Azil, ili obični šinteraj

Azil, ili obični šinteraj

Da li je azil za pse na Manjači kod Banjaluke  prihvatilište u kojem napuštene životinje imaju sve što im treba, kako kažu u Gradskoj upravi, ili obični šinteraj, gdje psići gladuju, boluju i čekaju pogubljenje, kao tvrde pojedini borci za zaštitu životinja?

UBanjaci se zbog azila na Manjači vodi pravi rat, koji tinja već mjesecima, a razbuktao se dan uoči lokalnih izbora, kada je održan prvi ulični ulični protest i kad su „kod megafona“ na Trgu Krajine aktivisti osuli pravu paljbu po gradskim vlastima.

Ovaj tajming, a naročito činjenica da su neki branici životinja po društvenim mrežama viđani u društvu sa političarima iz, u Banjaluci opozicionog SNSD, posijali su sumnju da je silna briga za dobrobit napuštenih životinja začinjena i mirođijama političko – stranačkog  rivalstva.

I poslije izbora galama se nastavila, a šta se krije iza te galame, a šta iza i iza, sve češćih, pomirljivih tonova na obje strane fronta, ekipa Srpakainfo je provjerila na licu mjesta – na Manjači.

Ispostavilo se da su napušteni psi preslatki, da se raduju društvu, i da među njima ima i rasnih lovačkih pasa i haskija.

Ispostavilo se da su volonteri u pravu, kada gradsku vlast  proizivaju zato što u azilu već dva i po mjeseca nema vetarinara. I iz Gradske uprave su potvrdili da je  još u avgustu istekao ugovor sa veterinsrskom ambulantom, koja je do tada vodila računa o životinjama u skloništu.

Raspisan je novi tender, ali procedura će potrajati, kako saznajemo, još najmanje dva mjeseca.

U pravu su zaštitnici životinja i kada tvrde da je azil pretrpan. Kako smo se sami uvjerili, u Prihvatilištu na Manjači je trentno smješteno 130 pasa, a kapacitet azila je oko 100 životinja.

Volonteri nisu u pravu, kada tvrde da u zailu nema dovoljno hrane za pse. Hrane ima, ali je način hranjenja pasa prilično intrigantan.

–   Ovi ljudi koji ovdje rade, uz pomoć volontera se stvarno trude da održavaju boksove koliko toliko čistima, ali kad ih operu  oni psima sipaju hranu na istu površinu na kojoj su oni vršili nuždu. A i ta hrana koju nabavljaju je toliko loša, da neće da je jedu ni oni izgladnjeli kosturi od pasa, koji su tek pokupljeni sa ulice – kaže za Srpskainfo Mila Šarić, predvodnica aktivista za prava životinja i jedna od najžešćih kritičarki rada azila.

Zatekli smo je na Manjači, gdje je, zajedno sa još nekoliko volontera, došla da „uradi što se uraditi može“, kako bi životinje imale bolje uslove.

mila sarić u azilu za pse na manjači
FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RINGIER

Doneli su i hranilice za pse, koje su skupili u posljednjoj akciji pomoći za azil, mada iz Gradske uprave tvrde da psi u prihvatilištu imaju i hranilice i pojilice. Ekipa Srpskainfo se uvjerila da u boksovima postoji nešto nalik na mala korita, volonteri tvrde da to nije adekvatna operema i tako dalje…

– Mnogo toga u ovom azilu ne štima. Ovo ustvari i nije prihvatilište, nego obični šinteraj, koji radi u sklopu higijeničarske službe. Oni imaju pravo da eutanaziraju svakog psa, koji se ovde zadrži duže od 30 dana – tvrdi Mila Šarić.

Da li se to i dešava teško je dokučiti, ali poznavaoci prilika tvrde da se dnevno na Manjaču dovede i do 20 napuštenih životinja, a da njihovo udomljavanje nije toliko uspješno.

Volonteri, koji skoro svakodnevno, a pogotovo vikendima, pohode azil na Manjači, tvrde da sve što je sve što je u posljednje vrijeme urađeno za dobrobit životinja njihovih ruku djelo i da gradska vlast „nije uložila ništa“.

Ipak, poručuju da im nije cilj  da se svađaju sa Gradom, nego da konstuktrivnom kritikom poprave što se popraviti može.

I iz Gradske uprave pozivaju na saradnju i razumijevanje i ističu da će uvažiti svaki konstruktivan prijedlog iz udruženja za zaštitu životinja. Podsjećaju da su vrata azila otvorena za posjetioce, što je doprinijelo kvalitetu zbrinjavanja životinja.

– Najveću zahvalnost dugujemo svim volonterima koji posjećuju azil, izvode pse i daju doprinos, a to je i bio primarni cilj otvaranja azila za sve građane – ističu iz Odjeljenja za za komunalne poslove Gradske uprave Banjaluka.

Podvalče da psima u azilu nije potrebna hrana, već druženje i kontakt sa ljudima.

–  Azil je otvoren za sve posjetioce, volontere, udruženja, ali i sve one koji planiraju da udome neku od životinja i to radnim danima u od 8  do 16 časova i  u dane vikenda od 10 do 16 časova – poručuju iz nadležnog odeljenja Gradske uprave.

Banjalučani koji su, nakon svega, u dilemi, šta je ustvari azil na Manjači i kako psi tamo zaista žive, imaju dakle priliku da se sami uvjere u to. I da usput, možda,  nađu i novog kućnog ljubimca ili bar drugara za nedeljnu šetnju.

Da li su psi zarobljeni u bivšoj štali za krave

Kako nam je potvrdio Draško Ilić, direktor Centra za razvoj sela i poljoprivrede, ova iunstitucija je za potrebe otvaranja azila za pse Gradu ustupila svoj prostor na Manjači, gdje su nekad bile štale za krave buše. – Pomogli smo im i u vezi sa strujom i vodom, pomažemo i povremenim donacijama, ali u organizacionom smialu, nemamo nikakve veze sa azilom, koji je u nadležnosti Grada – kaže Draško Ilić za Srpskainfo. Iz Gradske uprave poručuju da svake godine ulažu unapređenje uslova u prihvatilištu, u kojem nekad nije bilo čak ni prozora, pa sui psi živjeli u mraku. – Postavili smo stolariju, nove unutrašnje boksove, električne instalacije, palete, IC lampe za grijanje, pojilice i hranilice, kao i nova vrata koja ostavljaju mogućnost provjetravanja u ljetnim mjesecima – napominju iz Odjeljenja za komunalne poslove. Ipak, azilom se, čak i kad je očišćen i provjetren, širi strašan smrad, koji nisu mogli podnijeti ni pojedini volonteri. -Volim pse, ali ne mogu tamo da uđem – rekao je jedan od njih. Kao jedan od glavnih problema u azilu, volonteri navode to što su psi danonoćno zatvoreni, jer ne postoji takozvani ispust, ili dvorište, gdje bi životinje mogle izaći iz boksova. Iz Gradske uprave tvrde da su izgradili ispuste, ali volonteri tvrde da se oni ne održavaju, i da psi mogu izaći, tek kada ljubitelji životinja dođu iz grada, poprave ogradu i pokose “pseće dvorište”.

Srpskainfo

CATEGORIES
Share This