Lajmska bolest najčešće se prenosi ujedom krpelja: Opasnost vreba iz trave

– Boravak u prirodi povezan je sa rizikom od mogućeg kontakta sa krpeljima, čiji ubod na koži može da prođe bez posljedica, ali može i da prenese lajmsku bolest.

U bijeljinskom Domu zdravlja kažu za „Nezavisne novine“ da su prošle godine Higijensko-epidemiološkoj službi prijavljena tri slučaja lajmske bolesti, koja se najčešće prenosi ujedom krpelja.

„Lajmska bolest, kao i druge bolesti uzrokovane spirohetama, ispoljava se u tri stadijuma. Kao kliničke manifestacije rane faze ovog oboljenja pokazuje početna promjena po koži (Erithema migrans) i klinički je siguran znak ove infekcije. Kod najvećeg broja pacijenata, 60 do 80 odsto, ona se razvija na mjestu uboda krpelja. U ovom stadijumu moguća je pojava opštih tegoba, kao što su mijalgija, artralgija, blaga ukočenost vrata, osjećaj umora, glavobolja, jeza i dr. U drugom stadijumu se javljaju tegobe tipa infektivnog sindroma, zahvatanja srca, mozga, zglobova, dok treći stadijum karakteriše perzistentna infekcija sa oštećenjem pojedinih organa“, objasnili su iz Doma zdravlja Bijeljina.

Ljekari savjetuju da se po povratku iz prirode dobro provjere odjeća i koža, a ako je uočen krpelj na koži, potrebno ga je ukloniti što prije.

„Najbolje je da vam u zdravstvenoj ustanovi uklone krpelja, a ukoliko to nije moguće, potrebno je pincetom zahvatiti krpelja što bliže glavici, uz kožu i laganim ga povlačenjem izvući iz kože, a na kožu poslije vađenja krpelja primijeniti antiseptik. Krpelja prije uklanjanja nemojte ničim premazivati, stiskati, gnječiti, povlačiti naglo, jer se on zbog toga grči i pojačano izlučuje veće količine sekreta, i ukoliko je zaražen, na takav se način lakše prenosi infekcija“, saopštili su iz Doma zdravlja Bijeljina.

Iz Doma zdravlja Banjaluka rekli su za „Nezavisne“ da ujed krpelja ne znači istovremeno i bolest, jer nije svaki krpelj zaražen, ali je potrebno ukloniti ga na vrijeme i obratiti se ljekaru. Napominju da je sa početkom proljeća bilo sporadičnih slučajeva pacijenata sa ujedima krpelja, kao i da očekuju veći broj pacijenata sa dolaskom toplijeg vremena.

Lajmska bolest je poznata i kao veliki imitator, jer oponaša mnoga druga oboljenja, o čemu je za „Nezavisne novine“ govorila Banjalučanka Vanja Šušnjar Čanković, koja se već pola godine bori sa ovom bolešću i prošla je pravu agoniju dok nije saznala pravu dijagnozu.

„Ja se ne sjećam ujeda krpelja, što je u mom slučaju otežalo postavljanje prave dijagnoze, ali me niko nikada nije ni pitao da li sam imala ugriz krpelja, niko nije ni posumnjao na lajmsku bolest. Prve ozbiljnije tegobe počela sam osjećati prije šest mjeseci, a baš u tom periodu sam kod stomatologa imala nekoliko ozbiljnijih intervencija, i tada se pojavio niz simptoma, koji su u jednom trenutku kulminirali sa nenormalno jakim glavoboljama, zbog kojih sam imala osjećaj da ću dobiti moždani udar. Sa glavoboljama su krenule i vrtoglavice, kao i još razni simptomi koje sam ja pripisivala postkovid sindromu, hroničnom umoru, dijagnozama za koje sam već znala, poput gastritisa i Hašimota. Uvijek sam tražila neki logičan uzrok, i tako sam skoro četiri mjeseca hodala od specijaliste do specijaliste, a nakon kompletne neurološke obrade i urednih nalaza, niko mi nije dao tačnu dijagnozu, kao ni adekvatnu terapiju“, objašnjava Šušnjar Čankovićeva.

Naša sagovornica, koja je majka troje djece, u jednom se trenutku počela plašiti da će njena maloljetna djeca ostati bez majke, jer su simptomi koje je osjećala bili sve teži i ozbiljniji.

„Bila sam iskreno u očajanju, pitala sam kolege na poslu da li poznaju nekog dobrog dijagnostičara ili internistu, da pregleda sve moje nalaze i eventualno me uputi na sljedeći korak, s obzirom na to da sam većinu težih i autoimunih bolesti isključila sa dotadašnjom dijagnostikom. I dok sam bila u potrazi za dijagnozom, koleginica mi je predložila da se testiram na lajmsku bolest, jer je i njen suprug bio u sličnoj situaciji kao i ja. On je dvije godine lutao u potrazi za pravom dijagnozom, sve dok ga doktor Gotovac, internista iz Teslića, nije uputio na testiranje, nakon čega je došao do prave dijagnoze i adekvatne terapije“, kazala je Šušnjar Čankovićeva i dodala da je nakon toga samoinicijativno uradila test i konačno otkrila šta stvara buru u njenom organizmu.

U privatnoj laboratoriji naša sagovornica je uradila Elisa test, koji je poslan u Beograd i, kako kaže, ispostavilo se da je pozitivan.

„Infektolog mi je propisao terapiju i savjetovao da nakon pauze od terapije ponovim test po Western Blot metodologiji, što sam i uradila, i koji je potvrdio dijagnozu lajmske bolesti. Nakon toga su me primili u bolnicu i uradili mi lumbalnu punkciju, jer glavobolje ni u jednom trenutku nisu jenjavale“, prisjeća se naša sagovornica.

Vanja Šušnjar Čanković se i dalje bori sa lajmskom bolešću i, kako kaže, čitav stil života prilagodila je toj zloćudnoj bakteriji, koja se ne može nikada u potpunosti izbaciti iz organizma, ali se može smiriti, da ne izaziva probleme.

„U procesu liječenja upoznala sam mnoge osobe sa ovom bolešću, kao i preko društvenih mreža. Lajmska bolest može dugo da tinja u organizmu, čak i da ne stvara veće probleme, ako je imunitet zaražene osobe dobar. Želim sve da upozorim koliko zlo mogu biti krpelji i da budu oprezni koliko god je to moguće tokom boravka u prirodi. Insistirajte na terapiji dok je infekcija akutna, odnosno odmah nakon opaženog ugriza, jer u toj fazi svakako ne možete pouzdano znati da li je krpelj bio zaražen ili ne. U suprotom mogu proći i godine prije nego što vam uspostave dijagnozu“, zaključila je Šušnjar Čankovićeva.

(Nezavisne)