Blagojević: Država ogrezla u bezakonju

U petak 23.1.2026. godine iz Ustavnog suda BiH saopšteno je kako je taj sud donio odluku, broj U-29/25, kojom je utvrdio da odluka Narodne skupštine Republike Srpske od 2.9.2025. godine, o izboru tzv. vlade Save Minića, nije bila u skladu sa Ustavom BiH, i to sve vrijeme od 2.9.2025. godine, kada je donijeta, pa do 18.1.2026. godine.

Samo tri dana nakon toga, Mirsad Ćeman, predsjednik Ustavnog suda BiH, dao je intervju jednom ovdašnjem mediju koji mu je, između ostaloga, postavio i ovo pitanje:

„Koje su onda konkretne pravne posljedice ove odluke za period od septembra do januara?“

Na ovo pitanje Ćeman je između ostalog dao sledeći odgovor:

„Pravne posljedice ove odluke su da u vremenu od 2. septembra 2025. do 18. januara 2026. Vlada nije bila ustavna i ništa drugo.“

Ključni dio ovog odgovora, koji dokazuje koliko je ovdašnja država ogrezla u bezakonju, jesu riječi „i ništa drugo“ na kraju prethodnog citata.

Međutim, kada sud, kako priznaje i njegov predsjednik, odluči da vlada nije ustavna i da to ona, po istoj sudskoj odluci, nije bila u tačno određenom vremenskom razdoblju (od 2.9.2025. do 18.1.2026. godine), onda se pravne posljedice takve sudske odluke ne bilo kojeg suda, već ustavnog suda države, nikako ne mogu svesti samo na to „i ništa drugo“, već takva sudska odluka, u državi koja nije ogrezla u bezakonju, nužno ima za ustavnopravnu posljedicu da su neustavne i sve odluke koje je ta neustavna vlada donijela u navedenom periodu.

Sve i da to ne napiše sud u svojoj odluci, takva posljedica neminovno proizlazi iz odluke kojom ustavni sud odluči da se radi o neustavnoj vladi.

A upravo to piše u odluci Ustavnog suda BiH, broj U-29/25 od 22.1.2026. godine, zbog čega je predsjednik tog suda i izjavio da su pravne posljedice te odluke u tome da u vremenu od 2.9.2025. do 18.1.2026. godine vlada nije bila ustavna.

Ako je tako, a jeste, onda ne može biti da je vlada neustavna, a da i dalje ostaju akti koje je donijela u periodu u kojem je bila neustavna.

Umjesto toga, u državama sa vladavinom prava, koje nisu ogrezle u bezakonju kao što je naša, proglašenje vlade neustavnom nužno ima za pravnu posljedicu i da su neustavni svi njeni akti.

Naprosto mora tako, jer bi u suprotnom to značilo da ustavni sud proglasi vladu neustavnom, a onda kaže da nije neustavna neka uredba, odluka ili drugi akt koji je donijela ta neustavna vlada.

Takvo nešto je nedopustivo, budući da iz neustavnog ne može nastati ništa što bi bilo ustavno.

To je pravni i ne samo pravni aksiom, sama po sebi očigledna istina, koju je izvitoperio ne samo predsjednik Ustavnog suda BiH svojom tvrdnjom „i ništa više“, već taj aksiom izvitoperuje i vrijeđa zdravu pamet i Ustavni sud BiH kada u svojoj odluci broj U-29/25 kaže (tačka 69. obrazloženja) da se njome:

„ne prejudicira pitanje ustavnosti akata koje je donijela Vlada Republike Srpske u periodu važenja osporenih odluka ukoliko takvo pitanje eventualno bude pokrenuto pred Ustavnim sudom“.

Očigledno je da je u ovom dijelu Ustavni sud BiH donio političku odluku, suprotnu Ustavu BiH.

To je samo dodatni dokaz koji objašnjava zašto je Ustavni sud BiH otezao sa donošenjem ove odluke.

Time je s jedne strane kupovano vrijeme režimu u Republici Srpskoj kojem je omogućeno da prije odluke Ustavnog suda BiH prvu neustavnu vladu Save Minića zamijeni drugom, takođe neustavnom vladom, pa tek kada je taj posao odrađen tada Ustavni sud BiH proglašava onu prvu tzv. vladu neustavnom, ali ne i akte takve vlade.

Nema šta, ogrezli smo u bezakonju koje će, da tragedija bude potpuna, postati pravilo ponašanja.

Ono će kao takvo biti zapisano i u udžbenicima iz kojih će onda učiti studenti prava i prihvatati ga te će ga, tako indoktrinisani, i oni primjenjivati u svojoj praksi kada danas-sutra postanu sudije.

Tako se, dakle, nepravo najprije pretvara u pravo, a zatim se tako stvoreno zlo prenosi s generacije na generaciju.

Dr Milan Blagojević

BN