Na udaru kritička oštrica medija, ali i građana

Ako se stvarno želi urediti medijski prostor u Republici Srpskoj, onda se to sigurno ne može napraviti naprasnim izmjenama i dopunama Krivičnog zakonika RS, a brzina kojom nadležni žele da inkriminišu uvredu i klevetu ima za namjeru da „otupi kritičku oštricu“ medijima, ali i građanima.

Ovo, između ostalog, poručuju medijski i akademski stručnjaci, koji u razgovoru za „Nezavisne novine“ ističu da se ovdje radi o očiglednom udaru na slobodu govora, koji, bez ikakve sumnje, najviše pogoduje političarima.

Nataša Tešanović, ekspert za medije i komunikacije, kaže da u situaciji u kojoj se nalaze Republika Srpska i BiH, a koju karakterišu ekonomske neprilike, kriza i nepovjerenje u institucije, kao i brze i brojne društvene promjene, a naročito medijske paradigme, tvrdnja da će nekoliko članova jednog zakona, i to baš Krivičnog, urediti rad medija ukazuje ili na veliku površnost onih koji su je izrekli ili na neke druge namjere i ciljeve.

„Ono što se ovim zakonom, između ostalog, propisuje, a tiče se povrede časti i ugleda pojedinaca, u velikoj mjeri je već obuhvaćeno postojećim građanskim zakonima. Ali, problemi nastaju kada je u pitanju njihovo (ne)sprovođenje i tiču se neujednačene sudske prakse, loše obrazloženih presuda i sl. Primjera za to je mnogo, od toga da se medijima i novinarima presuđuje za samo prenošenje nečijih izjava, preko različitih presuda za iste stvari, do oslobađajućih presuda za političare čije javno izrečene klevete naprasno postaju vrednosni sudovi, pa do toga da se neke presude za klevetu pokazuju izlišnim u situaciji kada nekome ko je višestruko presuđivan ne možete naplatiti novčanu kaznu, jer je svu imovinu preveo na druga lica, ali blog ili nalog na društvenim mrežama i dalje koristi za blaćenje bez dokaza“, pojašnjava Tešanovićeva.

Prema njenim riječima, bilo kakva priča o uređenju medijskog prostora treba da se radi kroz široku raspravu, na kojoj bi se govorilo kako regulisati internet prostor, o transparentnosti medijskog vlasništva, te definisanju i jasnom određenju uvrede itd.

„Drugim riječima, prvo zakoni o medijima/javnom informisanju, pa onda diskusija o tome šta se mora i na koji način ‘pokriti’ drugim zakonima i, nadasve, kako obezbijediti njihovu neselektivnu primjenu“, izričita je Tešanovićeva.

Ona dodaje da će usvajanje ovakvog zakona voditi na različite strane.

„Oni koji se bave plasiranjem neprovjerenih informacija, korištenjem skaradnog rječnika, paušalnim iznošenjem činjenica i etiketiranjem drugih, sakriće se iza avatara, anonimnih komentatora, portala bez impresuma i sponzora koji imaju dobre veze u pravosuđu. A oni koji znaju šta je odgovornost za izrečeno i napisano, vagaće svaku riječ, provjeravati i nekoliko puta, otupjeće im kritička oštrica na samu pomisao da trebaju podastrti brdo dokaza da je neko nešto ukrao, da je nestručan, da se zaposlio preko veze. U takvim okolnostima mnogi će radije odlučiti da zaobiđu vruću kašu nego rizikovati da se oprže“, izričita je Tešanovićeva.

Ona poručuje da je svima jasno da sloboda govora nosi odgovornost i da ima zloupotrebe, ali da „ne vjeruje u čarobni štapić zvani Krivični zakonik“.

„Pogotovo ako je povezan sa toliko pitanja na koja predlagači do sada nisu dali valjane odgovore: Zašto se baš sada donosi? Zašto ovako netransparentno? Zašto je toliko toga u Nacrtu KZa nejasno i neodređeno?”, navela je Tešanovićeva.

Borislav Vukojević, viši asistent na Fakultetu političkih nauka u Banjaluci, smatra da je ovaj zakon potpuno nepotreban, retrogradan i da nas vraća 50 godina unazad.

Isto tako, on je mišljenja da je kleveta najmanje sporna u ovom nacrtu, jer je suštinski gotovo pa prepisana iz već postojećeg zakona koji je definiše, a da je jedina razlika u odnosu na taj zakon što su sada drakonske novčane kazne.

„Smatram da su po pitanju klevete novinari i građani prilično sigurni, jer ako si zaista siguran u svoje dokaze i argumente, niko ti ne može ništa. Sa druge strane, uvreda je baš sporna. Uvreda je toliko loše koncipirana u nacrtu, tako da se u stvari vidi da uopšte nije bio cilj da se uredi prostor, već da se stvara autocenzura. Dakle, ako neko nešto kaže, i neko se osjeti uvrijeđenim, ima pravo da vas tuži. Vi, na primjer, zato što ste nešto rekli, a niste imali namjeru jer to nije definisano, sada morate da idete dvije godine po sudovima jer se neko uvrijedio. To je tipičan napad na slobodu govora“, poručuje Vukojević, koji tvrdi da je sloboda govora jasno ugrožena i članom koji se odnosi na pronošenje ličnih i porodičnih stvari.

„I to je toliko loše koncipirano, jer su čak i naveli da istinitost ili neistinitost tvrdnji apsolutno nije važna. Dakle, nevažno je da li je istina ili nije, već samo je važno da li vi govorite o nečijim porodičnim ili ličnim stvarima. Tu se vidi da hoće da se zaštite političari, kako se ne bi smjelo ništa reći o njihovoj porodici, bez obzira na to što vi imate dokaze. Pa vi ne smijete ni pričati o njima“, zaključio je Vukojević. Podsjetimo, Nacrt izmjena i dopuna Krivičnog zakonika RS, kojim se predviđa da se uvreda i kleveta ubuduće tretiraju kao krivična djela, već je u Narodnoj skupštini.

(Nezavisne)