Nebojša Erić stvara poeziju iz drveta (Foto)

Nebojša Erić stvara poeziju iz drveta (Foto)

“Ne stvaram ja poeziju, priroda je stvara, meni je samo Bog dao dar da je prepoznam čim je ugledam. Kao što je moj čuveni prezimenjak, naš veliki pjesnik Dobrica Erić, znao u šumi riječi prepoznati one prave i osjetiti pravi način da ih posloži u stih, tako i ja u pravoj šumi umijem odmah da zapazim oblik drveta kome je majka priroda u startu poklonila poeziju i umjetnost oblika” ispravlja nas Erić u startu.

On u šumama oko Rogatice  pronalazi stabla i panjeve koje pretvara u prava umjetnička djela. Kaže da najviše voli panjeve snažno ukorijenjene u zemlji, kao što je Dobrica volio riječi ukorijenjene u narodu, naizgled obične, ali u pravoj kombinaciji moćne i lijepe. “Volim panjeve sa jakim žilama, koje su godinama odolijevale svim planinskim nedaćama, vjetrovima, olujama, snjegovima, zvjerinju… koje su čuvale drvo i njegovu vezu sa zemljom i životom, sve dok nije došao čovjek i posjekao drvo. Kad ugledam takav panj, ne mogu da odolim želji da mu ne dam novi život, da ne dam da propadne, nestane, ma koliko to truda iziskivalo. A zna ponekad biti zaista zahtjevno da se jedan takav planinski panj iskopa, a pritom očuvaju sve njegove žile kucavice. Obradom mu dajem novi život, činim da ljudima i dalje bude potreban i upotrebljiv, da ne propadne, a ima li veće ljudske zadaće nego produžiti život” priča Erić u jednom dahu.

 

Njegov unikatni namještaj tražen je i cijenjen širom Sarajevsko-romanijske regije. Pa i šire. Lako nalazi kupce, ali se teško rastaje od svojih dijela, jer mu je u prvom planu stvaranje.

Kaže još da je priroda najsnažnije umjetničko djelo, a ljudska veza sa njom najveća inspiracija. I da su stari mudraci rekli da je drvo najbolji čovjekov prijatelj, samo da takozvana moderna civilizacija još uvijek luta u prolaženju svoje suštine, od šume ne vidi drvo; ali da će je zagađenje i destrukcija natjerati da se ponovo okrene drvetu i shvati njegov stvarni značaj i vrijednost.

Gnuša se modernog namještaja od vještačkih materijala i kaže da se svaki komad drveta može iskoristiti za stvaranje i lijepog i korisnog, samo da to iziskuje trud, a čovjek današnjice ne želi da se potrudi oko bilo čega. “Uzmi danas, kao da sutra ne postoji. Upotrijebi i baci, i što manje se potrudi. Sve nam je danas instant i ekspres. Zatrpasmo se bacajući. A moglo bi i drugačije “Kamen koji zidari odbaciše, postade kamen ugaoni” citira nam Erić riječi iz Svetog Jevanđelja.

A za pozdrav citira svog slavnog prezimenjaka, Dobricu: “Sunce se već penje uz cerić, srdačno Vaš, Nebojša Erić.

Više Erićevih radova možete vidjeti ovde:

https://www.instagram.com/p/CjNcwZILBEH/?igshid=MDJmNzVkMjY=

ISTOK

 

CATEGORIES
Share This