Mile Kekin: Studenti su budućnost svakog narod

„Nekadašnji frontmen ‘Hladnog piva’ uspješno gradi samostalnu karijeru. ‘Nježno đonom’, Kekinov prvi solo album, brojni kritičari uvrstili su među najbolja izdanja u 2023. godini. Godine 2024. objavio je live album ‘Soundtrack za život – Live At Vintage’, koji je presjek njegove dugogodišnje karijere, snimljen tokom koncerta u zagrebačkom ‘Vintage Industrial Baru’. Njegova prošlogodišnja turneja, sa kojom je obišao veliki broj gradova u regiji, nosila je upravo naziv ‘Soundtrack za život’. Tokom karijere napisao je muziku i tekst za stotinu pjesama, ali i dalje traži ‘prave riječi da mu budu mačeta s kojom će sjeći sve što mu smeta'“, stoji u najavi organizatora koncerta, uoči kojeg je Kekin govorio za „Nezavisne“.

NN: Na prethodnih nekoliko svirki u KSB-u studenti su otvoreno podržali kolege iz Srbije koji su mjesecima u protestu. Koja je Vaša poruka za studente svih gradova i država famoznog nam regiona?

KEKIN: Mislim da ne treba studente regije trpat u isti koš, pa je i teško slati istu poruku. Studenti Hrvatske trenutno nisu na ulicama. Što se Srbije tiče, tamo su studenti vrlo dobro pokazali da vrlo dobro sami znaju što žele i kako to postići. Prvenstveno su pokazali kako mlade izvući iz apatije i probudili nadu u promjene. Naravno da postoje velike simpatije u cijeloj regiji za njihovu borbu. Studenti su budućnost svakog naroda i ne vidim tko pametan bi išao protiv vlastite budućnosti.

NN: Prije četiri mjeseca objavili ste pjesmu „1 na 1“ pisanu za film o Draženu Petroviću. Koliko ste zadovoljni „nezavisnim“ životom pjesme i reakcijama publike?

KEKIN: Pjesmu sam napisao baš za film, ali sam pazio da prenesem i neku univerzalniju poruku i koliko vidim po reakcijama na svojim društvenim kanalima sviđa se i onima koji nikad nisu ubacili nijedan koš… Kao što sam ja, na primjer. U filmu se, između ostalog, govori o bratskoj ljubavi i želji mlađeg da impresionira starijeg brata, pa u krajnjoj liniji da ga dobije na terenu. To mi se učinilo kao vrlo inspirativna kombinacija pomalo i suprotstavljenih osjećaja, što mi je na kraju i pomoglo u pisanju. Ne bih nikad mogao napisati pjesmu samo o košarci.

NN: U filmu koji se odnedavno može pogledati i na „Netflixu“ igrate Mirka Novosela, najtrofejnijeg hrvatskog košarkaškog trenera. Koliku ste odgovornost osjećali tokom snimanja i, na kraju krajeva, koliko je Vama košarka važna u životu?

KEKIN: Pa imao sam luđačku tremu. Osim što sam prvi put tumačio stvarnu osobu, bio sam i jedini naturščik na setu i odmah prvu scenu snimao sa glumačkim veličinama kakve su Dragan Mićanović i Zrinka Cvitešić. Bilo je hrpa tehničara na setu pa svako ponavljanje znači dodatne sate rada zbog mene. Sve mi se to motalo u glavi prilikom snimanja, ali čim su se kamere upalile sve je teklo prilično lagano. To moram prije svega zahvaliti glumcima i režiseru Danilu Šerbedžiji, koji me dobro pripremio za ulogu. Što se same košarke tiče, moram priznati da nisam neki talent, za što krivim svoju skromnu visinu i nervoznu ruku.

NN: Reakcije na film su jako podijeljene u javnosti, što zbog samog filma, što zbog kulta Dražena Petrovića. Danas kada su se slegli utisci, kakvo je Vaše mišljenje o konačnom proizvodu, ako kao učesnik uopšte možete biti objektivni?

KEKIN: Definitivno ne mogu. Mislim da je film zabavan, da nije predug i da je mladim dao uvid u život jedne sportske legende kakav je bio Dražen Petrović. Bilo je prigovora, na primjer da nema dramatične utakmice protiv Bosne, da se ne spominje igranje u reprezentaciji Jugoslavije i još dosta toga. Mislim da je vrlo nezahvalno raditi film o čovjeku koji zapravo nije imao neke velike poroke ni životne drame i koji je umro tako mlad.

NN: Prije pola godine zajedno sa Darkom Rundekom nanovo ste snimili stari hit „Hladnog piva“ sa prvog albuma „Džinovski“. Da li Vam je bilo čudno što Darko Rundek prije uopšte nije znao pjesmu „Trening za umiranje“?

KEKIN: Ne, to je bila zapravo i prednost jer je ušao bez mišljenja o originalu. Darko je skroz cool lik, nema stresa, ali zna točno što želi i tu nema mrdanja. Ubacio je u pjesmu neke vokalizme koji su sami za sebe zvučali potpuno suludo, a na kraju su savršeno legli u pjesmu. Darka oduvijek smatram suborcem van muzike. Prošle godine smo se tako zajedno sa Radetom Šerbedžijom uključili u borbu za obranu izvora rijeke Une. Sviđaju mi se kolege koji su društveno aktivni i van granica komocije.

NN: Ponovno snimanje „Treninga za umiranje“ interesantno je za poređenje Vaše pank faze i faze akustike, a i jedna i druga potpuno odgovaraju godinama u kojima ste prolazili i prolazite kroz iste. Kakvo je Vaše mišljenje o panku danas, koliko glasno se čuje stara fraza „Pank nije mrtav“?

KEKIN: Mislim da je gitaristički zvuk i dalje aktualan, pa i kad slušam neke mlađe bendove, samo se danas više miješa s drugim stilovima. Mi smo na početku kao klinci bili dosta zadrti da nešto mora zvučati baš ko pravi pank, pravovjerno, poslije smo se malo opustili i skretali i u druge žanrovske rukavce. Od novih pank bendova mi se jako sviđa grupa „The Idles“.

NN: Da li planirate još sličnih dueta i obrada starih stvari „Hladnog piva“?

KEKIN: Većinu pjesama koje sam napisao za vrijeme „Hladnog piva“ napisao sam na svojoj akustičnog gitari pa smo je poslije mijenjali na probama, tako da ih na neki način vraćam kući. Volio bih jednom izdati album i pokazati kako su neke od njih zvučale na početku, ali prvo želim snimiti još jedan studijski album jer je vrijeme baš inspirativno.

NN: U Zagrebu se ovih dana govori o koncertu Tompsona, za koji je navodno prodato više od 280.000 ulaznica u roku od 24 sata. Kakvo je Vaše mišljenje o tome?

KEKIN: Muzika koju ne slušam je ona koja puni arene i stadione, s tim sam se davno pomirio. U slučaju dotičnog rekao bih stoga: „Tko voli nek izvoli“.

NN: Za kraj, na koje nove ili relativno nove bendove bi, po Vašem mišljenju, trebalo obratiti pažnju?

KEKIN: Meni se sviđa trenutno „Klinika Denisa Kataneca“, „Skotni vrag“, „Smrdljivi Martini“ i M.O.R.T. za koje više ne znam koliko su mladi.