
Gagić: Borce vrijeđaju „gazde“ među dezerterima i profiterima
Među ljudima koji trenutno imaju status boraca ima kukolja. Neki ljudi su u ratu bili dezerteri i profiteri, a sad su „gazde“, ali imaju upisanu kategoriju da su bili u ratu. To vrijeđa borca, jer onaj ko je npr. proveo četiri godine u ratu, kad pogleda da sad ima penziju od 300 do 400 KM, a da tamo neki profiter koji ima isti status kao on sada ima milione jer je postao gazda, dabome da to borcu više smeta nego što ima mala primanja.
Poručio je ovo u intervjuu za „Nezavisne novine“ Milovan Gagić, novoizabrani predsjednik Boračke organizacije Republike Srpske (BORS).
Naslijedivši funkciju prvog čovjeka BORS od Radana Ostojića, koji je izabran za ministra rada i boračko-invalidske zaštite RS, Gagić ističe da BORS nastavlja ka zacrtanom pravcu, a to je hitno donošenje izmjena i dopuna Zakona o pravima boraca, konačno rješavanje pitanja revizije statusa boraca, te zapošljavanje djece poginulih boraca.
Naglašava da je naredni cilj da iznos boračkog dodatka bude minimalno 5 KM, kao da svi borci kojima je to jedini izvor prihoda dobiju dupli iznos dodatka, odnosno 10 KM, iako priznaje da ni to ne bi riješilo brojne probleme tim ljudima.
NN: Šta Vas je dočekalo po preuzimanju funkcije predsjednika BORS i šta je to na čemu ćete istrajati u Vašem radu?
GAGIĆ: Boračka organizacija Republike Srpske nastavlja dalje na osnovu usvojenog programa za prošlu godinu, tako da ćemo isto nastaviti i ove godine. Prioritet će biti, u saradnji s aktuelnim ministrom, da se što prije donese novi zakon o izmjenama i dopunama postojećeg Zakona o pravima boraca, odnosno naših kategorija, sa najboljim rješenjima koja su u ovom trenutku moguća.
Pored toga, uradićemo sve da se pokrene to famozno pitanje o kojem se stalno priča, a to je revizija, ali ne na način na koji to pričaju drugi, što je površno, već na način koji je sprovodiv i zakonom moguć. Isto tako ćemo tražiti neka nova rješenja što se tiče zdravstvene i socijalne zaštite, a bogami i oko zapošljavanja djece poginulih boraca, jer imamo obećanje iz Vlade RS da će 500 djece biti zaposleno ove godine i na tome ćemo istrajati.
Isto tako, ići ćemo u pravcu toga da se ove godine, ili narednih godina, borcima kod penzionisanja traže povoljnosti. Dakle, sve ono što je u interesu naših kategorija, i, naravno, na očuvanju Republike Srpske, jer smo svjesni da je iz dana u dan Republika u sve turbulentnijim okolnostima. BORS, njeno članstvo i rukovodstvo daće sve od sebe da Republika Srpska bude stabilna i da se konačno ekonomski razvija.
NN: Pomenuli ste reviziju i način na koji je sprovodivo sve to. Koji je to način, imate li neku smjernicu u kom pravcu bi to trebalo da ide?
GAGIĆ: Neću da pričam unaprijed, s obzirom na to da sam obaviješten i od strane ministra da ima namjeru da ide u tom pravcu, da će u narednih nekoliko dana pokrenuti niz sastanaka sa predstavnicima organizacija proisteklim iz ovog rata i da ćemo razgovarati o kompletnoj problematici.
Mi u BORS ozbiljno se bavimo ovim poslom i svjesni smo da je to kompleksna priča.
Prošlo je 30 godina od rata, imamo ozbiljne probleme, s obzirom na to da je ljudi sve manje i manje, oni kadrovi koji rade u nadležnom ministarstvu i koji su radili u lokalnim zajednicama, a koji su poznavali ovu problematiku, odavno su u penziji, pa moramo pronaći najbolje rješenje, a to znači da ne možemo reći, kao što kažu veterani, da ćemo napraviti legitimacije i tako ćemo riješiti reviziju. To nije ništa, to je samo pričanje priča. Ili ,kao što drugi kažu, sad ćemo uvesti u zakon da je kažnjivo kad se neko lažno predstavlja kao borac. Pa, mi to već imamo u zakonu. Dakle, treba pronaći rješenja, a ima ih, samo treba krenuti u pravom smjeru i raditi na tome.
Nadam se da ćemo već do kraja ovog mjeseca imati određene stvari, mi ćemo dati sve od sebe da to ne ostane samo na pričama kao do sada.
NN: Zašto mislite da nije dobra ideja da se uvedu boračke legitimacije, kao što predlažu veterani i da to ne bi riješilo problem oko revizije statusa boraca?
GAGIĆ: Boračka legitimacija je kao i svaki drugi dokument, na osnovu nje se može identifikovati da ste vi taj čovjek. Ali ukoliko u zakonu nema propisanih prava za borce, ti ništa ne možeš dobiti sa legitimacijom. To je običan list papira. Isto tako, ako je neko bio spreman da prihvati status borca ili invalida, porodice poginulog borca, a to nije, pa kao da će njega jedan papir spriječiti da nastavi i dalje lagati i varati.
Ako je neko stekao pravo kroz zakonsku proceduru, on to pravo samo može izgubiti kroz zakonsku proceduru u kontra smjeru, odnosno mora se dokazati na prvostepenom, pa drugostepenom organu da je taj neko lažni borac, odnosno lažna kategorija. Na kraju, ako taj neko 30 godina uživa takva prava, pa mu sad neko donese legitimaciju, zar zaista mislite da će on reći: ‘E, nisam ja to’.
To su priče za malu djecu i to ne može proći. Ovdje je neophodan samo ozbiljan postupak, koji će to zakonski završiti, može očistiti, koliko se to može očistiti ‘žito od kukolja’, odnosno napokon tim nekima koji lažno uživaju prava koja nisu zaslužili, oduzeti status borca.
NN: Dakle, tvrdite da među borcima ima „kukolja“?
GAGIĆ: Sigurno ima. Takvih ljudi ima. Svi mi znamo da je u ratu bilo donatora, koji su se bavili ozbiljnim ili nekakvim drugim poslovima, koji su bili privrednici i donirali vojsci ponešto, a neki su ih onda oficiri vodili na spisku ili su smatrali da bi to bilo dobro.
Znate da je Vojska Republike Srpske oskudijevala u mnogo čemu, oficir koji je htio da snabdije svoju vojsku imao je neki dogovor sa privrednikom koji će npr. dostaviti žito ili nekakvo meso i slično, i oni su tako prehranjivali vojsku. Sad nakon svega toga taj neko se vodi kao borac prve kategorije, a linije nije vidio. Znači, to se dešavalo i toga ima.
Isto tako, znamo da su neki ljudi u ratu bili dezerteri i profiteri, a sad su gazde, a imaju upisanu kategoriju da su bili u ratu. To vrijeđa borca, vrijeđa naše kategorije, jer onaj ko je npr. proveo četiri godine u ratu, kad pogleda da, sad ima penziju od 300-400 KM, a da tamo neki profiter koji ima isti status kao on sada ima milione, jer je postao gazda, dabome da to borcu više smeta nego što ima mala primanja. I dabome da treba ići u tom pravcu, ovdje se 30 godina pričaju priče, a niko to nije ozbiljno pokrenuo.
Nadam se da ćemo sa našim ministrom Radanom Ostojićem uspjeti naći pravi modalitet, a ako postoji čovjek koji poznaje ovu materiju, onda je to on. Spremni smo da otvorimo i sarađujemo, a ne populistički, kako to rade političari.
NN: Kad ste pomenuli političare, putem društvenih mreža mogli smo da vidimo i pojedine poslanike, poput, recimo, Radislava Dončića, koji su obilazili neke od boraca i gdje se moglo vidjeti da žive u veoma teškim uslovima. Jeste li to ispratili, da li je sve to tačno i da li imate informacije koliko je boraca u takvim problemima?
GAGIĆ: Upoznat sam s tim. Te priče treba gledati i iz drugih uglova. Sada ću biti iskren i vi ste prvi kojima ću reći ovo. Jedan od poslanika, konkretno gospodin Radislav Dončić, obišao je nekoliko boraca, a jedan od tih ljudi ga nije uveo u svoju kuću nego kuću jedne gospođe iz Srpca.
To se izvještavalo na jako loš način. Dalje, bio je i u Gradišci, gdje je bio u selu Grbavci kod jednog čovjeka koji je borac prve kategorije i to je potpuno tačno, a tačno je i da loše živi. Ali je, nažalost, propušteno da se kaže da taj čovjek ima sestru i brata, a uz to i 102 dunuma zemlje, uključujući 36 dunuma šume. On tu stalno živi. Ja sam lično tom čovjeku nudio da mu se napravi neka stambena jedinica, ali da i on malo učestvuje, ali je on rekao da neće to da dira, već da želi da sve ostavi sinovcu.
On jeste borac prve kategorije, ali u posjedu ima zemlju zbog koje ne smatramo da je on socijalno ugrožen. Zato u novom zakonu radimo da borci koji su prva kategorija imaju dupla primanja boračkog dodatka. Moramo jednom istini gledati u oči, pa samo u Gradišci imamo 5.000 ljudi koji su izbjegli iz Srbobrana, Sarajeva i drugih mjesta, a koji su došli sa samo zavežljajem na leđima, ali su radili 30 godina po lijevčanskim poljima da bi stekli kuću, odškolovali djecu i to su ugledni domaćini. Da ne bude pogrešno shvaćeno, daćemo sve od sebe da poboljšamo položaj boraca, jer su to oni zaslužili.
Populističke izjave, pogotovo političara, nisu na mjestu. BORS je u prošloj godini stambeno zbrinuo pet-šest boraca, nekima smo završili kuću, nekima dali kontejnere. Radi se na tome, ma šta ko mislio, hajde da se svi potrudimo da im pomognemo.
NN: Kada je u pitanju borački dodatak, ministar Ostojić je prije nekoliko dana rekao da će, ukoliko bude moguće, do kraja 2026. godine on biti 5 KM. Koliko je to realno?
GAGIĆ: Sigurno znam da ministar nikad ne govori ono što nije siguran da može biti. Izmjene i dopune zakona će povećati sa 4 KM na 4,5 KM, kako je već dogovoreno. Do kraja godine ćemo nastojati da to bude 5 KM. Ali tu treba naglasiti da će oni borci koji nemaju nikakva primanja, osim tih 5 KM, dobiti još 5 KM, onda će to biti 10 KM.
Dakle, ako je borac bio u ratu 50 mjeseci, a borački dodatak bude pet maraka, onda će oni imati 500 KM mjesečno. To nije nešto od čega čovjek može živjeti, ali je dobra zakrpa o kojoj se može pričati. Ne mogu obećati, jer ne odlučujem da će to tako biti, ali ću sigurno pregovarati.
NN: Ima li nesuglasica unutar BORS i sa drugim organizacijama proisteklim iz rata?
GAGIĆ: BORS nikada nije bio jedistveniji i nikad nije bio u boljoj prilici da nešto uradi. Dovoljno smo ojačali i donekle vratili položaj koji borci zaslužuju. Teško je bilo uticati kada je bio podijeljen, treba da budemo korektivni faktor u društvu. Ne bih puno da pričam o drugim organizacijama, šta oni misle i kako rade. Svi koji se ne bave populizmom dobro su došli, međutim, ima onih koji se bave stvarima koje nisu njihova nadležnost ili se ne bave ničim, a uživaju privilegije od javnog interesa.
Nezavisne

