Ovu vijest su mediji “zakotrljali” još 2012. godine, a ona se i danas ponavlja i prepričava, kao eliksir nade i utjehe.
Ali, u ovom, kao i u mnogim drugim proročastvima Mitra i Miloša Tarabića iz sela Kremna kod Užica, mnogo toga “ne štima”.
Ispostavilo se da su proroci Tarabići mnogo toga “predskazali” tek poslije svoje smrti i to nakon što su se događaji koje proriču već desili.
Takva je i ova priča o ratovima.
Za života Mitra Tarabića, koji je preminuo 1854. i njegovog sinovca Miloša, koji se upokojio 1899. godine, niko nije spominjao “veliki rat”.
Prvi svjetski rat se u Kremanskom proročanstvu pojavljuje tek 1915. godine, kad je sukob uveliko počeo i kad su već mrtvi Tarabići, navodno, prorekli da se “takav rat nikad neće više nikad ponoviti.”
Dakle, ako ćemo po Tarabićima, ni Drugog svjetskog rata nije bilo, a o Trećem da ne govorimo.
“Proročnstvo” Trećem svjetskom ratu otkrio je Aco Vidić iz Valjeva u svojoj knjizi „Kremansko proročanstvo, rukopis“, objavljenoj 2001. Vidić je tvrdio da je pronašao originalni rukopis Kremanskog proročanstva, ali vjerodostojnost tog rukopisa nije potvrđena.
Proricali ono što se već desilo
O čemu se, zapravo, radi? Naravno da Mitar i Miloš Tarabić nisu svoja pisanija dopunjavali iz groba, pogotovo što su i za života bili – nepismeni.
Umjesto njih, to su radili brojni tumači njihovog lika i djela, uveliko prilagođavajući naknadno otkrivena (ili skrojena) “proročanstva” potrebama aktuelnog trenutka i vladajućeg političkog narativa.
Ako mislite da su političke spletke i tabloidi izmišljotina kasnog 20. ili čak 21. vijeka, ljuto se varate. Priča o Tarabićima i Kremanskom proročanstvu jasno svjedoči da je toga bilo i u doba Kraljevine Srbije.
U knjizi “Zanimljiva istorija Srba u 147 priča”, Momčilo Petrović, koji je bio dugogodišnji reporter Blica, objašnjava kako je Kremansko proročanstvo postalo alat u tabloidno političkim igrankama.
Petrović tvrdi da je mit o Kremanskom proročanstvu iskonstruisan iz političkih razloga i u tim tvrdnjama se poziva na vrlo respektabilan izvor: na knjigu “Kremansko neproročanstvo – studija jedne obmane”, koju je napisao Vojislav Voja Antonić, pisac i pronalazač, široj javnosti poznat kao konstruktor prvog srpskog računara “Galaksija”.
Mitar i Miloš Tarabić iz sela Kremna jesu postojali i bili su proroci, ali ne naročito poznati izvan svog sela i okruga. U vrijeme kada su oni živjeli i predskazivali, skoro svako selo u Srbiji je imalo po nekog proroka ili vidovnjakinju.
Kraljevski razvod
Tarabići i Kremansko proročanstvo nikad ne bi postali senzacija, da nije bilo kralja Milana Obrenovića, koji je 1888. zapeo da se razvede od svoj supruge, kraljice Natalije. Kad mu je postalo jasno da se tome protive skoro svi ministri i da bi kraljevski razvod bio skandal, kralj Milan pribjegao lukavstvu.
Obznanio je da su da su razvod u svojim proročanstvima “vidjeli” Tarabići iz Kremana. U to vrijeme to je bilo dovoljno da ministri, a i narod, povjeruju da je u pitanju “božja volja” i sudbina od koje se ne može pobjeći.
Nakon što je kralj Milan odigrao svoju fintu i razveo se od kraljice Natalije, ovu živopisnu priču je kraljev ministar i ambasador Čedomilj Mijatović ispričao Peri Todoroviću, uredniku “Malih novina”, prvog srpskog tabloida.
A Pera Todorović je znao svoj posao. Kremansko proročanstvo je postalo neiscrpan izvor intrigantnih priča, kao stvorenih za tabloide. Upravo Todorović je lansirao priču o Tarabićima koji “znaju sve”. I koristio je po potrebi.
Štampano je prvo izdanje Kremanskog proročanstva, a potom je uslijedilo drugo, treće… i tako dalje. U svakom novom izdanju dodavalo se poneko predskazanje, koje je moćnicima išlo na ruku.
Ali, nisu samo te knjige širile priču o nepogrešivosti vidovitih Tarabića.
Posljednji Obrenovići i “crveni kralj”
Tako je u maju 1903. godine, dan nakon ubistva kralja Aleksandra Obrenovića i kraljice Drage, Pera Todorović u javnost izašao sa pričom o “Crnom proročanstvu”. Navodno, on je znao da će kraljevski par biti ubijen i da će se “svijeća Obrenovića” ugasiti, jer mu je to rekao izvjesni Mateja iz Kremana, kojem su se “javljali” mrtvi Tarabići.
Iako je navodno znao kakva sudbina čeka posljednje Obrenoviće, on je svoja saznanja objavio tek nakon ubistva. Ali, novine su se prodavale, kao alva!
Ova priča nikad nije rasvijetljena, ali je mit o sveznajućim Tarabićima sa njom ojačao.
Saga o proricanju događaja koji su se već desili nastavljena je i u narednim decenijama. Kako navode Momčilo Petrović i Voja Antonić, priča sa su Tarabići prorekli dolazak “crvenog kralja” pojavila se u pisanim dokumentima tek nakon što je Josip Broz Tito već uveliko vladao Jugoslavijom.
I nisu samo pisani dokumenti i feljtoni širili i koristili priču o vidovitim Tarabićima: radilo se to i preko pjesama, narodnih predanja, pa čak i pozorišnih predstava.
Tarabići pomogli pad Miloševića
O Tarabiće su se tako “ogrebali” i opozicionari u Srbiji, koji su 5. oktobra 2000. godine svrgli sa vlasti Slobodana Miloševića.
Glumac Branislav Lečić i pisac Dušan Kovačević, čuveni “petooktobarci”, kroz jednu pozorišnu predstavu lansirali su priču da su “Tarabići prorekli kako će Srbijom zavladati čovjek čije je prezime isto kao i mjesto njegovog rođenja”.
Naravno, oni su ciljali na Vojislava Koštunicu iz sela Koštunići. Isitina je, međutim, da je iz Koštunića podno Ravne planine bio Vojislavov pradjeda, dok je posljednji predsjednik Savezne Republike Jugoslavije rođen u Beogradu, na Skadarliji.
Ali, nema veze, priča o predskazanju Tarabića se primila u narodu, a to joj je i bio cilj.
Tarabići su, navodno, prorekli i da će Srba na svijetu ostati tek toliko da svi mogu “stati pod jednu šljivu”. Ali to “predskazanje” je, prema Antoniću, prvi objavio hrvatski “Jutarnji list” uoči raspada Jugoslavije.
Ali, kako je sve to počelo? I zna li se šta su Tarabići zaista prorekli, dok su bili živi?
Mitar i Miloš Tarabić su bili nepismeni seljaci, ali je njihova predskazanja, navodno, zapisao njihov kum, sveštenik i narodni poslanik, Zaharije Zaharić.
Do danas je ostalo nejasno šta se desilo sa tim rukopisom. Prema predanju koje se najčešće spominje, prota Zaharije je originalni rukopis dao svom prijatelju, proti Gavrilu Popoviću, koji ga je zatvorenog u jednu flašu zazidao u temelje svoje kuće iz turskog doba u Užicu.
Rukopisa nema, predskazanja se umnožavaju i rastu kao pečurke poslije kiše, a u selu Kremna je Tarabića kuća postala turistička atrakcija.
