Dr Želemir Nešković novogodišnji intervju: Ništa bez zdravog i pristojnog društva

Obradovao sam se u 2022. godini jer sam, uz sina, postao bogatiji i za kćerku. Porodica je moje blago, izvor snage za sve što radim, podsticaj i, kad zatreba, najiskrenija utjeha. Ovako u razgovoru povodom Božića i Nove godine zbori za portal Bijeljina danas dr Želimir Nešković, novoizbarani narodni poslanik u Narodnoj skupštini Republike Srpske, jedno od onih čeda Majevice, ali i Republike Srpske, na kog su ovdašnji ljudi ponosni.

Ostao je vjeran, do kraja, rodnom kraju, Loparama i Republici Srpskoj, kao vrstan ljekar, menadžer u zdravstvu, raskošni intelektualac i više nego daroviti političar.

Može se reći da ste lagano osvojili poslanički mandat, što nije ni lako ni jednostavno. Vaš rezultat je bio zadivljujući.  Kako Vi gledate na tu pobjedu? 

Ne bih rekao da je to pobjeda. Prije bih rekao da je to veliko priznanje za mene od naših ljudi. Srećan sam što su, baš u meni, prepoznali, u tako velikom broju, nekoga ko će, u njihovo ime, da zastupa njihove interese, potrebe i želje, ali i da se bori za našu Republiku Srpsku, ne samo za njen ostanak i opstanak, već i njenu demokratičnost, prava ljudi, slobode medija…

Ponosan sam na svoju porodicu, koja me je svojski podržala, na svoje saradnike, političke saborce, i „armiju“ onih koji su baš moje ime zaokružili. Svjestan sam te velike odgovornosti. Na sve to dužan sam, kao ozbiljan čovjek, da valjano odgovorim, ne samo radom, znanjem, umijećem, ljubavlju prema rodnom kraju i Republici Srpskoj, već maksimalnom čašću i poštenjem. Obavezno! Ko to kaže da političari treba da budu bez vrlina. One koji su takvi naši mudri birači kad tad kazne na izborima.

Dom zdravlja je pod Vašim rukovodstvom stasao u ustanovu koja ne  može da se prepozna i po opremi, uslovima i odnosu prema pacijentima.Kako ste to uspjeli?

Nije lako što 14 godina, dok mnoge druge ustanove poput nas grcaju u gubicima, pa im preti i zatvaranje, mi redovno pozitivno poslujemo. Odgovornim, savjesnim i poštenim raspolaganjem svakom markom i maksimalnim angažovanjem svih zaposlenih bilo je jedino moguće da stignemo dokle smo stigli. Trebalo je da se povrati povjerenje i u našu struku, jer smo živjeli u vremenima kada je skoro sve bilo obezvrijeđeno i upitno. Tražio sam i tražim od zaposlenih da  brinu o svakom našem čovjeku, podjednako u Loparama, i u najudaljenijim selima, sokacima i zaseocima. I u svako doba godine. I kad sunce prži i kad snijeg i led „zakuju“ cijelu Majevicu. Nema izgovora na nečinjenje. Ni slučajno! Tu smo zbog pacijenata i moramo da izguramo i u slučajevima kad mnogi pomisle da nešto, zaista, nije moguće. Nema odustajanja od pacijenata.

Vi ste još kao mlad ljekar postali poznati baš po tome što nije bilo majevičke zabiti i vrleti gdje niste stizali, često i pješice, po svakom vremenu, da pružite ljekarsku pomoć ljudima. Kako na sve to, danas, gledate?

Kao na nešto što se podrazumijevalo i tad i sad u glavama poput moje i što je to, sada, i zadatak i obaveza. Nema velikana pred pacijentima. U ovom poslu naš velikan je pacijent. On  je svetinja i moramo sve da učinimo za njega bio star, mlad, bogat, siromašan, obrazovan ili neobrazovan, zahvalan ili nezahvalan. Ljudi su to prepoznali i to nas raduje.

Kako mislite da su to, pored ostalog, prepoznali?

Najbolji dokaz je korona. Ljudi našeg kraja su slušali sve naše savjete, prihvatali ozbiljno sve naložene mjere i savjete. Znali su da sve činimo za njihovo dobro. Nismo stali ni kod onih koju su bili zadrti i koji su se opirali da preduzmu šta treba. Znamo sve naše pacijente, pa smo išli kod nekih, i više puta, uvjeravali ih šta je za njihovo dobro. I na kraju, svi su nas poslušali. To je doprinjelo da korona virus u loparskom kraju bude najmanje prisutan, na obje obale Drine i Save. Na to sam ponosan. Naši ljudi, i u drugim stvarima, shvataju da je preventiva pola zdravlja. Mi govimo skoro samo o zdravlju ljudi. Izgleda da zapostavljamo politiku. Medicina, liječenje ljudi i briga o svakom pacijentu je, ne samo moj poziv, već moj život. Takav sam ušao u politiku i, vjerujte mi na riječ, takav ću jednoga dana izaći iz nje. Nikad u meni političar neće pobjediti ljekara, čovekoljupca, humanistu i pravdoljupca. Nikad! Kad spominjem kampanje, ne mislim na organizovanje skupova po svaku cijenu, već one za bolje zdravlje, bolji život, za ostanak, opstanak našeg zavičaja i naše Republike Srpske. Politika voli „prljave igrače“, ali mislim da je važno da u nju ulaze oni čisti „kao suza“, jer su nam potrebne sveopšte promjene. Bez toga nema progresa. Nema progresa gdje kockari otvaraju banke,  nevjernici grade hramove, kriminalci postaju privrednici, vidari i gatari „zdravstveni radnici“. To, jednostavno, ne može i ne smije da bude. I zadovoljan sam što kod nas u Loparama nema toga.

Postali ste visoki funkcioner SDS. Kako doživljavate tu funciju?

Vrlo ozbiljno i odgovorno. Utoliko prije što je SDS pokazana i dokazana državotvorna stranka, koja je vodila sve nas u najdramatičnijim vremenima, pronalazeći izlaze iz najvećih ćorsokaka. Kad se samo sjetim mudrih ljudi koji su sve bili u rukovodstvu SDS od lokala do vrha od kojih mnogi, na žalost, nisu živi, kažem sebi da nema mrdanja, da mora da se radi sa dosta žara. Kod nas to nije rad za stranku, za fotelje, već za očuvanje svih tekovina koje je SDS stvorila, sa svojim narodom, u jezivim okolnostima. Jadni su mi i bijedni oni kojima je stranka sve dala, a oni njoj samo štetili, i prodali se za „šaku soli“. Neki od njih koji su, na trgovima godinama toliko bili, tobože, odani SDS-u i naglašavali da su „samo dobri Srbi SDS“, sada su najveći kritičari, a najviše smo gubili baš zbog svoje demokratičnosti što nismo željeli nikoga da jednostavno isključimo, da izbrišemo iz evidencije. Davali smo im šanse da se poprave, kao istinske demokrate, ali kukolj je kukolj i, ma koliko se prikrivao, ispliva na površinu. U SDS-u se borimo, prije svega, za najveće tekovine ove stranke, što su i tekovine Republike Srpske, za pristojno, uljudno društvo u kom neće carovati primitivizam, kabadahijsko ponašanje, iživljavanje bogatih, silnih i moćnih nad nemoćnima i siromašnim. Mi smo, kako to ja vidim, stranka koja u središtu ima Republiku Srpsku, i svakog čovjeka i njegovu porodicu kao nešto najsvetije i najvažnije.

 

(Info Bijeljine)