Kad osmijeh nije amputiran

Kad osmijeh nije amputiran

Bio sam danas u posjeti bolnici.

Soba na Hirurgiji, prvi krevet do vrata.

Dragan Samardžić – „Šef“ iz Berkovića.

Bez obje noge.

Sa dijabetesom od osme godine.

Ali sa osmijehom koji ne glumi.

Osmijehom koji se ne da.

Lijeva noga – davno.

Desna – prije par dana, iznad koljena.

Bez gorčine. Bez suza.

Samo tiho, dostojanstveno:

„Nema druge.“

Majka mu, nepokretna, 94 godine – čeka ga u kući. Sa njom je sada brat Dušan iz Trebinja.

„Šef“ – četiri puta dnevno prima inzulin.

Godinama. Tiho. Bez žalbe.

Pomažu ljudi. I hvala im.

Ali pred njim je novi put – do Instituta „Zotović“.

Treba nova proteza.

A troškovi – veliki.

Srećom, osmijeh mu nije amputiran.

Srce mu još korača.

Ali treba oslonac. Naš oslonac.

Broj računa: 5520002160439935

Adiko banka

Na ime: Dragan Samardžić

Jedna kafa manje.

Jedan ručak skromniji.

A njemu – jedan dan više sa dostojanstvom.

Pa da pomognemo…

Onako kako zna Trebinje. Kako zna Hercegovina.

Dobar je ovo čovjek.

Budimo i mi dobri. Plemeniti.

Da vidite – kako će nam biti lijepo u duši.

Ratomir Mijanović/FB