Stotine miliona maraka narodnog novca izdvaja se na luksuz bahatih političara, dok su maloljetnici u Republici Srpskoj sve više u raljama nasilja i čine teška krivična djela.
Vrbovanje maloljetnika u kriminal je svakodnevno, a sve više porodica ispašta zbog ove pošasti.
Umjesto pravovremenih mjera, djeca s desetinama krivičnih djela u Republici Srpskoj završavaju u Vaspitno-popravnim domovima kada je za većinu već prekasno.
U zakonima odavno postoje vaspitni centri, koji bi bili idealni za prevenciju i da djecu u sukobu sa zakonom pravovremeno vratimo na pravi put, ali se nedostatak novca već godinama koristi kao izgovor, dok napuštene škole koje bi mogle postati vaspitni centri propadaju.
Sistem koji djeluje tek kad problem eskalira ne daje rezultate – pitanje je koliko ćemo još čekati prije nego što shvatimo da prevencija nije trošak, već jedini izlaz.
Doktor pedagoških nauka Nebojša Macanović u emisiji Neispričano otkriva da dosadašnja iskustva pokazuju da u VP dom dolaze djeca koja su već godinama u kriminalu i gdje je njihova resocijalizacija teška i često neuspješna.
– Jako je teško kod takve djece postići pozitivne efekte, jer nemamo mjere koje prethode Vaspitno popravnom domu. A to su vaspitne ustanove, vaspitni ili disciplinski centri. Imamo taj problem nasilja i maloljetničke delinkvencije i uvijek kažem da kada nešto kritikujem, volim da ponudim nekoliko rješenja- kaže profesor Fakulteta političkih nauka (FPN) u Banjaluci Nebojša Macanović.
Dodaje kako se gorućem problemu u Republici Srpskoj i sve većem broju maloljetnika u sukobu sa zakonom mora pristupiti sistematski od strane svih, a ne pojedinačno, jer to ne daje nikakve rezultate.
– Mi moramo tu sistematski i istovremeno da djelujemo. Sva nadležna ministarstva, od ministarstva pravde, ministarstva prosvjete, zdravlja i konačno unutrašnjih poslova. Svi moramo djelovati u jednom momentu, a ne parcijalno kao do sada, jer tu nema željenih efekata- kategoričan je Macanović.
U Republici Srpskoj trenutno ne postoji nijedna institucionalna mjera do VP doma, što se pravda nedostatkom sredstava.
Macanović podsjeća da imamo mnogo područnih devastiranih škola koje su napuštene i koje bi sa malo ulaganja mogle biti pretvorene u vaspitne centre ili u vaspitne ustanove.
Svi problemi naravno počinju da se uočavaju u školama, a nama su puna usta dječijih prava, dok njihove obaveze zanemarujemo.
Macanović je ujedno ponudio disciplinske mjere za učenike koji često prave probleme koje bi itekako mogle funkcionisati, ali se nažalost, još uvijek ne primjenjuju.
– Na djecu bi trebali da drugačije utičemo kada su u pitanju disciplinske mjere. Recimo, kao u fudbalu gdje imate dva žuta kartona. Svakome se može desiti da napravi problem, da nesmotreno reaguje i treba mu pružiti stručnu pomoć od strane stručne službe škole, pedagoga, psihologa, socijalnog rada. Popričati sa djetetom i problem se može riješiti. Ukoliko se problem ponovi, opet ćemo pokušati kroz razgovor, ali treći put kada maloljetnik napravi problem izreći ćemo pored disciplinske mjere i mjeru društveno korisnog rada, pa će tako taj maloljetnik zajedno sa domarom u školi da čisti lišće oko škole ili popravlja klupu ili slično. Ako to dijete ne želi da radi ili ako to roditelj ne dozvoljava, onda će platiti novčanu kaznu od recimo početnih 300 KM za taj prvi kiks, a taj novac od disciplinskih kazni će ići na poseban račun škole koji će moći da se upotrijebi samo za plaćanje ekskurzija učenicima iz ugroženih porodica ili za liječenje nekog učenika te škole. Ako dijete napravi još veći prekršaj idemo na više sati društveno korisnog rada i još veće novčane kazne. Ukoliko roditelj to ne želi da plati, pravnici mogu da zaokruže taj ciklus pa da roditelj ne može da registruje auto ili produži pasoš- navodi profesor Macanović.
Sve navedeno bila bi prva faza disciplinskih mjera.
– Ako sve te mjere u okviru škole ne daju željene rezultate, ja predlažem da se djeca upute u Vaspitni centar. On postoji u zakonu, ali ih vjerovatno zbog nedostatka sredstava još uvijek nemamo. U njima bi djeca provodila tri mjeseca i to je upravo onaj period raspusta gdje će kroz radne aktivnosti i instruktivnu nastavu većinom prolaziti kroz prevaspitni period koji jeste kratak, ali biće efikasan i veći broj djece će se popraviti kroz taj vaspitni rad- istakao je Macanović u emisiji Neispričano.
Vaspitni centri bili bi otvoreni u četiri regije kako bi se pokrila cijela Republika Srpska, odnosno Banjaluci, Bijeljini, Istočnom Sarajevu i na području Hercegovine.
Sa djecom bi naravno radili stručni timovi koji bi ujedno pratili njihov povratak u školske klupe, a zatim učestvovali i na predavanjima u školama o devijantnim ponašanjima, vršnjačkom nasilju i prevencijama nasilja uopšte.
– Ako ni to ne daje efekte onda se dijete usmjerava u Vaspitnu ustanovu od šest mjeseci do 2 godine pa tek onda u VP Dom- rekao je Macanović.
Puna su nam usta prava djece, a ne govorimo o njihovim obavezama, dužnostima i poštovanju pravilnika.
– Kada dijete vidi da za svaki prekršaj postoji određena kazna, onda će se drugačije ponašati. Ovako dijete ne vidi neku kaznu nakon prekršaja. Poslije Ribnikara djeca znaju da ispod 14 godina nisu krivično odgovorna i to je veliki problem. Možda bi mi i željeli da se granica krivične odgovornosti spusti sa 14 godina, ali s obzirom na EU, kriterijume i akte ona se neće spuštati, ali kratkoročnim mjerama mi možemo slati djecu i sa 12 godina u Vaspitne centre. Sve se to može u okviru zakona obrazložiti i primjenjivati u praksi- zaključio je Macanović.
Srpska info
