jedna prestižna svjetska nagrada nosi i vaše ime.
Već desetak godina sam vrlo aktiv u jednom prilično uticajnom međunarodnom udruženju koje se zove Internacionalna akademija kardiovaskularnih nauka. Ona regrutuje ljude koji mogu da šire uticaj na istraživanje u kardiovaskularnoj medicini, regionalno i u svijetu, i koji privlače mlade ljude koji će se time baviti. Drugo je da imate izvrsnost u nauci, odnosno, da vaši rezultati imaju uticaj na širu društvenu zajednicu i atraktivnost za mlade ljude koji će se pridružiti. To je tamo prepoznato. U 2022. sam izabran za predsjednika Evropskih sekcija, pošto to udruženje funkcioniše po sekcijama. U martu prošle godine mi je stiglo obavještenje da je Izvršni odbor pomenutog udruženja odlučio da jedna nagrada nosi ime po meni. Nagrada se dodjeljuje svake godine, a dobijaju je dva naučnika. To je za mene bilo veliko iznenađenje, jer je riječ o privilegiji koju neko dobije ili posthumno, ili negdje na kraju karijere, odnosno, kada ide u penziju ili je već penzionisan.
