NATO obuka za crnogorske vojnike: VCG dio snaga za brzo reagovanje nad tuđom djecom

NATO obuka za crnogorske vojnike: VCG dio snaga za brzo reagovanje nad tuđom djecom

Pa ipak, već nekoliko godina, uprkos pristupanju Savezu, na crnogorskim ulicama bukti rat narko klanova, dok je živote izgubilo desetine mladića a dvocifren je broj nevinih žrtava stradalih u obračunima crnogorske mafije.
Crna Gora će uputiti do 30 pripadnika Vojske u sastav snaga Sjevernoatlantskog saveza za brzo reagovanje (NATO Response Force – NRF), odlučio je 27. jula crnogorski parlament.

Kako je obrazloženo, odluka će biti realizovana ukoliko najviše tijelo za političke odluke u NATO savezu – Sjevernoatlantski savjet (NAC) donese odluku o raspoređivanju, odnosno angažovanju NRF snaga.

Tu odluku, koju je predložio Savjet za odbranu i bezbjednost, podržao je 41 poslanik vladajuće koalicije, dok opozicija nije prisustvovala glasanju.

Da bi crnogorski vojnici bili dio NATO snaga za brzo reagovanje (NRF), moraće da prođu šestomjesečnu obuku Alijanse, to su za Pobjedu kazali iz NATO-a komentarišući nedavnu odluku Skupštine Crne Gore da u NRF bude upućeno do 30 pripadnika Vojske Crne Gore.

NATO snage za brzo reagovanje su jedinice visoke spremnosti koje sačinjavaju kopnena, vazdušna, pomorska i jedinice specijalnih operacija koje Alijansa može brzo rasporediti, kad god je potrebno.

Dio tih snaga, shodno odluci crnogorskih vlasti, biće i crnogorski vojnici, ali će prije toga morati da prođu zahtjevnu NATO obuku.

“Pozdravljamo planirani doprinos Crne Gore u NATO snagama za reagovanje (NRF). NRF su snage velike spremnosti koje sačinjavaju kopnena, vazdušna, pomorska i jedinice specijalnih operacija koje Alijansa može brzo rasporediti, kad god je potrebno”, kazali su iz NATO -a za Pobjedu.

Kako su objasnili iz Alijanse, rotiranje snaga kroz NRF zahtijeva da saveznici i partnerske države ispune stroge standarde i usvoje postupke potrebne za odbrambene i ekspedicijske operacije.

“Kao rezultat, učešću u NRFu prethodi šestomjesečni program vježbi NATO-a u cilju integrisanja i standardizacije različitih nacionalnih kontingenata”, naveli su iz NATO-a.

NFR je pokrenut 2002. godine i sastoji se od visoko sposobnih multinacionalnih snaga koje su u kratkom roku sposobne da reaguju na bezbjednosne izazove, od upravljanja krizama do kolektivne odbrane.

NFR snage su pod komandom vrhovnog komandanta Savezničkih snaga za Evropu. Odluku o raspoređivanju, odnosno angažovanju NFR snaga donosi NAC konsenzusom članica Savjeta.

Operativno komandovanje NFR-a se rotira između savezničkih komandi združenih snaga u Brunsumu (Holandija) i Napulju (Italija).

“U slučaju da NAC donese odluku o raspoređivanju, odnosno angažovanju NFR snaga, pripadnici VCG će, u skladu sa odlukom, učestvovati u sprovođenju aktivnosti u sastavu snaga Sjevernoatlantskog saveza za brzo reagovanje”, piše u obrazloženju.

Navodi se da će upućivanjem pripadnika VCG u NFR, Crna Gora aktivno doprinijeti sistemu kolektivne odbrane, razvoju sposobnosti i kapaciteta saveza, a time direktnom unapređenju bezbjednosti, prosperitetu i stabilnosti države.

“Dosljednim razvijanjem sposobnosti snaga deklarisanih za doprinos NATO strukturi snaga i njihovim angažovanjem, Crna Gora gradi kredibilitet pouzdanog partnera u savezu”, zaključuje se u obrazloženju.

Od NATO bombi do NATO saveza

Zvanična Podgorica priznala je još 2014. godine da je podrška građana članstvu Crne Gore u NATO-u u stagnaciji, da je svega 26,4 odsto ispitanika izjavilo da podržavaju članstvo Crne Gore u NATO-u, 42,3 je bilo protiv, a 31,3 odsto je bilo neodlučno, navedeno je u povjerljivom dokumentu NATO-a, imenovanom kao „Komunikacione smjernice za pokretanje i vođenje javnog dijaloga o crnogorskom putu u NATO”.

Odsjek za javnu diplomatiju NATO-a u preporukama vladajućoj strukturi Crne Gore za vođenje kampanje o atlantskim integracijama navodi da treba uticati na javno mnjenje tako da referendum o članstvu nije obavezan i da Crna Gora ne treba da se oseća krivom za bombardovanje Jugoslavije 1999. godine.

Sadržaj ovog tajnog dokumenta objavio je naš portal, a koji svjedoči kako alijansa diktira domaće zadatke crnogorskom premijeru, predsjedniku države, šefu parlamenta, Vladi Crne Gore, političkim partijama i Koordinacionom timu NATO-a šta sve treba da urade ne bi li imali više uspjeha u promovisanju NATO-a.

NATO propagandisti su tada priznavali da neće imati lak zadatak, pa su, po receptu Gebelsa, insistirali da se crnogorske vlasti fokusiraju na ’širenje informacija’ o Sjevernoatlantskoj alijansi”.

A u dokumentu NATO-a piše da je „potrebna obuka i razmena argumenata da bi se demistifikovale predrasude i stereotipi i ukazati na potencijalne prednosti članstva”. NATO stratezi planiraju da meta NATO propagande budu neopredeljeni građani kao i oni koji, kako se navodi, nisu tvrdo protiv ulaska u alijansu.

„Ankete pokazuju da veliki broj građana vidi članstvo u alijansi kao stalni pečat na rezultat referenduma. Ovaj potencijal ne bi trebalo da se izgubio iz vida. Štaviše, treba da se održava i eventualno ojača”, piše u dokumentu, pri čemu eksperti NATO-a nisu propustili priliku da ukažu na nacionalnu i partijsku pripadnost onih koji ne podržavaju ulazak Crne Gore u alijansu.

„Ankete pokazuju da etnička pripadnost i preferencija političkih partija u velikoj mjeri utiču na formiranje mišljenja o članstvu Crne Gore. Većina neopredeljenih su Crnogorci, a potom pristalice Bošnjačke stranke i Pozitivne Crne Gore, dok je većina ’mekih’ protivnika srpske nacionalnosti i pristalica NOVA”.

Posebno je zanimljiv odeljak u kom se vladajućoj strukturi i strankama u Crnoj Gori sugeriše šta raditi da bi se građani Crne Gore lišili emocija, kako bi zaboravili NATO bombardovanje 1999. U dokumentu se navodi da je jedan od glavnih razloga protivnika pristupanja NATO-u činjenica da je taj vojni savez 1999. bombardovao Srbiju i Crnu Goru i konstatuje da „ankete potvrđuju prisustvo visokog nivoa negativnog emotivnog naboja uzrokovanog vojnim intervencijama 1999. godine”.

„Preporučuje se Vladi Crne Gore da utiče na građane da zaborave nelegalno bombardovanje i stradanje 1999. godine”, dok u navodima dokumenta alijanse piše: „Činjenica je da građani često imaju emotivne umesto racionalnih razloga kada razmišljaju o pristupanju Crne Gore u NATO”, da su „emocije glavni neprijatelj racionalnog rasuđivanja”, pa građane Crne Gore treba osloboditi bilo kakvih osećanja.

U dokumentu se ne preza ni od preporuke da se „jasno i otvoreno ukazuje na štetnost emocionalnog pristupa”.

„Od početka javnog dijaloga emocije treba da budu jasno označene kao prva prepreka racionalnog rasuđivanja. Teške odluke moraju biti donete na racionalan način”, stoji u NATO dokumentu.

I šest godina nakon toga, uprkos pamfletima i insistiranju NATO zločinaca, te dodvoravanju državnog vrha Alijansi slanjem crnogorskih vojnika da odlučuju od tuđoj djeci i budu topovsko meso agresora, narod ipak pamti stradanja i žrtve našeg naroda u vrijeme bombardovanja SFRJ a čije se posljedice osjećaju dan danas, i uticaće i na zdravlje nađe djece – budući da smo bombardovani osiromašenim uranijumom.

Decu ti neću oprostiti: Učenici danilovgradske gimnazije svake godine odaju počast NATO žrtvama

Podsjećamo, prve bombe su pale na ovaj grad.

Učenici gimnazije „Petar I Petrović Njegoš“ godinama unazad izvode performans u znak sjećanja na žrtve NATO bombardovanja.

Podsjećamo, na perfomansu od prije dvije godine, učenici su nosili transparent na kojem je pisalo „Generacija ’99 u inat“, i majice sa natpisom „Target“, kakve su se nosile na protestima protiv NATO bombardovanja prije 21 godinu.

NATO zločin u Murini: Nikad zaboraviti – nikad oprostiti

U NATO bombardovanju Murina, jednom od najtežih zločina tokom agresije na SR Jugoslaviju, stradalo je šest civila, od čega troje djece.

NATO avijacija je bez ikakve objave i objašnjenja sa desetak projektila bombardovala most na Limu u samom centru naselja. Stradali su civili koji ni na koji način nijesu učestvovali u ratnim dejstvima, među njima dvije djevojčice i jedan dječak.

Poginuli su učenici Osnovne škole „Petar Dedović“ Miroslav Knežević, Olivera Maksimović i Julijana Brudar, radnik škole Vukić Vuletić, penzioner Manojlo Komatina i domaćica Milka Kočanović.


Grob učenika osnovne škole Miroslava Kneževića, žrtve NATO-a u Murinu (Fotodokumentacija „Politike”)
U napadu su teško povrijeđeni Željko Belanović, Svetlana Zečević i Tina Milović, a lakše Mirko Šoškić, Danilo Jokić, Vasko Čejović, Slobodan Mirosavljević i Slavko Mirković.

Most na Limu je oštećen, a nije bilo nijedne kuće u okruženju koja nije pretrpjela štetu. Stradali su i pogon tekstilne konfekcije, stari hotel, mjesna prodavnica, kao i Dom kulture.

Utvrđivanje odgovornosti ondašnjih rukovodilaca NATO-a pred nadležnim međunarodnim i nacionalnim sudovima za utvrđivanje njihove individualne odgovornosti, predstavlja moralnu obavezu nadležnih institucija i civilnog sektora.

Aktuelna crnogorska vlast godima se sramno odnosi prema nevinim žrtvama NATO bombardovanja u Murini.

Elementarni red je bio da crnogorska vlada 30. april proglasi danom žalosti, jer je u NATO bombardovanju Murina stradalo šest stanovnika, među njima i troje mališana koji su tek bili zakoračili u život, ali od toga naravno – nije bilo ništa.


Aerodrom u Golubovcima kod Podgorice bio je meta žestokih udara neprijateljske avijacije (Foto EPA)
Brojni su životi koje je uništila NATO agresija nad našim narodom, Crna Gora je pristupila NATO a sa najviših državnih adresa slušamo hvalospjeve o „faktoru stabilnosti“ i „bezbjednosnoj situaciji“ koju je obezbijedilo članstvo u Alijansi. Pa ipak, već nekoliko godina, uprkos pristupanju Savezu, na crnogorskim ulicama bukti rat narko klanova, dok je živote izgubilo desetine mladića a dvocifren je broj nevinih žrtava stradalih u obračunima crnogorske mafije.

IN4S

CATEGORIES
Share This

COMMENTS