Može li se diplomirani bibliotekar zaposliti u biblioteci?!

Može li se diplomirani bibliotekar zaposliti u biblioteci?!

U Bosni i Hercegovini je praksa da u biblioteci radi bilo ko, a da diplomirani bibliotekari obijaju pragove institucija u kojima traže posao i gdje ih pitaju zašto ne rade u bibliotekama. Zakonska regulativa ide na ruku svima, sem onima koji su četiri godine studirali bibliotekarstvo. Tako u bibliotekama imamo učitelje, filozofe, jezičare, biologe, istoričare, hemičare, pedagoge, difovce i, gle čuda, svi misle da su kompetentniji od diplomiranih bibliotekara. Takozvani stručni ispit, koji je zapravo obična prekvalifikacija jer ga polažu svi koji dokažu da su proveli godinu u biblioteci, a do koga diplomirani bibliotekari najteže dolaze, proizvodi „stručni kadar“ koji unaprijed ima osigurano radno mjesto. Takvi su do juče pitali studente bibliotekarstva  „zar za to treba fakultet?!“.

 

Najsvježiji primjer nakaradne prakse je konkurs Narodne biblioteke u Trebinju, koji je objavljen u „Oslobođenju“ i na koji se javila samo jedna kandidatkinja koja je već bila angažovana u biblioteci, inače diplomirani politikolog.

U Gradu Trebinju imamo četiri diplomirana bibliotekara, tri su položila stručni ispit i da je konkurs objavljen na stranici Zavoda za zapošljavanje Republike Srpske, Narodne biblioteke ili CISO, mogli smo konkurisati. Ovako, pred zakonom javni, za nas je bio tajni konkurs. Činjenica je da je u pitanju stranačko zapošljavanje, ali i to bi bilo svedeno na razumnu mjeru da nije podržano zakonskim i podzakonskim aktima koji urušavaju struku.“ – rekla je za internet magazin ”Moja Hercegovina” Dajana Milišić, diplomirani komparativista i bibliotekar.

Ona je dodala da je u Hrvatskoj postojao jednako degradirajući zakon ali je promijenjen jer se morao povinovati propisima Evropske unije, pa su osnovane tri katedre za bibliotekarstvo i stručni ispit može polagati samo diplomirani bibliotekar. Takođe, u promijenjenom zakonu u susjednoj Hrvatskoj navedeno je da postojeći ”nebibliotečki” kadar ima obavezu da u roku od tri godine položi razliku ispita i stekne zvanje diplomiranog bibliotekara, ili će u suprotnom dobiti otkaz.

Univerzitet u Istočnom Sarajevu donio je propise na osnovu kojih se u bibliotekama fakulteta ovog Univerziteta mogu zaposliti isključivo diplomirani bibliotekari. To nije slučaj sa Univerzitetom u Banjaluci, kao i na privatnim fakultetima.

„Po propisima uređenim Bolonjskom deklaracijom, broj diplomiranih bibliotekara bi trebao biti stoprocentan u odnosu na broj zaposlenih radnika u bibliotekarskoj struci, ali je realnost neuporedivo drugačija i nepovoljnija po dipl. bibliotekare (manje od 2%). Zbog prisutnog stručno-profesionalnog vakuuma u ovoj oblasti, naše zvanje bi trebalo biti jedno od najperspektivnijih, to, nažalost, nije tako. Katedra za bibliotekarstvo je dovedena na rub propasti, a zvanje bibliotekar obesmišljeno masovnom proizvodnjom „kadra“ polaganjem tzv. stručnog ispita u Narodnoj i univerzitetskoj biblioteci Republike Srpske. Iz ove kuhinje godišnje izađe i po 80 bibliotekara, a na Katedri za bibliotekarstvo godišnje diplomiraju jedan ili dva studenta koji nemaju nikakvu šansu za zaposlenje jer su direktori narodnih biblioteka mahom nediplomirani bibliotekari.“ – kaže za naš magazin Aleksandar Đukanović, diplomirani bibliotekar zaposlen u školskoj biblioteci.

Kao i u narodnim bibliotekama, diplomiranim bibliotekarima su vrata zatvorena i u školskim bibliotekama. Jedna od najvećih prepreka je zakonska stavka koja kaže da za radno mjesto stručnog saradnika-bibliotekara mogu konkurisati lica koja imaju položen stručni ispit za rad u vaspitno-obrazovnom procesu, a diplomirani bibliotekari ne mogu steći ovaj dokument.

 

U pravilnicima o polaganju stručnog ispita za osnovne i srednje škole iz 2015. godine postojao je član koji je jasno definisao da bibliotekari polažu stručni ispit u skladu sa propisima kojima se uređuje bibliotečka djelatnost. To je bila jedina stavka za koju smo se mogli uhvatiti u slučaju da nas škole odbiju zbog nepotpune dokumentacije. Taj član je izbrisan iz pravilnika iz 2019. godine i sve je prepušteno volji direktora, sekretara i komisija za prijem, a znamo da tu logika ne funkcioniše.“ – objašnjava za MH Branka Kovačević, predsjednik Podružnice školskih bibliotekara Republike Srpske.

„Rješavanje problema tehnološkog viška, nesposobnih, alkoholičara i nastavnog kadra bez norme, prelama se preko biblioteke, a zapravo najviše preko učenika. Činjenica je da postoje kolege koje rade savjesno, inovativno i proaktivno i mi ne želimo da bilo ko od njih bude prokažen jer nije diplomirani bibliotekar, ali je i činjenica da Zakon o bibliotečko-informacionoj djelatnosti, kao i zakoni o osnovnom i srednjem obrazovanju, ni u jednom segmentu ne daju prednost stručno osposobljenom kadru. Pravilnik o vrsti stručne spreme nastavnika i stručnih saradnika u gimnaziji predviđa da za mjesto bibliotekara može konkurisati diplomirani komparativista i bibliotekar ili profesor srpskog jezika i književnosti koji ima položen stručni ispit, dok se za srednje tehničke i stručne škole navedenim pridružuju i nastavnici opšteobrazovnih predmeta sa položenim stručnim ispitom, ali zbog kolizije sa stavkom „položen stručni ispit za rad u vaspitno-obrazovnom procesu“ diplomirani bibliotekari često ne mogu pristupiti testiranju. U osnovnim školama taj ispit nije potreban i normu bibliotekara dijeli više nastavnika. Ako biste sada proveli anketu među zaposlenima u nadležnim institucijama, 80% njih ne bi znalo da osim psihologa, pedagoga, socijalnog radnika i defektologa postoje i stručni saradnici bibliotekari.“ – kaže Kovačevićeva.

Ona dodaje i da Podružnica školskih bibliotekara RS zastupa interese svih kolega, ali da se nastoji uvesti red jer je izuzetak postao praksa, a diplomirani bibliotekar incident u školskoj biblioteci.

„Mi smo reagovali na Zakon o bibliotečko-informacionoj djelatnosti, Zakon o izmjenama i dopunama zakona o osnovnom vaspitanju i obrazovanju, Zakon o platama zaposlenih u oblasti prosvjete i kulture Republike Srpske (gdje smo svrstani u platni razred sa administrativnim osobljem), Pravilnik o standardima i normativima u bibliotečko-informacionoj djelatnosti, Nacrt standarda za školske biblioteke, Prednacrt zakona o osnovnom vaspitanju i obrazovanju, Pravilnik o postupku i programu za polaganje stručnog ispita u srednjoj školi , kao i u osnovnoj školi, Posebni kolektivni ugovor za zaposlene u oblasti obrazovanja i kulture Republike Srpske, tražili smo da nam RPZ omogući stručno savjetovanje, kao što je omogućeno i drugim stručnim saradnicima, ali ništa od svega toga nije uvaženo. Tamo gdje nema političkog interesa nema ni promjena, a nama, diplomiranim bibliotekarima, je ostalo samo da se međusobno složimo i mrzimo kada neko od nas, preko jake veze, ipak uspije da se zaposli u biblioteku.“ – rekla je Branka Kovačević.

U FBiH situacija je, takođe, poražavajuća. Zakon o bibliotečkoj djelatnosti FBiH, pa samim tim ni kantonalni zakoni o bibliotečkoj djelatnosti, nisu precizno definisali koji profil i stručna sprema su potrebni da bi se mogao obavljati posao bibliotekara. I ta zakonska nepreciznost najčešće se zloupotrebljava prilikom zapošljavanja, kako u školskim, tako i u gradskim bibliotekama, sve zbog ličnih i/ili stranačkih interesa, a na štetu bibliotekarstva kao profesije, obrazovanja i društvenog dobra.

„Diplomirani bibliotekari imaju prioritet prilikom zapošljavanja, u odnosu na paraprofesionalce, samo u školskim bibliotekama Zeničko-dobojskog i Sarajevskog kantona. Što se tiče svih ostalih ustanova, bibliotekari zavise od dobre volje rukovodstva, koje često, radi već pomenutih razloga, zanemaruje profesionalnost, zbog čega biblioteke nerijetko možemo doživjeti kao društvenootete ustanove koje služe samo za uhljebljavanje. Iako je, nakon inicijative studenata bibliotekarstva, u formi nacrta usvojena zakonska izmjena po kojoj bi poslove bibliotekara obavljali dipl. bibliotekari; iako sam lično, nakon žalbe na pomenuti zakonski propust, od Institucije ombudsmena za ljudska prava BiH, dobio Rješenje kojim se zahtijeva otklanjanje ovog zakonskog propusta, iako je izmjenu zakona podržalo i Društvo bibliotekara FBiH, ispred kojeg je otišao prijedlog za izmjenu i dopunu člana zakona koji je sporan, zakon još uvijek nije izmijenjen, jer još uvijek nije došao na dnevni red. Nadam se da će se to desiti u skorije vrijeme.“ – rekao je za internet magazin ”Moja Hercegovina” Mašo Mehmedović, diplomirani komparativista i bibliotekar, trenutno zaposlen u Gradskoj biblioteci Zenica.

Kako bi što jasnije predstavio knjigu, biblioteku, bibliotekarstvo i sve probleme koji ga prate, Mehmedović je snimio film u kojem govore značajne ličnosti ove profesije i ljubitelji knjige i kulture. Film pod nazivom „Vitez bibliotekar: kroz vrleti i bespuća“ možete pogledati na Jutjubu.

https://youtu.be/oaUlYFdHucM

 

Uzevši u obzir sve ono o čemu su govorili naši sagovornici, nije teško zaključiti da je bibliotečka struka krajnje diskriminisana i diskreditovana. Famozni ekvivalenti diplomiranom bibliotekari mogu biti i jesu svi oni koji su završili bilo koju višu ili visoku školu. Teško je zamisliti da diplomirani pravnik stekne uslove za odlazak na specijalizaciju iz kardiologije ili da diplomirani istoričar ispunjava uslove za polaganje Pravosudnog ispita. Preporučiti knjigu i voditi računa o biblioteci možda nije uporedivo sa hirurškim zahvatom ili donošenjem sudske presude, ali je posao bibliotekara izuzetno značajan pogotovo ako imamo u vidu da ljudi danas čitaju sve manje a da i kada čitaju postoje ”bibliotekari” koji će Vladimira Nabokova tražiti na policama ruske književnosti. Najgore u cijelom problemu je to što oni koji donose zakone i ”zakone” očito nisu svjesni značaja čitanja pa smatraju da posao bibliotekara može obavljati bilo ko. Možda bi tačnije bilo konstatovati da posao ”zakonodavaca” može obavljati bilo ko, a šteta sigurno neće biti veća nego što je sada…

(Igor Svrdlin/Moja Hercegovina)

 

 

 

CATEGORIES
Share This

COMMENTS