Intervju sa Milanom Savićem (SDS): Generacija mladih se suočava sa posljedicama niza grešaka iz prošlosti

Intervju sa Milanom Savićem (SDS): Generacija mladih se suočava sa posljedicama niza grešaka iz prošlosti

Sa Milanom Savićem, mladim profesorom istorije, članom Izvršnog odbora SDS Gacko, ragovaramo za portal ISTOK o njegovim pogledima na ključna politička pitanja, očekivanjima mladih ljudi od politike i društva, čiji glas se relativno rijetko čuje, kao i o nasušno potrebnim promjenama koje danas mladi ljudi očekuju pred pitanjem velike većine: otići ili ostati?

ISTOK: Gdje je danas Republika Srpska? Od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma proteklo je skoro 30 godina i može li se sa ove distance iz ugla istoričara dati odgovarajući sud?

Savić: Svi relevantni politički i društveni faktori u srpskom društvu imaju bazični konsenzus oko toga da je Republika Srpska trajna, neupitna i nedjeljiva. U tom kontekstu, Dejtonski mirovni sporazum se doživljava kao pravni osnov za sigurnu egzistenciju koji zadovoljava srpske nacionalne interese. Sa druge strane kada je u pitanju izgradnja nezavisnih institucija, transparentnost, demokratičnost, naše društvo nije mnogo napredovalo u posljednjih 25 godina. Mislim da ponovo reafirmišemo mitologemu o vođi, pristajemo na uniformnost u mišljenju, bez jasnih projekcija i planova za budućnost, sa velikom dozom improvizacije. U posljednje dvije decenije nije učinjen ozbiljniji iskorak u kreiranju politike na čijim temeljima bi se gradio stabilan politički ambijent. Naprotiv, stvoren je klijentelistički sistem i institucionalna korupcija, koji ne dozvoljavaju afirmaciju novih ljudi i kreativnih ideja. Političke elite kao da ne shvataju da će svojim ponašanjem otjerati najsposobniji sloj ljudi. Možda im je to u interesu, da ostanu samo njihove apologete, pa da stvore svojevrsnu ,,sjevernokoreizaciju” društva da svi plaču kad se vođi plače i da svi slave kad se vođi slavi.

Očekivanja mladih od društva i politike

ISTOK: Šta mladi ljudi mogu da očekuju i kakva je njihova pozicija u društvenoj zajednici u kojoj žive? Kakva je njihova budućnost i kakve su njihove perspektive u državi u kojoj žive?

Savić: Danas je mlad čovjek dominantno apatičan i nezainteresovan, kao da je postmodernizam sa njegovog horizonta sklonio nešto što se zove polemika, protest, otpor. Ni jedna ozbiljnija društvena, politička ili kulturna inicijativa ne proizilaze iz djelovanja i uticaja mladih ljudi. Osnovni impuls im je da se što prije uklope u sistem, tako što pristupaju vladajućoj stranci, pri tome ne mareći za njen kvalitet, program, ciljeve, ideologiju ili istorijat. Na žalost, potpuno se izgubio obavezujući poriv ka istini što je dovelo do odgajanja gomile istomišljenika bez volje za samoinicijativom, samosazrijevanjem, samoostvarenjem u punom kapacitetu tih pojmova. Prednost se daje birokratama koji su slijepi poslušnici centrale, bez ozbiljnijeg kritičkog sagledavanja stvari, potpuno ravnodušnih prema kolektivnoj sudbini. Naravno postoji i onaj svjesniji i savjesniji dio intelektualno produktivnijih koji nastoji da učestvuje u procesima i principijelno istrajava na svom setu vrijednosti, koji ima odgovoran odnos i nije sklon populističkom podilaženju. Oni iskazuju želju i težnju da budu protagonisti promjena u stvaranju boljeg i prosperitetnijeg društva, što jeste vrhunska forma patriotizma. Ujedno, takav pristup daje nadu da još uvijek postoji kreativna energija koja će omogućiti perspektivu u budućnosti.

ISTOK: Zašto se stiče utisak da odredjenim političkim subjektima u BiH ne odgovara reforma izbornog zakona?

Savić: Promjena izbornog zakona u smislu transparentnosti i legalnosti ne odgovara ni jednoj stranci u vlasti iz prostog razloga što im to sužava manevarski prostor za malverzacije i izborni inženjering. SNSD, SDA I HDZ su zahvaljujući mehanizmima izborne i postizborne korupcije opstajali na vlasti, te su otuda svi pregovori u posljednjih 10 godina ostajali bez konkretnih rezultata, jer politički predstavnici ovih stranaka naprosto ne žele funkcionalnu državu. Da priča o izbornoj korupciji nije fikcija najbolji pokazatelj su lokalni izbori u Doboju, gdje je dokazano prekrajanje izborne volje 17000 birača. Pokrenut je čak i postupak protiv članova biračkih odbora, ali još uvijek nije dobio sudski epilog. Treba li eklatantniji primjer zarobljenih i korumpiranih institucija?!

Opozicija i promjene

ISTOK: Da li postoji snaga u opoziciji da na predstojećim izborima odnese pobjedu i šta je potrebno uraditi da bi se taj cilj ostvario?

Savić: Čini se da je opozicija u posljednje vrijeme izgubila na zamahu i da je došlo do svojevrsnog rasipanja energije unutar opozicionih stranaka. Značajan doprinos dao je i sam Dodik, koji je po ko zna koji put tempiranim političkim manevrisanjem uspio fokus javnosti prebaciti na nacionalne teme, pri tome preuzevši ekskluzivnu ulogu ,,spasioca srpstva”. Ta uloga, kao i čitav njegov politički angažman jeste dio zakulisnog projekta istih onih koji su mu omogućili preuzimanje vlasti. Sve je lažna slika i nastojanje da se putem dizanja tenzija i izazivanja vještačkih, kontrolisanih kriza zaborave brojne afere, od bankarskih, preko korona nabavki do raznih malverzacija u javnim preduzećima, a sa ciljem popravljanja lošeg rejtinga od oktobra prošle godine. U tom smislu treba posmatrati i priču oko vraćanja nadležnosti na nivo Republike Srpske. Ipak, vrijeme pred nama donosi pojačanu političku dinamiku pa nema sumnje da će se neke stvari unutar opozicije iskristalisati. Ukoliko želi da trijumfuje na predstojećim izborima opozicija mora harmonizovati stavove. Ono što na samom startu treba da bude jasno jeste da je vladajuća i SNSD – u posilna većina potpuno uzurpirala državu i njene resurse, od finansijskih preko institucionalnih do medijskih. U tom smislu opoziciona kampanja treba biti bazirana na pridobijanju apstinenata, a za takav pristup je potrebna energija u vidu nekompromitovanih, te ljudi sa punim integritetom u javnosti. Ukoliko opozicija bude imala dobro osmišljen i pomno konceptualizovan javni istup i programskom platformom, ali i radom na terenu ubijedi građane da ima strateški cilj u pravcu razvoja društvenog, privrednog i ekonomskog ambijenta, da će biti sposobna da privuče i zadrži mlade u državi stvorivši sigurno okruženje gdje će položaj čovjeka zavisiti od znanja, radne etike, profesionalizma, a ne od stranačke knjižice, onda u tom slučaju opozicija ima izglednu priliku da trijumfuje.

O osudi komunističkih zločina

ISTOK: Klub SDS u Gacku predložio je lokalnoj skupštini prijedlog Rezolucije o osudi komunističkih zločina iz Drugog svjetskog rata. Kako vi ocjenjujete takav prijedlog koji još nije vidjen na našim prostorima?

Savić: Mislim da inicijativa koju je u ime kluba odbornika SDS – a podnijela odbornica Jelica Bjeković ima svoju i pravnu i moralnu logiku. Sa pravne strane Rezolucija je upućena SO Gacko kao posljedica na donošenje Odluke lokalnog parlamenta sa prethodne sjednice. Tada je skupštinska većina na štur i neprofesionalan način definisala 4. april kao Dan sjećanja na žrtve komunističkog terora 1941 – 1945. Koliko mi je poznato, dokument nije ni predložen u pismenoj formi, što predstavlja pravni nonsens. Mišljenja sam da ovo pitanje treba tretirati na znatno ozbiljniji i dostojanstveniji način, baš zbog tog drugog, etičkog momenta, imajući na umu pijetet prema žrtvama. Vjerovatno postoji dio auditorijuma koji smatra da je nepotrebno donošenje ovakvog akta, pozivajući se na mogućnost eventualnih podjela u društvu. Lično se ne mogu saglasiti sa takvim stavom, jer smatram da su naše generacije dobile zadatak da se suoče sa bremenom katastrofalnih posljedica niza grešaka iz prošlosti. Stoga, najmanje što možemo učiniti, kako bi smo dali prijeko potrebnu satisfakciju, prije svega porodicama nevino postradalih, jeste da na zvaničnom, institucionalnom nivou jasno i nedvosmisleno osudimo komunističke zločine. Naročito je težak onaj koji se dogodio aprila 1942., a nakon koga je pokrenuta spirala nasilja i u doslovnom smislu bratoubilački rat.

ISTOK

CATEGORIES
Share This