Istraživanje, koje je proveo sa saradnicima, pokazalo je da su u BiH na meti: novinari, LGBT aktivisti, borci za ljudska prava i rodnu ravnopravnost, zviždači koji upozoravaju na korupciju, slobodni intelektualci i analitičari, te oni koji o ratnim zločinima govore ili pišu na način koji ne podržava uvriježene stereotipe o “našim” žrtvama i njihovim “zločincima.”
– Političari su glavni generator jednoumlja, politička instrumentalizacija određenog narativa je glavni obrazac ponašanja u našem društvu, a to je mehanizam za očuvanje njihove moći. Prozivka mislećih ljudi, kao izdajnika, način je da političari opravdaju svoja nepočinstva – ocijenio je Lučka na okruglom stolu “Neistomišljenici na meti – Kako se kali jednoumlje”.
On je upozorio da oni koji se suprotstave jednoumlju ne mogu računati na podršku institucija, a u njihovu zaštitu, najčešće, stanu pojedine nevladine organizacije i udruženja, koji im nerijetko, uz deklarativnu, pružaju i konkretnu pomoć.
– Tako Udruženje BH novinari pruža pravnu, a Sarajevski otvoreni centar psihološku pomoć ugroženim novinarima, pripadnicima LGBT zajednice i borcima za ljudska prava – rekao je Lučka.
Kad su u pitanju ambasadori, oni ili ćute, ili “izražavaju zabrinutost”, dok se mediji ponašaju na različite načine: neki ćute, neki generišu napade, a neki se bore protiv napada na slobodnomisleće ljude.
Dejan Lučka je upozorio da se dominantni nacionalistički narativi u BiH često “ujedinjuju u mržnji”, pa su tako, kako je naveo, srpski, hrvatski i bošnjački desničari ujedinjeni u mržnji protiv pripadnika LGBT zajednice.
Objašnjavajući kako funkcioniše haranga na neistomišljenike, Lučka je naveo primjer napada na LGBT aktiviste i novinare prije 2 godine u Banjaluci.
– Prvo su bili verbalni napadi, potom izjave Milorada Dodika i Draška Stanivukovića, pa onda povorka “navijača” koji su, naoružani bakljama, na ulici javno uzvikivali “ubij, ubij”, i na kraju se desio i fizički napad. Institucije nisu zaštitile ljude koji su napadnuti – rekao je Lučka.
On je podsjetio da je BiH, prema ocjenama međunarodnih organizacija, hibridni režim koji klizi u autokratiju.
– Od građana se u takvom društvu očekuje da budu male poslušne mašinice za recikliranje dominantnih narativa – zaključio je Lučka.
Aleksandar Savanović, profesor na Fakultetu političkih nauka u Banjaluci, smatra da Republika Srpska nije Sjeverna Koreja, kako neki tvrde, jer ipak nema slučajeva da ljudi “padaju s balkona” zbog svojih uvjerenja.
– Možete da pišete i pričate šta god hoćete, ako ne preispitujete tokove novca i rezultate izbora. To ipak nije Sjeverna Koreja, to je blaga autokratija – rekao je Savanović na okruglom stolu održanom u Banjaluci, u organizaciji Centra za ljudska prava i Fondacije “Fridrih Ebert” u BiH.
Upečatljivo je bilo i izlaganje Franje Šarčevića, urednika portala “Prometej”, koji je proljetos bio žrtva orkestriranih napada zbog pisanja o fotografiji gradonačelnice Sarajeva Benjamine Karić, koja se slikala s djetetom u ratnoj uniformi.
– Htjeli mi to priznati ili ne, BiH je podijeljena država i nemamo jedno nego tri društva i tri vladajuća nacionalna narativa, zasnovana na mitologiji – rekao je Šarčević.
Ko god “iskače” iz tog modela je na meti napada.
– Ako si Hrvat u Sarajevu, a ne želiš da budeš Željko Komšić, onda si, automatski, ustaša i dio udruženog zločinačkog poduhvata – istakao je Franjo Šarčević.
Svoja nimalo prijatna iskustva podijelili su i advokatica Jovana Kisin Zagajac, koja na sudovima često zastupa ugrožene aktiviste i branioce ljudskih prava, te novinarka Nataša Miljanović Zubac, koja je podsjetila da je njena i bezbjednost njene porodice već godinama ugrožena, kako je istakla, “samo zato jer radi svoj posao”.
Srpskainfo
