Darko Đogo: Uoči Vaskrsa

Darko Đogo: Uoči Vaskrsa

Dragi prijatelji,

mili naši,

postoji u liturgiji Velike Subote jedan poseban detalj, koji odražava Um i Dušu Crkve toga dana a koji nam se danas čini naročito blizak. Naime, iako Liturgija Svetog Vasilija Velikog koju služimo tog dana započinje u tamnijim odeždama i u atmosferi raspeća, Velikog Petka, u jednom trenutku sveštenici se oblače u svijetle odežde i čita se, sa groba Hristovog, jevanđelje o Vaskrsenju, iako Svesvjetla Pasha još nije nastupila. I ne, tu još nije kraj tom neraskidivom Saboru, sažimanju Krsta i Vaskrsenja: iako u svjetlim odeždama, sveštenici i narod pjevaju „Neka danas umukne svako tijelo čovječije… neka ništa zemaljsko ne pomišlja u sebi…“

Ponekad nam se čini da je cjelokupan naš život, lična i porodična istorija svakoga od nas, biće srpskog naroda i svakog pravoslavnog hrišćanina i naroda – upravo to, Velika Subota, služba na razmeđu Krsta i Vaskrsenja, misao u Adu i na prestolu Slave sa Ocem. Čini nam se da je sve što jesmo – taj neraspletivi zaplet tuge i očekivanja radosti, vrijeme između njih.

Zato večeras, kada dočekamo istinsku i Veliku Radost, Pashu Gospodnju, kada začujemo ono svesvečano „Hristos voskrese! – neka se obraduje naša duša i potrese cijelim našim bićem u toj radosti, neka sazna sve što treba da zna – da Vaskrs čeka i naše Kosovo i Metohiju, da Vaskrs čeka cijeli naš srpski narod, u Otadžbini nam slavnoj od mora do Dunava i još dalje, da Vaskrs čeka čitav pravoslavni rod, svakoga ko je još u stanju da strada o Velikom Petku i da čeka o Velikoj Suboti.

Zato Vas grlimo i radujemo vam se!

Vaš sveštenik Darko Ristov Đogo i sva domaća naša Crkva…

ISTOK

CATEGORIES
Share This