Nema više DPS-a: Birači „bježe“ od „truležnog zadaha“ Milovih politika

Nema više DPS-a: Birači „bježe“ od „truležnog zadaha“ Milovih politika

Jednostavno – rapidno su im se smanjile mogućnosti da novcem, zaposlenjem, povoljnim kreditima, besplatnim letovima i drugim vidovima „pažnje“… „motivišu“ građane da „vežu konja“ gdje im Milo kaže

Nakon izbora u Beranama i Ulcinju, jedino što se može bez zadrške konstatovati jeste da je proces razgradnje „truležnog“ DPS-a nastavljen.

Nakon 30. avgusta natjerani su da „izvuku ruke“ iz državne kase, a nešto kasnije – postale su im nedostupne i opštinske. U takvoj atmosferi daleko su providnije njihove diskriminatorske politike, fasifikati, identitetske podvale i fabrikovanje podjela… Jednostavno – rapidno su im se smanjile mogućnosti da novcem, zaposlenjem, povoljnim kreditima, besplatnim letovima i drugim vidovima „pažnje“… „motivišu“ građane da „vežu konja“ gdje im Milo kaže.

Dok partijski „lakeji“ objašnjavaju svom nestajućem biračkom tijelu kako je DPS pobjednik izbora na kojima se skoro „prepolovio“, veliki „vožd“ izabrao je da ćuti, čekajući zgodan momenat da novim srbofobnim i rusofobnim istupom pokuša „kupiti“ kartu za ponovni ulazak na glavnu crnogorsku političku scenu.

Ipak, stiče se utisak da se ocvali diktator uzalud „koprca“ i dodvorava zapadnim „partnerima“. Nove „uloge“ su, izgleda, već „podijeljene“, a „režiser“ svih naših nevolja, donedavno „silni“ – a sada „posilni“, bez obzira na buduća dešavanja na crnogorskoj i međunarodnoj političkoj „areni“, suštinski će biti prinuđen da bespomoćno posmatra kako njegova, nekad moćna partija, postaje samo „rezervoar“ sigurnih glasova za čovjeka kojeg je vaktile nazvao „bitangom“. I to u, za njega, optimističnom „scenariju“.

Istina, postoji mala bojazan da preko vjernih satelita, koji bi prema nekim najavama bili inkorporirani u potencijalnu novu Vladu, u određenoj mjeri prežive i njegove politike, a interesi budu donekle uvaženi.

Teško je vjerovati da bi dio većine od 30. avgusta, uz podršku kredit-efendije Ervina Ibrahimovića, „evroljuba“ Adrijana Vuksanovića, „patriote na kvadrat“ Damira Šehovića, Ivana „petlje“ Brajovića, Raška „Milovog ministra“ Konjevića, Draginje „prčevite“ Vuksanović Stanković, Andrije Pure Popovića… uz dokazane „patriote“ iz DPS-a – mogao ispuniti i djelić onoga za šta se nominalno zalažu, pravdajući obaranje Vlade Zdravka Krivokapića, i formiranje manjinske.

Sa onima koji su bili spremni da otmu svetinje, (sa)učestvujući u pohari državnih resursa i devastaciji prirode – teško je graditi bolju i pravedniju Crnu Goru.

U zamršenoj crnogorskoj političkoj jednačini mnogo je nepoznatih: hoće li biti nove Vlade, kakvi su njeni potencijalni dometi, kadrovska rješenja; ko će joj se, i koliko snažno suprotstaviti, i na koji način…. Ipak, imamo i jednu „poznatu“ – nema više DPS-a! Bar ne u onoj formi sveprožimajućeg zla, kadrog da u „zarobljeništvu“ drži državu i dobar dio naroda.

Ostaje nam samo da vidimo pod kojom „maskom“ će razbijena Milova „vojska“ sada pokušati da kamuflira svoju istinsku, mračnu prirodu. Trenutno se pokušavaju predstaviti kao „zaštitnici“ Ukrajine i borci protiv rasne diskriminacije. Ne treba posebno naglasiti koliko neuvjerljivo, licemjerno i komično izgledaju u toj ulozi.

IN4S

CATEGORIES
Share This