Alarm za „patriote“
Kad na izbore ne izađu dvije trećine birača to u normalnim zemljama aktivira demokratski alarm i zvoni na uzbunu, jer predstavlja znak da birači nisu zadovoljni, a protekli prijevremeni izbori za predsjednika Republike Srpske upravo to su pokazali.
Međutim, sudeći po izjavama iz jednog i drugog političkog tabora, ne bi se reklo da su shvatili poruku birača. To se, prije svega, odnosi na predstavnike vladajuće koalicije, od kojih smo mogli čuti da su oni koji nisu izašli, a njih je 65 odsto, neizlaskom poslali poruku da nisu nezadovoljni. Budi bog s nama.
Smanjena izlaznost svugdje na svijetu ide u korist vlasti zato što su njeni birači disciplinovaniji i u obavezi da izađu na izbore i glasaju za one koji su im dali posao, tender ili na neki treći način obavezali na podršku. Zato tvrdnje iz vladajućih krugova da oni na glasanje nisu izveli sve svoje birače, a da su opozicionari to uradili, nisu u koaliciji sa političkom logikom.
Logika kaže da je obrnuto i da je vlast na glasanje izvela sve svoje birače, odnosno administrativni aparat i one koje su protekle dvije decenije zapošljavali u javna preduzeća i ustanove i davali im druge privilegije koje vlast nosi sa sobom. Skoro 100.000 glasova manje u odnosu na opšte izbore 2022. godine znak je da za kandidata SNSD-a nisu glasali patriotski birači, odnosno oni koji su donedavno smatrali da najjača vladajuća stranka i njen lider vode patriotsku politiku i brane Republiku Srpsku.
Politika kreni-stani, stalno zveckanje „onim“ referendumom, a nikako i njegovo sprovođenje, kategorično nepriznavanje Suda BiH pa odlazak u sudnicu pod velom tajnosti i davanje kredibiliteta tom sudu, potom zbunjujuće ukidanje svih „spornih“ zakona u Narodnoj skupštini i u konačnici skidanje američkih sankcija očigledno je poljuljalo uvjerenje dobrog dijela birača da vladajuća koalicija i njen neprikosnoveni lider i dalje imaju patriotski oreol. Kategorična borba protiv samovolje Kristijana Šmita i verbalno odupiranje njegovim potezima poništeni su praktičnim djelovanjem i opisanim kreni-stani potezima, što je očigledno ostavilo kod kuće birače koji su za Dodika glasali iz uvjerenja, a ne zato što moraju.
S druge strane, opozicionari su u ubjeđenju da je više od 200.000 birača glasalo za njih, a ne protiv vlasti, što je tačno koliko i to da je Darku Babalju Banjaluka draža od Sarajeva. Glas za Branka Blanušu je bio glas protiv SNSD-a, a ne kao što tvrde, podrška pristojnom univerzitetskom profesoru, jer sve pozitivno što se može reći za njega mirne duše se može reći i za kandidata vladajuće koalicije Sinišu Karana. Uostalom, to je tokom kampanje pokazao i obostrani nedostatak ružnih riječi na račun političkih protivnika.
Dakle, neočekivano dobar rezultat opozicije ne predstavlja razlog za zadovoljstvo u njihovim redovima, koliko razlog za zabrinutost u vladajućoj koaliciji. Ako išta znaju u opoziciji, oni treba vlast da uljuljkavaju u uvjerenju da im birači nisu okrenuli leđa kako period do oktobra naredne godine ne bi iskoristila da vrati izgubljeno povjerenje, iako je teško povjerovati da u SNSD-u nisu izvukli pouku iz nedjeljnih rezultata. Isto tako, opozicija može da održava narativ o lažnom patriotizmu vlasti, nadajući se pri tome da će birači zaboraviti njihov odnos prema Kristijanu Šmitu, kao i to da su nedavno, zajedno sa onima kojima je ukidanje Republike Srpske na prvom mjestu, glasali za veoma spornu odluku da glavnog pregovarača BiH bira samo Predstavnički dom u kojem oni imaju većinu.
I da se pride nadaju da birači neće zaboraviti da je SNSD protiv te odluke podnio apelaciju Ustavnom sudu BiH koji donedavno nije priznavao, a koji je generator svih ozbiljnih političkih udara na Srpsku u posljednjoj deceniji. A u kojem zahvaljujući SNSD-u više od dvije godine nema srpskih sudija. Khm.
Kada je riječ o „spornim“ rezultatima u Laktašima, Zvorniku i Doboju, stvari su poprilično jasne. Gradonačelnik Laktaša Miroslav Bojić zaslužio je svaki glas dat njegovoj stranci, i to bi sigurno potvrdilo eventualno ponavljanje izbora na mjestima na kojima su zabilježene evidentne nepravilnosti. Isto bi se desilo i u Zvorniku, što je priznato iz vrha zvorničkog SDS-a, iz koga su otvoreno poručili da vladajuća struktura u Zvorniku ima nepobjedivu organizaciju. Što se tiče Doboja, dovoljno je reći da Danijel Jošić, prvi operativac Obrena Petrovića, poznaje načine za obezbjeđivanje glasova koji tek treba da budu izmišljeni. Da budem potpuno precizan, Jošić je načine za „pridobijanje“ glasova za koje u CIK-u niko ne zna koristio još u vrijeme kad se dobojska struktura na čijem je čelu Obren Petrovića zvala SDS. Toliko.
Na kraju, treba ponoviti da slaba izlaznost predstavlja poruku birača o tome šta misle o ukupnoj političkoj ponudi, a što je jedna dugogodišnja novinarka i urednica lijepo sažela u rečenicu: „Kakva ponuda, takva i potražnja“. Istina je i da su protekli izbori nametnuti i da nikome nisu trebali, ali su ipak dobro došli. Pogotovo onima koji na njima nisu bili kandidati. A planiraju biti u oktobru naredne godine.
P.S. Umjesto onog čiji nadimak se više ne spominje, nova „zvijezda“ rubrike P.S. ubuduće će se zvati – Nikolina. I katastarski i gruntovno.
P.P.S. Što se tiče optužbi Milorada Dodika na račun Bošnjaka i njihovog glasanja za kandidata SDS-a, poslije onog što je tokom same kampanje izgovorio na njihov račun pitanje je da li su za kandidata SNSD-a glasali Denis Šulić i Alen Šeranić, a kamoli „autohtoni“ Bošnjaci.
Darko Momić Čkalja/Nezavisne
