Umalom ribnjaku pored kuće Johan možda ima ribu vrijednu milion evra. A možda i nema. Nije provjeravao, jer ga to ne zanima.
–Ne radim ovom zbog profita, nego iz ljubavi – kaže Johan.
Njegovo najveće blago, uostalom, nisu te rijetke ribe, nego nejgova supruga Dragica, rođena Žepčanka i ljubav njegovog života.
–Živjela sam 12 godina u Njemačkoj, tamo sam upoznala Johana, uzeli smo se i 2007. odlučli da preselimo ovamo. Prijatelji su nam se čudili, pitali se šta to činimo, a danas, kad nam dođu u goste, čude se kako je život ovdje lijep – kaže Dragica.
Johan je sa sobom u BiH donio i svoj hobi – uzgoj japanskih šarana.
U Frankfurtu je japanske šarane uzgajao njegov otac. ali u majušnom bazenu,a Johan je uvijek sanjao da ima veći ribnjak. I taj je san ostvario na imanju u okolini Žepča, koje je podigao zajedno sa suprugom.
Prodali samo 2 ribe
– Japanski šarani su rijeka i na tržištu izuzetno vrijedna riba. Ako su u zdravoj kvalitetnoj vodi, mogu da dožive 80 godina i da dostignu cijenu od nevjerovatnih 2 miliona evra za jedan primjerak. Naravno, toliko su vrijedni originali, a u ribnjacima ima mnogo te ribe koja nije originalna – objašnjava Dragica.
Pa imaju li Bikelhauptovi u svom ribnjaku bar jedan takav skupocjeni original?
–Ne znamo i nikad to nećemo saznati. Ovdje nema mogućnosti da se dobije sertifikat, kao recimo u Njemačkoj ili Švjacarskoj. A i ispitivanje za dobijanje takvog sertifikata košta oko 15.000 evra. Nismo ni pokušavali, nas to ne zanima – kažu Dragica i Johan.
Do sada su, kažu, prodali samo 2 ribe, ne otkrivaju za koliko novca i 2 malene su poklonili prijateljima za akvarijum.
-Bili su zainteresvani mnogi, pogotovo Arapi, ali smo mi odlučili da povučeno oglas o prodaji. Uostalom, ovo nam je hobi. Uz japanske, imamo i 2 obična šarana, koja nam je poklonio jedan prijatelj, koji više nažalost, nije među živima. Jednako tretiramo te ribe, ne pravimo nikakvu razliku među njima – objašnjava Dragica.
Njen suprug dodaje da je oduševljen ljudima u BiH, jer su svi srdačni, neposredni, nisu uštogljeni kao Nijemaci, ne moraš jednu kafu planirati mjesec dana unaprijed.
–A i kad ti treba pomoć, ljudi su odmah tu, na licu mjesta rješavaju probleme, nema foliranja, laganja, izvlačenja – priča Johan.
Naročito je, kaže, oduševljen mirnim životom u prirodi, gdje se može posvetiti svojim ribicama, a i drugim hobijima.
Uredio je na imanju malu teretanu, redovno vježba, jer je u Njemačkoj imao svoj fitnes klub.
Voli i motocikle, u garaži ima pravu malu “ergelu” moćnih dvotočkaša.
– Odem povremenu u Njemačku da posjetim rodbinu i prijatelje, posebno oca, koji je već u godinama i teško mu je da putuje. Ali, nikad mi nije palo na pamet da se vratim u Njemačku – kaže Johan, prenosi Glas Srpske.
Glas Srpske
