Na Divčibare hrle gljivari Iz Republike Srpske: Markov konak kao prijestonica gljiva

Divčibare, uz mnoge ljepote, koje su sve očitije, imaju gljive kakvih malo gdje ima i po ljepoti, i po ukusu, ali i po broju.

Rodile su tako, kako kaže protinica Branka Pavlović, „kao čičak“, imalo ih je na sve strane, dok ih sabira kod „Markovog  konaka“, a svaki primjerak je kao za izložbu.

Gljivari će uskoro da organizuju saborovanje na ovoj lijepoj planini, ali je, u tom kraju, vazda, svaki domaćin i češći gost ljubitelj gljiva i sve je više njenih poznavalaca, što nije ni lako ni jednostavno.

– Sada je najviše „sunčanica“, „brezova“, „vrganja“ i borove rujnice – priča nam protinica Branka, koja je čuvena po spremanju gljiva na „stotinu jedan način“, a, kako kaže, posebno ih sprema za svoju čeljad, koja ih vole do te mjere da bi, posle jela, i „prste da poližu“. Za gljive treba znanje, boravak u prirodi i, prije svega, vođenje računa da ove ljepote sačuvamo i zaštitimo. Ove gljive su primjer da smo dostojni boravka i života na ovoj divnoj srpskoj planini.

A, prota Stojadin Pavlović, kod hrama posvećenog Svetom Pantejlmonu, na mjestu gdje su komunisti htjeli da šire „Titov gaj“, ponosno pokazuje još gljiva iz ovog „kola“.

– Kolo, tako ovdašnji ljudi zovu razne periode branja gljiva, kojih je najviše u pozno proljeće, krajem ljeta i početkom jeseni – priča prota, koji je, uz vladiku Lavrentija, najviše doprinijeo gradnji ovdašnjeg hrama, poslije čega je planina, po opštoj ocjeni, u svakom pogledu oživjela, pa su i dragocjenosti poput gljiva postale vidljivije. Ovo su, nema dileme, Božji darovi Divčibara, po svemu posmatrano.

U gljive dolaze i mnogi gosti iz Republike Srpske, koje prota i protinica uvode u tajne gajenja, branja i spremanja.

ISTOK