Ovaj ključni zakon, koji bi trebao osigurati održivo upravljanje šumskim resursima, zaštitu okoliša i regulisanje šumarskih aktivnosti, godinama je predmet političkih nesuglasica. Ali, dok političari raspravljaju, šume su izložene nelegalnoj sječi, degradaciji, i nepovratnim štetama, a ekološke i ekonomske posljedice postaju sve ozbiljnije.
Gdje je zapelo?
Problem oko usvajanja zakona o šumama leži prvenstveno u političkim nesuglasicama između kantonalnih i federalnih vlasti. Federacija BiH, kao složena administrativna cjelina, suočava se s konstantnim sukobom nadležnosti između različitih nivoa vlasti. Dok kantoni žele veća ovlaštenja u upravljanju šumama, Federacija se zalaže za centralizovani pristup, što bi osiguralo jedinstven okvir za upravljanje šumskim resursima na nivou cijele entitetske teritorije.
Kantoni, poput Hercegovačko-neretvanskog i Srednjobosanskog, zagovaraju decentralizaciju upravljanja, tvrdeći da bi im to omogućilo bolje upravljanje lokalnim resursima i direktno usmjeravanje prihoda iz šumarskih aktivnosti u kantonalne budžete. S druge strane, federalne vlasti naglašavaju važnost koordinisanog i kontrolisanog upravljanja kako bi se izbjegli lokalni interesi koji često vode neadekvatnoj zaštiti šuma.
Ko koči?
Političke razlike između kantona i Federacije otežavaju postizanje konsenzusa, ali najveći dio odgovornosti leži na političkim akterima koji ovaj zakon koriste kao polugu u međusobnim sukobima. Neki kantoni su postavili svoje zakone o šumama, ali nedostatak jedinstvene regulative stvara vakuum koji omogućava neodgovorno iskorištavanje šumskih resursa, često kroz nelegalnu sječu koja prolazi nekažnjeno zbog loših zakonskih okvira i korumpiranih lokalnih vlasti.
Politička elita koristi ovu situaciju za ostvarivanje vlastitih interesa, dok šume postaju žrtve institucionalnih nesuglasica i ekonomskih igara. U ovoj složenoj borbi između kantonalnih i federalnih nivoa, prirodni resursi i građani gube najviše.
Šta će biti ako se zakon ne usvoji?
Ukoliko se zakon o šumama u Federaciji BiH uskoro ne usvoji, Bosna i Hercegovina se suočava s rizikom da izgubi svoje dragocjene šumske resurse, što će imati dalekosežne posljedice. Nelegalna sječa šuma već sada uzrokuje ogromne ekološke štete – zemljište postaje nestabilno, a erozija i klizišta postaju sve češća pojava. Degradacija šumskih ekosistema direktno utiče i na kvalitetu vazduha, vode, te bioraznolikost, ostavljajući dugoročne posljedice po okoliš.
Ekološka katastrofa koja se dogodila tokom poplava 2014. godine mogla bi se ponoviti, ili čak biti gora, ukoliko nastavimo uništavati prirodne barijere koje nas štite od ovakvih pojava. Šume, koje služe kao prirodni filteri i brane od poplava i klizišta, polako nestaju, čime gubimo ključne resurse za borbu protiv klimatskih promjena i očuvanja okoliša.
Osim ekoloških, tu su i ekonomski gubici. Nelegalna sječa i nesistemsko upravljanje šumama dovode do pada prihoda u budžetima, što dalje pogoršava ekonomsku situaciju u zemlji. Bosna i Hercegovina tako ne samo da gubi resurse, već i priliku za stvaranje održivih ekonomskih modela koji bi mogli doprinijeti zapošljavanju i razvoju lokalnih zajednica.
Hoće li nas zadesiti nova tragedija?
Ako se zakon o šumama uskoro ne usvoji, BiH bi mogla doživjeti još jednu tragediju. Bez adekvatne zaštite šumskih resursa, prirodne katastrofe poput klizišta, poplava, i suša postaju neizbježne. Gubitak šuma narušava prirodni balans, čineći nas osjetljivijima na klimatske promjene i prirodne nepogode koje bi mogle uništiti i imovinu i živote.
Zakonsko regulisanje šuma je hitno i neophodno. Političke nesuglasice ne smiju biti razlog za dalje uništavanje jednog od najvažnijih resursa zemlje. Naša budućnost, kao i budućnost naše djece, ovisi o zaštiti okoliša i odgovornom upravljanju prirodnim bogatstvima. Šume nisu samo ekonomski resurs – one su osnova našeg opstanka.
U izjavi za portal Bosnainfo, profesor Nedim Suljić, inženjer građevinarstva s Rudarsko-geološko-građevinskog fakulteta Univerziteta u Tuzli i član Evropske akademije nauka i umjetnosti iz Salzburga, govorio je o ključnim ekološkim izazovima u Bosni i Hercegovini. Kao priznati stručnjak, istakao je probleme vezane za poplave, eroziju tla i klimatske promjene, te naglasio potrebu za hitnim mjerama u upravljanju prirodnim resursima.
Poplave, klizišta i erozija: Jesu li nas posljednje dvije decenije nečemu naučile?
Katastrofalne poplave, bujice i klizišta koje Bosnu i Hercegovinu pogađaju sve češće, odraz su duboko ukorijenjenih problema u upravljanju prirodnim resursima i zaštiti okoliša. Iako se suočavamo s ovim nesrećama već duže od dvije decenije, čini se da nismo iz njih izvukli nikakve pouke. Profesor Rudarsko-geološko-građevinskog fakulteta Univerziteta u Tuzli i član Evropske akademije nauka i umjetnosti, Nedim Suljić, je ukazao na brojne uzroke ovih ekoloških katastrofa i upozorio na ozbiljne posljedice koje nas čekaju ako se ne promijenimo.
Zašto ne vodimo računa o zaštiti od poplava?
Jedan od ključnih problema, prema profesoru Suljiću, jeste zanemarivanje održavanja vodotokova prve i druge kategorije. Vegetacija uz obale rijeka, koja bi mogla usporiti i spriječiti naglo izlijevanje rijeka, gotovo da ne postoji, dok rijeke sve češće izlaze iz svojih korita i pri nižim vodostajima.
Zašto ne posvećujemo više pažnje ovim prirodnim barijerama koje nas štite? Šta nas sprječava da redovno održavamo vodotoke i osiguramo adekvatnu zaštitu obala rijeka? Odgovori na ova pitanja ukazuju na dugoročne zanemarene ekološke politike i nedostatak sistemske brige za okoliš.
Prekomjerna sječa šuma i erozija: Imamo li plan?
Jedan od najznačajnijih faktora koji doprinosi pogoršanju situacije je prekomjerna sječa šuma. Šume, koje bi inače upijale višesatne padavine i sprječavale eroziju tla, danas su prekomjerno uništene. Kada bi se kiša zadržala u vegetaciji, veliki dio vode bi ispario, umjesto da stvara bujične vodotoke i izaziva klizišta. No, u trenutnom stanju bez šuma, tlo postaje podložno eroziji, a sa svakim novim ciklusom intenzivnih padavina javlja se sve veći broj klizišta i odrona.
Kako je uopšte došlo do ove situacije? Zašto šume, koje su prirodna zaštita, nemaju zakonsku zaštitu? Profesor Suljić podsjeća da, iako šuma u Bosni i Hercegovini ima u izobilju, Federacija BiH i dalje nema usvojen zakon o šumama. Bez ovog ključnog zakonodavnog okvira, prekomjerna sječa i degradacija tla nastavljaju se neometano, a sa svakim novim kišnim ciklusom rizici rastu.
Klimatske promjene i ljudski faktor: Možemo li se prilagoditi?
Osim problema uzrokovanih lošim upravljanjem prirodnim resursima, profesor Suljić ističe i klimatske promjene kao dodatni faktor koji je sve izraženiji posljednjih godina. Ljeti smo suočeni s ekstremnim sušama i visokim temperaturama, dok zime prolaze bez značajnih snježnih padavina. Poplave, koje su se ranije događale u proljeće tokom topljenja snijega, sada se dešavaju u nepredvidivim razdobljima – u maju, jesenjim mjesecima, pa čak i zimi.
Klimatske promjene su neizbježne, ali naša reakcija na njih i dalje izostaje. Zašto se ne prilagođavamo novim uslovima? Što nas sprječava da preispitamo naše navike i zaustavimo gradnju objekata unutar vodnih pojaseva, kao što je slučaj s restoranima i poslovnim zgradama koje se nalaze uz rijeke poput Neretve i Bosne? Nažalost, bez jasne regulacije i promjene svijesti, situacija će se samo pogoršavati.
Izvlačimo li pouke iz prošlosti?
Od 2001. godine, Bosna i Hercegovina je svakih nekoliko godina suočena s katastrofalnim poplavama – 2001., 2006., 2010., 2014., 2019., a sada i 2024. godine. Svaka od ovih godina donijela je razaranja, gubitke i patnje za hiljade ljudi, ali, kako profesor Suljić upozorava, ništa se ne mijenja. Zašto iznova i iznova ponavljamo iste greške? Zašto, nakon svake katastrofe, jednostavno nastavljamo kao da se ništa nije dogodilo?
Izostanak promjena u upravljanju prirodnim resursima, zanemarivanje ekoloških standarda i loša politika zaštite okoliša stavljaju nas u stalni ciklus tragedija. Profesor Suljić s pravom strahuje da ćemo, kao i do sada, za sedam dana zaboraviti ovu najnoviju poplavu i vratiti se starim navikama – sve dok nas opet ne pogodi nova katastrofa.
Šta je rješenje?
Ovo nije pitanje na koje možemo jednostavno odgovoriti. Ipak, jasno je da su potrebni hitni i odlučni koraci. Usvajanje zakona o šumama u Federaciji BiH, održavanje vodotoka, zabrana gradnje u vodnim pojasevima, te jačanje svijesti o važnosti okoliša ključni su koraci za sprječavanje budućih katastrofa.
Hoćemo li izvući pouku iz trenutne situacije i napokon poduzeti konkretne mjere? Ili ćemo, kao i dosad, čekati da nas nova tragedija opet opomene? Vrijeme će pokazati, ali je jasno da nam je priroda već poslala previše upozorenja koja ne smijemo ignorisati, prenosi Bosnainfo.
