KNjIGA „NEVIDLjIVI SPASITELjI“ AKADEMIKA DR DRAGANA DAMJANOVIĆA DONELA VELIKU RADOST UOČI 92 VUKOVOG SABORA: SLIJEDEĆI VUKA „UZIMA“ NAJBOLjE IZ DUHA RODA SVOGA

Bogougodnijeg, ljepšeg, dražeg, milijeg, zanimljivijeg i radosnijeg događaja, i duhovnog i kulturnog, uoči 92 Vukovog sabora u Loznici i Tršiću, nema od promocije zbirke divnih pripovjedaka akademika dr Dragana Damjanovića, čiji je naziv „Nevidljivi spasitelji“, u Biblioteci Vukovog zavičaja, istinskom hramu kulture, čija nam je direktorka, Mirjana Mira Pejak, i domaćin, i drag besjednik i mila ličnost, koja zna da odabere najbolje što gali naše duše, uvek žedne dobrih umjetničkih djela.

Ovako je sažeo utiske sa promocije knjige „Nevidljivi spasitelji“ arhimandrit Lazar Kršić, višedecenijski duhovnik Manastira Tavna, srednjevijekovne zadužbine Nemanjića koja je vijekovima središte duhovnog života ljudi sa obje obale Drine. Otac Lazar, koji iza sebe ima bogato djelanje na „njivi Gospodnjoj“ i u rasejanju, prije svega u Engleskoj, prema svjedočenju vladike Lavrentija, najzaslužniji što su stvoreni uslovi, svojevremeno, za štampanje prvog kola sabranih djela svetog Vladike Nikolaja Velimirovića (Nikolaj Srpski).

Mirjana Pejak, direktorka Biblioteke Vukovog zavičaja je nadahnuto, znalačni toplo i drago, ne samo pozdravila goste, već je sjajno izgovorila jednu od pripovjedaka, koju je autor knjige posvetio Lozničanu Vladimiru Mitrić, novinaru „Večernjih novosti“ iz Loznice, ali je besjednike, na samo njoj lijep način, uvela u najljepše tokove za priče i pričanja, naglašavajući raskošno znanje o hrišćanstvu, ali i ranog hrišćanstvu akademika Damjanovića, njegov i hod njegovog sina sveštenika Stefana, putevima svete porodice, drugovanje sa Beduinima i ulaženje u središte naše vjere, ali i našeg Kosmeta, „čiju dušu, tijelo, prošlost i sadašnjoj zna, a budućnost nagoveštava na božanstven način“.

Mirjana je istakla i ljepotu rečenica, bogatsvo znanja, o svom rodu i kulturi, posvećenost svome rodu, otadžbini i vjeri, brigu o Srbiji, Kosmetu i našim sunarodnicima ma gdje živjeli, profesorke dr Danice Vučinić, koja je recenzent i urednik Damjanovićeve knjige.

-I kao što Dragan sjajno piše, tako profesorka o njemu, njegovom djelu prelijepo zbori, donoseći nam nova znanja, novu duhovnu ljepotu, kao i njena divna kćerka Katarina Velišić, profesorka engleskog, kako piše i govori poeziju iz koje izvire najviše ljubav, „ono što greje, čuva i sokoli dušu čovjekovu“.

Katarina je, na radost i zadovoljstvo svih, predstavila svoje pjesme, koje su razgalile, u najvećem sjaju, Jadrane i njihove goste „sa svih srpskih strana“.

Profesorka dr Darinka Vučinić, koja je godine i godine provela na saborskim svečanostima u Jadru, dajući snažan pečat toj manifestaciji i počastima za slavnog Vuka, čija je želja i bila da baš prva promocija bude u Vukovom kraju, naglasila je da Damjanović „stvarajući ove priče ne govori o ljudima koji nose tu priču, neko iz tih ljudi na onoj liniji koja je u stvari sabrala sve ljudske vrline, prije svega pravoslavne, izvlači ono najbolje – dobrota, praštanje, ljubav i smisao života koje se nalaze u malim stvarima, ali u tim „malim“ ljudima sa velikim poduhvatima i sa velikim srcem. To je smisalo života koji, zapravo oplemenjuje.

Ocjena je ugledne profesorke, Mitrića, Damjanovića, Pejakove, arhimandrita Lazara je da su na promociju došli sjajni ljudi, „koje kao da je sami Bog sabrao i uputio na ovo mjesto, na ovaj dan ovim povodom da, zajedno, kao jedno veliko srce i duša, osjete još više ljubav prema umjetnosti, ali i rodu, Bogu i otadžbini“.

-Došli ste, danas, znajući, kako je pisao slavni Dostojevski,“ samo ljepota može da sačuva svijet“, što se vidi u vašim pogledima i izrazima lica, koja svjedoče istinski ljubav -rekao je Vladimir Mitrić, zahvaljujući im što su dio tog velikog i djela i događaja.

-Divni ste, dragi naši, božji ljudi, i blago svima nama dok je takvih ljudi među nama.

Jedan od junaka knjige, Dušan Knežević koji je, sa suprugom Radom, došao sa Zlatibora, inače osvjedočeni primjer uspješnog, vrijednog i čestitog privednika, koji je na čelu proslavljenog „Zlatiborca“, rekao je da je „ dubokim promišljanjem inspirisan Damjanovićevom knjigom *„Nevidljivi spasitelji“*

-Obraćam vam se ne samo kao čitalac, već i kao običan čovjek, jedan od onih, koji, kako Vi kažete, „živi u tišini“, dok vi toj tišini niste dali glas i ćutanje pretočili u priču -rekao je Knežević.

-Zato vam, najprije, kažem – hvala. Vaša knjiga, prepuna priča o običnim, živim ljudima, vrlo moćno stavlja u prvi plan ne samo ono što oni jesu, ili šta su učinili, nego i kako ih posmatra i kako ih vidi. Većina književnih djela, rijetko u fokusu ima ćutljive i skromne, svakodnevne likove, a Vi ste upravo time, što najbolje govori o Vašoj jedinstvenosti, književnoj darovitosti i, iznad svega, ličnoj hrabrosti, da se uhvatite u koštac sa ovim posebnim umjetničkim izrazom.

Vi kroz priče te posebne ljude gledate očima prijatelja. Po prvi put su, upravo kroz Vaš pogled, postali vidljivi. Ne da biste ih uzvisili, već da ostanu ono što jesu: tihi, skromni, čestiti, nenametljivi, ali i nezaobilazni. Upravo u tome je snaga ove knjige. Ona ne otkriva događaje. Ne juri senzaciju. Priča o ljudima, o onima koji su uvijek tu za nas, o onima koji ne govore o sebi, ali djelima govore mnogo.

Poruka Vaših priča je jasna, da istinske vrijednosti nisu glasne. Ne ulaze na velika vrata, ne traže naslovne strane ili pozornicu. Dejstvuju tiho, u empatiji, komšijskoj pomoći, majčinim očima ili ruši neznanja. Oni koji prepoznaju nevidljive spasioce znaju da veličina ne traži pažnju, ona ostavlja trag.

Cijenjeni pisče, Vaša snaga nije samo u pisanoj riječi, već u načinu gledanja. Vidjeli ste tamo gdje drugi ne gledaju, čuli tišinu i pretočili je u smisao, u riječ. Ovim djelom učinili ste da tišina ima glas, sjenka ima svjetlost, obični ljudi imaju priču. Jer, u životu, kao i u priči, istinska snaga ne potiče od moći, nego iz trenutaka tišine, kada niko ne gleda i kada posebni ljudi tiho u sjenci čine da svijet bude bolji.

Zato „Nevidljivi spasitelji“ nije samo knjiga. To je ogledalo koje pokazuje da prava spoznaja ne dolazi samo iz oštrog vida, već iz srca. Glavni junaci Vašeg djela su skromni ljudi, oni koji djeluju bez buke, bez aplauza, ali sa istinskom snagom. Vi ste pokazali da nevidljivi spasitelji nisu mit, već ljudi oko nas, koje samo treba primjetiti, a Vi ste ih vidjeli, jer ste željeli i umjeli da ih vidite. Zato je ova knjiga odličan udžbenik o snazi dobrote u senci.

Na kraju, dozvolite mi da Vam iz srca zahvalim što ste među svim tim tihim, nevidljivim i skromnim ljudima prepoznali i mene. Vidjeli ste me i osvjetlili! Iako sa iskrenim ponosom, iz sopstvene skromnosti, to svjetlo mi stvara malu nelagodu, jer se najbolje osjećam u sjenci.

ISTOK