Aleksandar Šmeman o vremenu u kojem živimo

Aleksandar Šmeman je bio jedan od vodećih ruskih i pravoslavnih teologa 20. vijeka. Godine 1951. odlazi u Ameriku i pridružuje se kolektivu akadenije Svetog Vladimira u Njujorku, koju je tada gradio jedan od najuticajnijih pravoslavnih bogoslova 20. vijeka, otac Georgije Florovski. Od 1962. otac Aleksandar, dolazi na položaj dekana i tu ostaje sve do svoje smrti 13. decembra 1983. godine. Bio je otvoreni kritičar lažne pobožnosti i licemjerja, ali i vremena u kojem živimo:

“Vrijeme je da priznam samom sebi: upravo ovaj, „sekularizovani“ svijet ja doživljavam kao svoj, dok onaj svijet koji je sam sebe nazivao „hrišćanskim“ doživljavam kao tuđ i neprijateljski. Jedino ovaj, sekularni svijet je realan. To je svijet u koji je došao i kojem se obraćao Hristos, to je svijet u kojem i zarad kojeg je ostavljena Crkva. Paradoksalno rečeno, svaki „religijski svijet“, uključujući i „hrišćanski“, lako se snalazi bez Boga, ali zato ni na trenutak ne može da opstane bez „bogova“, tj. idola. U te idole se pomalo pretvaraju i Crkva, i pobožnost, i običajnost, i sama vjera… Sekularizovani svijet samim svojim odricanjem vapi za Bogom. Međutim, mi smo začarani svojom „sveštenošću“, pa ne čujemo taj vapaj. Začarani svojom „pobožnošću“, mi ovaj svijet preziremo, ograđujemo se od njega našim popovskim šalama, a ljude koji ne poznaju krasote naše crkvenosti „sažaljevamo“. No, ne primećujemo da smo pali i da padamo na svim ispitima – i duhovnosti, i pobožnosti, i crkvenosti. Ispada da u ovom, „sekularizovanom“ svijetu ništa nije tako suštinski podređeno tom istom svijetu kao što mu je podređena Crkva…“

ISTOK