Pokazuju to podaci Javnog fonda za dječju zaštitu Republike Srpske, a koji su iz ove ustanove dostavljeni Nezavisnim.
U 2024. godini, u istom periodu, bila su 44 rješenja, što je 1,09 odsto od ukupno izdatih rješenja po osnovu ovog prava – navode oni.
Kako dodaju, gledajući po sjedištima poslodavaca koji su zatražili refundaciju, najviše tata na porodiljskom odsustvu bilo je u Banjaluci, Trebinju i Bijeljini.
– U vezi sa refundacijom naknade plate za vrijeme korišćenja porodiljskog odsustva članom 28. Zakona o dječjoj zaštiti propisano je da pravo na refundaciju naknade plate za vrijeme korišćenja porodiljskog odsustva ima poslodavac, lice koje u vidu osnovnog zanimanja obavlja preduzetničku djelatnost ili djelatnost samostalnog zanimanja, a članom 27. stav 2. i 3. istog zakona je propisano da obračun i isplatu naknade plate licu za vrijeme korišćenja porodiljskog odsustva vrši poslodavac – ističu iz Fonda za dječju zaštitu.
I dalje zarobljeni u starim obrascima
Samo jedan odsto očeva na porodiljskom odsustvu tokom 10 mjeseci ove godine, prema riječima Maje Savanović Zorić, psihologa i porodičnog psihoterapeuta iz Udruženja građana “Psiholuminis” iz Prijedora, jasno govori o tome koliko smo i dalje zarobljeni u starim obrascima.
– Naravno da je sasvim normalno i očekivano da majke koriste svoje zakonsko pravo – one prolaze kroz trudnoću, porođaj, fizički i emocionalni oporavak i potpuno je prirodno da im pripada najveći dio ranog perioda sa bebom. To pravo je važno, nužno i neupitno. Ali istovremeno, treba naglašavati da majčino pravo ne isključuje pravo oca. Roditeljstvo nije takmičenje, nego zajednički proces. U mnogim porodicama postoji i želja i potreba da se odgovornosti ravnomjernije dijele, ali sistemske, kulturne i radne barijere i dalje koče očeve da naprave taj korak – kaže ona.
Očeve najčešće koči strah od osude
Kako dodaje, kroz praksu vidi koliko bi to doprinijelo cijeloj porodičnoj dinamici.
– Djetetu koje dobija još jednu stabilnu povezanost, majci koja se lakše oporavlja i ima realnu podršku i ocu koji ulazi u roditeljsku ulogu od početka, a ne ‘uskače’ tek kasnije. To nije samo administrativno pravo – to je emocionalni kapital koji se gradi u najosjetljivijem periodu života – objašnjava ona.
Prema njenom mišljenju, očeve najčešće koči strah od osude, pritisak poslodavaca i duboko ukorijenjeno uvjerenje da je briga o bebi “ženski posao”.
– Ali upravo zato moramo o ovome govoriti javno da bismo normalizovali to da i otac ima pravo da bude prisutan, da gradi odnos, da pruža njegu, i da to ne umanjuje ni njegovu muškost ni profesionalnost. Majčino pravo na porodiljsko je sveto. Ali i očevo pravo na roditeljstvo je važno – ističe Savanović Zorićeva.
Ona dodaje da djeca najviše dobijaju kada su oba roditelja prisutna, dostupna i emocionalno uključena od samog početka.
