Potrošeni Đukanović obmanjuje svoje pristalice

Potrošeni Đukanović obmanjuje svoje pristalice

Feudalac, koji je državu pretvorio u privatnu prćiju, optužio je i Beograd da se miješa u unutrašnje stvari u Crnoj Gori. Prežvakuje neodržive teze dukljansko-montenegrinskih piskarala o zloj Srbiji i hiljadugodišnjem kontinuitetu crnogorske države, koji je, kako on to stalno ponavlja, ugrožen od strane srpskog nacionalizma

Od IN4S – 23/12/2021 08:24 Posljednja izmjena: 23/12/2021 08:24 2
Podijelite Telegram Facebook Twitter

Čim je Milo Đukanović nastavio da bez ikakve zadrške koristi vokabular neurotično ostrašćene osobe jasno je da u Demokratskoj partiji socijalista ne stoje baš najbolje.

Svjestan da je slom partije na čijem je čelu sasvim izvjestan, on je opet pokušao da ohrabri svoje pristalice ističući da je samo pitanje dana kada će doći do pada aktuelne Vlade.

Naime, u svojim procjenama, u razgovoru za Antenu M, Đukanović se osvrnuo na kredibilitet Vlade na čijem je čelu Zdravko Krivokapić, uz poruku da do njene smjene treba da dođe već početkom 2022. godine.

„Obratite pažnju na istraživanja javnog mnjenja. Pokazuje se da je podrška Vladi na istorijskom minimumu. Posljednji podatak koji sam pročitao je da je to oko 35 odsto podrške javnosti. Dakle, sve skupa, kada ukrstite te informacije, jasno je da je ova Vlada potrošila svoje vrijeme i zbog toga je neminovno očekivati da bismo već početkom sljedeće godine trebali imati novu Vladu“, kazao je Đukanović.

Na pitanje gdje svoju partiju vidi u toj priči, Đukanović odgovara da je DPS bila i ostaće stožer stabilnosti Crne Gore.

To Đukanovićevo višedecenijsko zaklanjanje iza države i poistovećivanje s njom, iako se poslednjih dana manifestuje kao zalijetanje u prazno, već prelazi u otvoreni fašizam.

Naglašava da sa političkim partnerima i dalje radi na smjeni Vlade i da se ti partneri nisu predomislili povodom odluke, već su je samo odložili do određenog datuma, dok sa svojim dijelom javnog mnjenja „iskomuniciraju ovaj potez“.

Đukanović kao političar fajter i optimista i ne pokazuje namjeru da odstupi iako u poslednje vrijeme deluje pomalo umorno, bez inicijative, ali i dalje sa zavidnom voljom za vladanjem.

Zaboravljajući da je Crnu Goru doveo do ivice bankrota, on danas beskurpulozno kritikuje rad novih ministara, a daje i svoje ocjene kada je u pitanju ekonomija države.

Predlog budžeta, kao i program „Evropa sad“ na koji se naslanja, Đukanović vidi i kao promociju buduće Demohrišćanske stranke.

„Ne bih sasvim isključio da u toj lepezi interesa unutar parlamentarne scene Crne Gore postoje i partije, postoje i pojedinci koji vrlo svjesno predlažu rješenja zapravo ekonomski podrivaju Crnu Goru. Ne kažem ovo prvi put, sjetićete se možda rasprava koje smo vodili u Parlamentu 2015. godine. Sjetićete se da je tada, takođe, bilo kreiranja neodržive budžetske potrošnje. I tada smo govorili, tada sam bio predsjednik Vlade: ‘ovo ne bi Crnoj Gori radio ni najgori naprijatelj, zato što onaj ko ovo predlaže mora znati da Crna Gora ovo ne može da izdrži, da će Crna Gora pasti na koljena’. Danas se to isto čini, rekao bih, sa još uvećanim fakturama.“

Feudalac, koji je državu pretvorio u privatnu prćiju, optužio je i Beograd da se miješa u unutrašnje stvari u Crnoj Gori. Prežvakuje neodržive teze dukljansko-montenegrinskih piskarala o zloj Srbiji i hiljadugodišnjem kontinuitetu crnogorske države, koji je, kako on to stalno ponavlja, ugrožen od strane srpskog nacionalizma.

Komentarišući „uticaj velikosrpskog nacionalizma“ u Crnoj Gori i miješanja zvaničnog Beograda u unutrašnja pitanja naše države, spomenuti su i događaji na Cetinju 4. i 5. septembra, kao i spekulacije da je Agencija za nacionalnu bezbjednost „prepotčinjena“ srpskim obavještajnim službama.

„Dakle, sve što smo bili u prilici da čujemo i da pročitamo povodom događaja na Cetinju 4. i 5. septembra zaista djeluje alarmantno, a moram Vam reći da se to podudara sa informacijama koje sam imao i prije. Već uoči 4. septembra je bila ta informacija da je visoki funkcioner BIA-e u Crnoj Gori. I da nije sam, nego sa jednom ozbiljnom armijom svojih operativaca koja je prelazila brojku od 100 ljudi.“, kaže on.

Iako ove tvrdnje djeluju tragikomično, ne možemo a da se ne zapitamo je li onda Milo pobjegao sa Cetinja tada zbog BIA-e?

Kao što smo rekli i na početku teksta, vidi se da u DPS-u stvari ne stoje baš najbolje,. To je i potvrdio ovaj sumorni intervju Đukanovića, lišen svake istine.

Svakome postaje jasno da Đukanoviću više ne prolazi nadmeno držanje pred kamerama režimskih ćoroskopija… To više nikoga ne impresionira, čak ni one njegove najbliže saradnike.

in4s

 

CATEGORIES
Share This