Važna presuda za BiH Evropskog suda za ljudska prava bi mogla pasti?

Ukoliko bi se ova presuda implementirala na ovaj način, to bi moglo da otvori situaciju da se slučajevi poput Željka Komšića mogu desiti na bilo kojem dijelu teritorije BiH, u vezi s bilo kojim narodom, manjinom ili etnički neopredijeljenim glasačem.

Krajnje pojednostavljeno, suština predstavke je to što se Kovačević žali da kao glasač ne može da glasa za kandidata po svom izboru i da je njegovo pravo glasa ograničeno na diskriminatoran način po osnovu njegovog mjesta prebivališta i po etničkom osnovu.

Eksperti koji se bave ovom materijom, čak i oni koji zagovaraju rješenja u Izbornom zakonu BiH koja bi išla ka uklanjanju etničkih odredbi i etničkih preferenci kada su u pitanju pozicije poput članova Predsjedništva BiH, ipak ističu da bi ova presuda mogla pasti i to iz više razloga.

Na primjer, oni ističu da je činjenica da je Slaven Kovačević, podnosilac u ovom predmetu koji se sudu obratio jer smatra da je prekršeno njegovo građansko pravo time što ne može da glasa za onog kandidata za kojeg želi na osnovu njegovog mjesta prebivališta, davao političke izjave i komentarisao presudu prije njenog objavljivanja, samu presudu doveo u pitanje.

Dejan Lučka, direktor Banjalučkog centra za ljudska prava, kaže za „Nezavisne“ da je problematika u vezi s ovom presudom višeslojna i da počinje već od same dopuštenosti, odnosno prihvatljivosti postavke.

On kaže da podnosilac nije iskoristio pravne lijekove u BiH, što je osnovni uslov za slanje predstavke Evropskom sudu za ljudska prava.

„On nije ni podnio apelaciju Ustavnom sudu BiH, a prihvatanjem njegove predstavke je praktično rečeno da je obraćanje Ustavnom sudu BiH nedjelotvoran pravni lijek. Naime, evropski mehanizam zaštite ljudskih prava i sloboda je zamišljen kao supsidijaran način zaštite prava, te se prvo daje državi mogućnost da štiti građane od povrede konvencijskih prava, a obraćanje Evropskom sudu dolazi nakon toga, ukoliko država ne zaštiti prava; osim u izuzetnim slučajevima“, kaže on.

Lučka, takođe, navodi da bi podnosilac morao da bude direktno pogođen spornom mjerom i dodaje da je pitanje da li je u ovom predmetu to slučaj.

Lučka podsjeća na izdvojeno mišljenje sudije Gabrijele Kuško Štadlmajer, u kojem se ona zapitala da li se može pravo glasa pojedinačnog birača zaista smatrati direktno pogođenim odredbama o pravu kandidata da se kandiduju na izborima.

„Isto tako, generalno gledano, pritužbe podnositelja predstavke su osporavale izborni sistem na prilično apstraktan način. Na ovo sve dolazi i nevjerovatna problematika curenja informacija iz suda, kako se ono desilo, ko je odgovoran za to i koliko se postupak zbog toga dovodi u pitanje, naročito u pogledu nezavisnosti i nepristrasnosti suda“, dodaje Lučka.

Inače, konačnu presudu će izreći Veliko vijeće suda, i to će biti krajnja instanca na kojoj će se na ovaj predmet staviti tačka, bilo njenim potvrđivanjem ili poništavanjem.