
Biti član partije glavna referenca za direktorsku fotelju u RS
– Da biste postali direktor neke javne ustanove, institucije ili preduzeća u Republici Srpskoj, potrebno je da pripadate partiji iz vlasti i da se nadate da će stranka čiji ste član u raspodjeli javnog plijena dobiti na upravu bilo šta od navedenog.
Ključne informacije:
- Politički dogovor ključan za imenovanja direktora
- Zvaničnici otvoreno priznaju praksu
- Društvo uglavnom ćutke prihvata sistem
Ovu javnu tajnu u Republici Srpskoj, odnosno da je imenovanje rukovodećih ljudi po notama politike postalo normalno, potvrdio je i predsjednik Vlade Republike Srpske Savo Minić tokom sjednice Narodne skupštine održane 18. marta.
Kako je počela rasprava o imenovanju direktora
Za one koji nisu upućeni konkretno o čemu se radi, sve je počelo nakon što je poslanik u Klubu PDP-a Dragan Galić pitao Minića: „Zašto je u decembru 2025. na mjesto direktora Srednje škole u Šekovićima imenovana osoba koja će u avgustu 2026. godine napuniti 65 godina, čime će steći pravo da ide u penziju?“
„U rješenju stoji da je imenovana na mandatni period od četiri godine. Kako je to moguće, jer su bila i druga lica koja su kumulativno ispunjavala sve uslove da se na četiri godine mandata imenuju za direktora?“, pitao je Galić.
Minić je rekao da se svi direktori u principu imenuju na mandat od četiri godine, a da, ukoliko u toku tog mandatnog perioda neko ispuni uslove za penziju, taj mandat onda neće koristiti u cjelosti.
Ključna izjava: politički dogovor odlučuje
Međutim, Minić je potom rekao rečenicu koja je u stvari i ključna za temu o kojoj pišemo.
„Sad ako me pitate zašto je neko imenovan, a nije neko drugi, pa zato što je to stvar političkog dogovora, kakav god on bio“, poručio je Minić.
Galić nije bio zadovoljan odgovorom, te je pitao Minića da li smatra da je neko na ovaj način ponižen, a ko je ispunjavao sve uslove iz konkursa za direktorsko mjesto.
Premijer mu je na to nešto odgovorio, ali pošto mu mikrofon nije bio uključen, u prenosu nije moglo da se čuje šta je Minić konkretno rekao.
Galić je potom zatražio odgovor u pisanoj formi, te je Miniću poručio da „nema potrebe da bude nervozan“.
„Politički dogovor jedini priznati ustav“
Novinar Goran Dakić navodi za „Nezavisne novine“ da navedeno potvrđuje da je politički dogovor jedini dogovor na osnovu kojeg se ovdje uopšte i živi.
„Sastanu se tri ništarije i dogovore se kako će da rasporede hiljade još gorih po dubini i po širini. Možda ne živimo u jednopartijskom sistemu, ali sve što imamo ‘na terenu’ jeste njegova tekovina, jer je partija ta koja odlučuje o svemu. Partija bira, postavlja, blagosilja, oduzima, daje, nagrađuje, kažnjava, osporava. U kojoj bi to zemlji Đokić tristoti put bio biran za ministra osim u zemlji u kojoj je politički dogovor jedini ustav koji se priznaje?“, pita Dakić.
A oni koji se sa ovakvim sistemom ne poistovjećuju, prema njegovom mišljenju, trebalo bi nešto da preduzmu.
„Ako nam ne valja, a čini mi se da nam ne bi trebalo valjati, postoje načini kako da se, što bi rekao Njegoš, guba istjera iz torine, ali motka se neće sama ubrati“, dodaje Dakić.
Opšteprihvaćeno ponašanje i izostanak reakcije
Izjave i najviših republičkih zvaničnika kojima potvrđuju ko se i na koji način pita o svemu, a da se više u tome i ne kriju, za novinara Vladimira Šuška je dokaz obrnutog sistema vrijednosti koji nameću ovdašnji politički moćnici i koji se predstavlja kao „novo normalno“.
„Svaki pojedinačni primjer koji iskoči iz mase sličnih dokazuje da je politička podobnost ispred svih drugih predispozicija za obavljanje nekog posla ili funkcije“, kaže on.
Poražavajuće je, dodaje Šušak, što najveći dio društva prihvata i ne pokušava da utiče na sprečavanje takve prakse i postupaka, već ih ćutke prihvata i u njima učestvuje.
„Bez ozbiljne reakcije takav nakaradni mehanizam će, nažalost, i dalje funkcionisati“, zaključuje Šušak za „Nezavisne novine“.

