Mnogo je sveštenika, a samo je jedan među njima bio “vladika“ – Otac Momo

Mnogo je sveštenika, a samo je jedan među njima bio “vladika“ – Otac Momo

Učio nas je da slobodom, koju je Bog dao čovjeku kao najveći dar, oslobađamo sebe i druge, da njome pobjeđujemo svoje strasti koje nas vezuju i pretvaraju u robove… Od njega smo naučili da ta sloboda rađa iskrenu ljubav, da je ta sloboda ustvari BOG! Zaista mnogo je nas sveštenika, ali je samo jedan bio svima nama OTAC! Zaista mnogo je sveštenika, a samo je jedan među nama bio OTAC MOMO, kako neko reče “vladika među sveštenicima“ – rekao je za portal IN4S protojerej Miajlo Backović, sekretar Episkopa budimljansko-nikšićkog G. Metodija u susret godišnjici upokojenja protojereja-stavrofora Momčila Krivokapića, arhijerejskog namesnika bokokotorskog.

U nastavku pročitajte tekst O. Miajla Backovića za portal IN4S u cjelosti:

„Jer ako imate i hiljade učitelja u Hristu, ali nemate mnogo otaca. Jer vas u Hristu Isusu ja rodih jevanđeljem“ (1. Kor. 4, 15).

U današnje vrijeme često čujemo da neko kaže “moj duhovni otac” ili duhovnik.

Lijepo je to, ali ako zaista znamo ko je i šta ta osoba koju zovemo duhovnikom i šta duhovnik uopšte znači!

Izašli smo iz perioda komunizma, vratili se Crkvi, ali mnoge navike iz tog perioda su ostale, na primjer: lokalni partijski funkcioner, politički komesar… bili su ljudi koji su nametali mišljenje režima, negirajući zdrav razum i slobodu ličnog izbora! Narod navikao da “ide po mišljenje” zamjenio je njih za “duhovnike” pa ne razmišljajući i ne želeći da preuzmu odgovornost traže nekoga ko će to “nositi” umjesto njih…

Jedan veliki čovjek još kao djetetu u prvom razredu Bogoslovije, naučio me je da je Pravoslavlje ustvari SLOBODA i da slobodno razmišljajući donosimo odluke, da ta sloboda nije anarhija već odgovornost prema sebi i drugima, da ta sloboda nije stanje spoljnog trenutka u kojem se nalazimo već stanje uma i duše!

Iz njegovog duhovnog vođstva smo naučili da duhovnik ne nosi svoju “djecu” već ih upućuje.

Kada dijete počne da uči da hoda, roditelj ga ne nosi jer neće naučiti da hoda, ili će biti slabašno, roditelj ga podigne kad padne, čuva da ne udari u oštar ćošak stola, pazi ga od opasnih situacija, ali kad vidi da će pasti na ravno pusti ga da sam osjeti da boli….

Tako i duhovni otac treba da brine o svom duhovnom čedu,k ad padne da mu pomogne ali da taj pad bude za njega opomena, da zna da svaki korak nosi odgovornost i da treba da odraste i uzraste…

Kako on reče “nije problem u padanju već u neustajanju iz tog pada”!

Ima mnogo danas “on line” duhovnika, i onih popularnih, ali nema među njima doktora opšte prakse.

Mnogo toga naučio sam od svog duhovnog oca, ali najveći dar je bio to što kada nas je tijelom napustio nismo ostali nespremni, i za taj odlazak nas je spremio…

Bio je OTAC kojeg smo mi izabrali, bio je OTAC kojeg smo voljeli i iz te ljubavi veoma poštovali, bio je OTAC koji nije razdvajao svoju djecu i nije nas odbacivao ni onda kada su ga neki izdali, čudili smo se nekim njegovim odlukama i ljudima oko njega, a kad je otišao shvatili smo da je on živio JEVANĐELJE koje je nama kroz ljubav propovjedao ličnim primjerom!

Tri godine su od kad je otišao tamo gdje je stremio, a kad god uđem u neki hram, pogotovo Kotorski, vidim ga i čujem kroz pjesmu pojaca i kroz Liturgiju i kada ne znam kako i šta čujem ga kako kaže “zna Backidis” i onda sve bude lakše!

Izdvojio sam SLOBODU njegove ličnosti, a iz nje proizilazi LJUBAV, RAZUMJEVANJE, istinsko svjedočenje onoga što je propovjedao hrabro i bez kompromisa sa ISTINOM!

Mogao bih mnogo da pišem, mnogo da kažem o njemu, ali sam kao i on odlučio da o njemu nastavim da svjedočim svojim životom.

(IN4S)

CATEGORIES
Share This