Dunjevača iz Trebinja stigla i do Svete gore i Visokih Dečana

Dunjevača iz Trebinja stigla i do Svete gore i Visokih Dečana

Trebinjac Danilo Škero jedini je plantažni uzgajivač dunja u istočnoj Hercegovini i za ovu regiju od svoje rakije dunjevače već deceniju i po pravi svojevrsni brend.

Ovaj vrijedni hercegovački domaćin još od 2007. godine pravi rakiju dunjevaču, ali je onda iskrčio stari dunjik i na toj plantaži, u mjestu Pridvorci kod Trebinja, na lokalitetu Oglavci, posadio patuljaste trešnje, a nedaleko odatle prije pet godina podigao novi, na kome ima 450 stabala ovog žutog ploda, uzgajajući dvije sorte – leskovačku dunju i vranjski dunjac, s tim da planira i treću sortu.

“Leskovačka dunja daje količinu, a vranjski dunjac posebnu aromu, ali, budući da se dobra rakija ne može napraviti bez više vrsta dunja, planiram da ubacim još jednu sortu, kako bih dodatno oplemenio aromu”, ističe Danilo.

Kaže da je ova sezona izuzetna, te da od 2007. godine nije imao bolji rod, jer je bilo dosta sunca, a malo insekata, tako da je dunja postigla izvanredan slador, a plodovi ostali zdravi.

Ipak, dunja sama po sebi kao voće ima ograničen slador, pa je Danilu i proizvodnja ograničena, na oko pet do šest litara rakije po jednom kazanu, ali joj on ne dodaje šećer za fermentaciju, niti kakvo drugo voće, jer mu je prioritetan kvalitet, a ne kvantitet.

Budući da rakiju proizvodi od odabranih plodova, bez ikakvih dodataka, dobija izuzetnu dunjevaču, tako da je stizala i do Svete gore i Visokih Dečana, a gotovo svakodnevno dobija komplimente i riječi hvale za svoj proizvod.

“Ovo nije nimalo jednostavan posao, ni proizvodnja sirovine, niti proizvodnja rakije, jer, koliko god vodim računa o voćnjaku u kome sam godišnje bar 340 dana, toliko je i proces proizvodnje poseban – od fermentacije, pečenja i prepicanja, pa do skladištenja, a tek kada u buradima odleži tri godine, ide na tržište”, nastavlja priču Danilo.

Noseći u sebi ljubav prema ovoj “kraljici jeseni” još iz šezdesetih godina prošlog vijeka dok je kao dijete udisao miris dunja sa ormara, godinama se bavio mišlju da podigne voćnjak i peče rakiju.

Danas, koliko god dunjevače da proizvede, sve bi, kaže, mogao prodati, ali je za sada ograničen samo na ono što dobije od postojećih 450 stabala.

Pored dunja i patuljastih trešanja, Danilo uzgaja i oko 100 stabala nara, kajsija i smokava, u čemu neizmjerno uživa.

“Kroz Trebinjsko polje prošla je i tehnička voda, ali narod malo obrađuje zemlju, što je za mene nezamislivo”, kaže ovaj vrijedni domaćin.

(Nezavisne)

CATEGORIES
Share This