Aleksić: Ostvario se naš hirurški san
Izborili smo se sa svim izazovima koji su stavljeni ispred nas, u najgorim uslovima smo sprovodili najsavremenije zahvate, godinama smo strpljivo čekali i sada konačno možemo reći da nam se ostvario naš hirurški san, kazao je u razgovoru za „Nezavisne novine“ Zoran Aleksić, načelnik Klinike za opštu i abdominalnu hirurgiju u Univerzitetskom kliničkom centru Republike Srpske, osvrnuvši se na turbulentne godine koje je ova klinika prošla.
Klinika za opštu i abdominalnu hirurgiju postoji još od 1988. godine, a gotovo 40 godina je bila smještena u zgradi stare hirurgije na drugom spratu, gdje su bolničke sobe bile nekadašnje učionice, a sale su bili kabineti. Klinika je 2018. godine premještena u sjeverni dio krila u UKC RS i sada čini operacioni blok sa 60 kreveta, savremenim operacionim salama i najmodernijom opremom.
NN: Koji su bili najveći izazovi u radu Klinike, misleći naročito na prvobitnu lokaciju na kojoj je bila smještena?
ALEKSIĆ: Najveći problem prvobitne lokacije su bile neuslovne prostorije i hirurška oprema iz osamdesetih godina. Uprkos tome, mi smo sprovodili najsloženije zahvate, jer smo uvijek imali kvalitetne ljude, a ljudi su ti koji čine uspjeh, ne oprema.
Kada smo bili na staroj lokaciji, sve što smo radili morali smo da improvizujemo, a dosta doktora i medicinskog osoblja je prošlo ratnu hirurgiju i cijelog života smo u improvizaciji. I sada da nam uzmu sve što imamo, opet bismo mogli da obavljamo vrhunski posao.
NN: U kakvom je stanju Klinika za opštu i abdominalnu hirurgiju sada?
ALEKSIĆ: Sada imamo ispunjene sve uslove, imamo prostor, opremu i ljude. Nikad nije bio veći broj zaposlenih doktora na našoj klinici, a naši hirurzi nisu samo ljekari koji operišu, to su ljekari naučeni i spremni na sve. Imamo novi operacioni blok sa 60 kreveta, kao i mobilijarni tip operacionih sala koje su gotovo savršeno opremljene. Oprema nam dolazi od najboljih svjetskih proizvođača i imamo svu neophodnu podršku u sali. Podijeljeni smo u četiri odjeljenja, a uskoro dobijamo i poluintenzivnu njegu. Imamo najmorednijih ultrazvuk u Kliničkom centru, što nam je neophodno da završimo liječenje da ne bismo bili prinuđeni da pacijente šaljemo u Beograd.
NN: Koji su najznačajniji koraci i pomaci u hirurgiji ostvareni do sada?
ALEKSIĆ: Prvi u Bosni i Hercegovini radimo gotovo rutinsku primjenu hipertermičke intraperitonealne aplikacije citotostatika kod liječenja karcionama grlića materice ili jajnika kada se utvrdi da se karcionom proširio po trbuhu, odnosno da je došlo do karcinoze peritoniuma. Mi ovdje primjenjujemo lokalnu citostatiku na temperaturi od 42 stepena koja ubija malignu ćeliju. Na ovaj način je veliki broj žena dobio drugu šansu. Drugi veliki uspjeh je naš iskorak u laparoskopskoj hirurgiji, za koju imamo vrhunski opremljene sale i za ovo obučen kadar. Pored ovog, modernizovani smo na način da svi podaci o našim pacijentima su elektronski i dostupni na klik.
NN: Koji su planovi rada i razvoja Klinike za narednu godinu?
ALEKSIĆ: Plan nam je da u potpunosti osposobimo odjeljenje za poluintenzivnu njegu, koje nam je od velikog značaja s obzirom na to da se dosta naših pacijenata oporavlja od dugih i komplikovanih zahvata. Ostvarićemo ogroman napredak u našem laparoskopskom odjeljenju, gdje sada imamo operacije jednom sedmično, a plan nam je da radimo u drugoj smjeni svakim radnim danom.
NN: Koliko godišnje uradite operacija, koje su to operacije?
ALEKSIĆ: Za prvih 11 mjeseci 2022. godine realizovali smo između 3.000 i 4.000 operacija i zahvata. Nažalost, većinom radimo onkološke operacije, i to u gotovo 80 odsto slučajeva. U današnje vrijeme razni tumori, od jednjaka do završnog dijela debelog crijeva, postali su pošast. Pravilo je da pravila nema. Uvijek ističemo da će ove operacije biti uspješne samo ako se tumori otkriju u ranoj fazi.
NN: Šta čini dobrog hirurga, pa i dobrog specijalizanta hirurgije?
ALEKSIĆ: Ne zovu hirurgiju bez razloga majkom medicine. Ovim poslom se može baviti samo onaj ko ga voli. Za nju često kažu da je potrebno ispuniti dva uslova: da si lud i jak, odnosno da si dovoljno lud da izabereš ovaj poziv, a dovoljno jak da se s njim nosiš. Ovo nije salonski posao, on se ne završava sa završetkom radnog vremena, ovo je posao koji čovjek nosi na svojim leđima i na svojoj savjesti. Veliki sam zagovornik da specijalizanti treba da prvo prođu praksu opšte medicine, jer dobar hirurg mora da zna sve i da bude spreman na sve.
NN: U kakvom je trenutno stanju zdravstveni sistem Republike Srpske?
ALEKSIĆ: Naš zdravstveni sistem je napravio ogromne iskorake posljednjih godina, a tu ne mislim samo na rekonstrukciju UKC-a jer su rekonstruisane i druge bolnice širom Srpske. Godinama smo se pitali zašto smo radili u uslovima u kojim smo radili i nije nam bilo jasno šta ima važnije od hirurgije. Naše želje smo nazivali „naš hirurški san“, godinama smo bili strpljivi i sada možemo reći da se on i ostvario.
NN: Kada govorimo o hirurgiji, gdje se ona nalazi u odnosu na evropske standarde medicine?
ALEKSIĆ: Po pitanju operativnih zahvata, mi se ne razlikujemo ni od najboljih kliničkih centara u regionu. Naša oprema je identična evropskoj opremi, a to se vidi po tome što sada ljudi iz regiona i Evrope dolaze kod nas.
(Nezavisne)
