Gojko Slijepčević: Božić je praznik koji učvršćuje porodicu

To je zajednica, crkva u malom. Ako imate zdravu porodicu, imaćete zdravo i društvo i zajednicu, istakao je u božićnom intervjuu za „Nezavisne novine“ Gojko Slijepčević, arhijerejski namjesnik gradiški i paroh prvi gradiški protojerej stavrofor.

Prema njegovim riječima, poruka Božića je da ljudi budu prije svega okupljeni oko svoje crkve, da to bude praznik mira, ljubavi, radosti, da taj praznik učvrsti porodicu, ali i da imamo ljubav prema drugima, komšijama, prijateljima i poznanicima.

„Crkva je brod koji plovi na uzburkanom moru našeg života. Jedino crkva nas može privesti u tu mirnu luku spasenja, a to je Jevanđelje Hristovo, to je Božić, praznik radosti, mira i ljubavi. Hristos kaže, ako ljubavi nemate, ništa ste. Svaki čovjek bi trebao u svome srcu da sagradi palatu za Boga, a Bog jeste ljubav. Ta vertikala odnosa čovjeka prema Bogu, ljubav čovjeka i Boga i ljubav čovjeka prema čovjeku u horizontali, to čini spasonosni krst“, kaže protojerej stavrofor Slijepčević.

NN: Božić je najradosniji hrišćanski praznik. U čemu se ogleda njegov značaj i simbolika?

SLIJEPČEVIĆ: Da, Božić je najradosniji hrišćanski praznik i to je porodični praznik kome crkva daje izuzetno veliki značaj, a od svih praznika u toku godine Badnji dan i Božić se izdvajaju po načinu svetkovanja obrednih radnji i značaju tih radnji.

Badnjak, koji je najčešće mlado hrastovo ili cerovo drvo, siječe se svečano u ćutanju prije izlaska sunca i to tako da pri sječenju badnjaka, badnjak padne u pravcu istoka kao žrtva izlazećem suncu. Paljenje badnjaka, njegovo darivanje i posipanje žitom, vinom i medom predstavlja vjerovanje i pospješivanje da godina bude rodna i plodna.

Badnje drvo simbolizuje ono drvo koje su pastiri naložili u pećini vitlejemskoj kada se rodio Hristos. Slama ima važnu ulogu u badnjevdanskom običaju kada se slama unosi u kuću i te Badnje večeri kada se dođe iz crkve gdje je već bilo paljenje badnjaka, večernje bogosluženje i pijukanje, svaka porodica koja slavi Badnji dan i Rođenje Hristovo u posebno pripremljenom ambijentu posne Badnje večere, kada se završava božićni post, prije večere se obavi pijukanje, gdje djeca u slami traže orahe, lješnike, bombone i tako pijučući kao pilići nagovještavaju rodnu godinu.

Slama simbolizuje onu slamu u Vitlejemskoj pećini gdje je položen Hristos na slamu koja je bila u jaslama. Badnje veče takođe ima poseban značaj kada se okuplja porodica, koja i jeste crkva u malom.

NN: Živimo u vremenu otuđenosti, a Božić je praznik koji okuplja. Je li to prilika za nove početke i jačanje porodičnih veza?

SLIJEPČEVIĆ: Svako vrijeme ima svoje breme i svoje probleme. Ovo naše vrijeme je opterećeno mnogim iskušenjima savremenog čovjeka.

Pravoslavnim hrišćanima Božić ima vrlo značajnu ulogu i u ovom današnjem vremenu. Božić treba da okuplja prije svega porodicu. Danas je porodica i najviše ugrožena, nažalost. Mnogo toga nam je došlo sa zapada. Došlo je dobrih stvari, ali i surogata.

Danas je ugrožena porodica kao osnovna ćelija društva. To je zajednica, crkva u malom. Ako imate zdravu porodicu, imaćete zdravo i društvo i zajednicu. Ako je porodica narušena, onda se gubi ta harmonija, taj osjećaj porodičnog života.

Treba da se zna koja je uloga oca u porodici, koja je uloga majke, koja je uloga djece. Zbog toga mi i imamo predbožićne praznike Detinci, Materice i Oci, to su tri nedjelje pred Božić.

Šta to govori? Govori da porodica treba biti uvezana i čvrsta, da kroz pripremu za najradosniji praznik porodica treba biti okupljena.

Prije svega, da živi hrišćanskim životom, pravoslavnim, kako smo se i na krštenju opredijelili. Da u crkvi budemo u zajednici vjerujućih, jer liturgija je centar našeg života. Crkva je brod koji plovi na uzburkanom moru našeg života. Jedino crkva nas može privesti u tu mirnu luku spasenja, a to je Jevanđelje Hristovo, to je Božić, praznik radosti, mira i ljubavi. Hristos kaže, ako ljubavi nemate, ništa ste.

Svaki čovjek bi trebao u svome srcu da sagradi palatu za Boga, a Bog jeste ljubav. Ta vertikala odnosa čovjeka prema Bogu, ljubav čovjeka i Boga i ljubav čovjeka prema čovjeku u horizontali, to čini spasonosni krst. Poruka i današnjeg Božića jeste da budemo okupljeni, da razumijemo različitosti, da budemo jedno u Gospodu, da budemo uvijek spremni pomoći bratu svome, da na jedan način crkva bude ta koja okuplja svoju djecu, jer crkva jeste majka. Crkva miluje i voli svoju poslušnu djecu, svoje vjernike, pa i one koji su zahladnjeli u vjeri.

Crkva ih ne odbacuje kao dobra majka, već se molimo Bogu da i ta djeca koja su možda neposlušna postanu dio crkve Hristove.

Poruka Božića je i da budemo prije svega okupljeni oko svoje crkve, da to bude praznik mira, ljubavi, radosti, da taj praznik učvrsti porodicu, da imamo ljubav prema drugima i prema svojim komšijama i prijateljima i poznanicima, pa čak i onima koji su daleko od nas.

NN: Vremena se mijenjaju, a mijenjaju li se običaji Božića?

SLIJEPČEVIĆ: Vremena se, naravno, mijenjaju, i običaji se mijenjaju, ali u svakom slučaju ne mijenja se suština našeg običaja. Iako živimo u savremenom dobu, danas kada na stotine hiljada porodica žive u stanovima i novim načinom života u urbanim sredinama, ipak je porodica, bar simbolički, zadržala običaj kako Badnje večeri, tako i Božića.

Iako je običaj redukovan, ipak je dovoljan da sačuva tu drevnu starinu u našem narodu gdje se iz crkve donosi osveštana grančica badnjaka uz koju je privezana rukovet slame, i tako uz posnu trpezu simbolizuje naš stari običaj Badnje večeri. Nekada se unosila slama u domove, sada mi živimo urbanijim načinom života, gdje su običaji redukovani, ali suštinski nisu nestali. Oni su tu, samo što se daju u nekom drugom obliku.

Kada donesemo iz crkve osveštanu grančicu badnjaka i slame rukovet, postavljamo to na dostojno mjesto u svom domu, to simbolizuje badnje drvo i slamu, i tu drevnu starinu.

NN: Božiću prethodi višesedmični post. Koji je značaj posta i pričešća?

SLIJEPČEVIĆ: Božićni post je priprema za najradosniji praznik. Kada su apostoli pitali Hrista kako je najbolje boriti se danas u životu protiv nevolja i nedaća koje nas snalaze, Hristos im je odgovorio da je to post i molitva. Postom i molitvom ćemo dati odgovore na sva pitanja tajne vjere i života. Čovjek kroz post, kroz tu fizičku pripremu, jede blažu hranu da bi na neki način umirio svoje tijelo, a kada imate smirenje, onda ste duhovno bliži i Bogu i vjeri. Post je taj koji čovjeka očišćava, ne samo kroz jelo i piće, nego i kroz pomisli i kroz naša djela. Hristos kaže, kada postite, namažite lice svoje i umijte se.

Nemojte se posipati pepelom, da drugi vide kako postite. Ako postite da bi vas neko vidio da postite, već ste primili platu ovdje na zemlji. Hristos od nas traži da mi postimo, da taj post bude naša unutrašnja dimenzija, naša želja da kroz post, ispovijest i pričešće budemo učesnici Tajne večere Hristove.

Mi imamo četiri velika posta u toku godine. Imamo Vaskršnji post, narod taj post zove Veliki ili Časni post, a koji je posvećen najvećem hrišćanskom prazniku, prazniku Vaskrsenja Hristovog.

Božićni post jeste post pred najradosniji praznik, gdje Hristos ulazi u tok istorije rada ljudskog. Pored Božićnog i Vaskršnjeg posta, imamo još dva velika posta, a to su Petrovski i Gospojinski post.

I naravno, imamo posne dane srijedom i petkom kada nisu trapave sedmice tokom cijele godine.

NN: Primjenjuju li ljudi danas Hristove poruke u svom životu? Slijede li njegove primjere?

SLIJEPČEVIĆ: Mi to možemo shvatiti da je to osjećaj svakog čovjeka. Svaki čovjek je individua za sebe. Čovjek je ličnost, jedna, neponovljiva.

Mi nismo kopije, mi smo ličnosni ljudi. Kada napustimo ovozemaljski život i budemo gledali Hrista licem u lice, neće nas Bog pitati za grijehe drugih, nego će pitati za naše. Mi u hramovima imamo sve više vjernika, naročito mladih ljudi, što je dobar znak, što pokazuje da su ljudi opredijeljeni za tu duhovnu hranu, koja je isto bitna kao i tjelesna, jer čovjek je spoj duše i tijela. Kako nam je bitna hrana za fizičko održavanje tijela, tako je bitna i duhovna hrana za našu dušu, za tu duhovnu dimenziju.

Hristove riječi isto odzvanjaju i u prvom i u dvadeset prvom vijeku, gdje Bog poziva ljude na pokajanje, poziva na zajednicu, daje istu onu poruku kao što je dao apostolima. Crkva je ta koja nas sabira i okuplja. I u današnjem vremenu, i te kako je bitno biti u zajednici vjerujućih. Danas ima mnogo ljudi koji su pravednici. Ako ne bi bilo pravednika, ovaj svijet ne bi postojao.

NN: Koja bi bila Vaša poruka vjernicima ovog Božića?

SLIJEPČEVIĆ: Ovom prilikom želim da poručim vjernicima da proslave Badnji dan i Božić u radosti kako to činimo i svake godine, prije svega u svojim svetim hramovima okupljeni oko svetih bogosluženja, i da budemo okupljeni u svojim domovima sa svojim porodicama da proslavimo Božić, da Božić bude praznik radosti.

Svim vjernicima želim srećne i Bogom blagoslovene božićne praznike i da Bogomladenac zasija u vašim srcima i da osjetite toplinu Rođenja Hristovog u svojim domovima uz najradosniji hrišćanski pozdrav Mir Božiji, Hristos se rodi.

Nezavisne