Šta bi BiH i NATO dobili ako BiH postane članica?
– Ukoliko bi BiH odlučila da postane članica, a NATO njeno članstvo odobri, bilo bi korisno napraviti analizu šta bi i jedna i druga strana time mogle dobiti.
Svaka zemlja članica Alijanse je imala specifičan put ka članstvu, koji je nekad bio definisan dugoročnim strateškim razlozima, a ponekad kratkoročnim bezbjednosnim prijetnjama, kao što je, na primjer, bilo u slučaju Švedske.
Švedska je svoju vojnu neutralnost definisala kao dugoročan strateški interes, ali je od njega odustala nakon što je Rusija izvršila proširenu invaziju na Ukrajinu u februaru 2024, zaključivši da je za njenu dugoročnu stabilnost članstvo u NATO-u bolja opcija od neutralnosti.
Zanimljiv je primjer Islanda, koji uopšte nema oružane snage, ali je ipak član NATO-a. Ovaj aranžman je u interesu obje strane – Island je dobio NATO kišobran jer sam ne bi bio u mogućnosti da odgovori na bezbjednosne prijetnje, a NATO je dobio saveznika na strateški važnom području na kojem može stacionirati svoje resurse.
Osim toga, u odnosu sa Alijansom neke zemlje se odlučuju za neutralnost, poput Austrije, Srbije ili Švajcarske. NATO je za svaku od tih zemalja, uvažavajući njihove želje i interese, kreirao programe za maksimalnu saradnju na obostranu korist.
Kada je riječ o BiH, i u ovom slučaju bi oba partnera mogla imati koristi ako bi BiH odlučila da postane članica. Za BiH bi to značilo garanciju da neće biti novog sukoba ni unutar BiH ni na regionalnom nivou. Osim toga, Oružane snage BiH bi se mogle transformisati, bilo na način da se usvoji „islandski model“, ili da se, čak suprotno, oružane snage ojačaju, recimo uvođenjem borbene avijacije. Moguć je i kombinovani model. Recimo, BiH ne bi imala avijaciju, ali bi imala ugovor s NATO-om da druge zemlje štite njen vazdušni prostor, ali bi, na primjer, ojačala sajber sigurnost ili pješadijske snage. Možda bi se BiH mogla odlučiti na manje, ali profesionalne oružane snage čiji pripadnici bi mogli na dobrovoljnoj bazi ići u međunarodne mirovne misije koje predvodi ili u kojima participira NATO.
Koji god model da se usvoji, najvažnije je da vojnici i oficiri koji su devedesetih međusobno ratovali ostanu integrisani u jedinstvenu vojnu strukturu i na taj način u potpuno novoj dimenziji doprinose bezbjednosti i BiH i regiona jer svojom pozicijom unutar sistema praktično neutrališu mogućnost izbijanja rata.
Iako se to možda ne čini na prvi pogled, i NATO bi imao velike koristi ako bi se BiH priključila Alijansi. Zapadni Balkan je „meki trbuh“ Zapada, a BiH mjesto na kojem je došlo do povoda za Prvi svjetski rat i mjesto je brojnih nestabilnosti u istoriji. Osim toga, mjesto je ukrštanja tri velike civilizacije – katoličke, pravoslavne i islamske, gdje sve tri grupe, odnosno tri pripadajuća naroda u ustavnoj strukturi zemlje, barem na papiru, imaju jednakopravan status. BiH bi članstvom u NATO-u stabilizovala NATO pozadinu, posebno u situaciji u kojoj je došlo do strateškog preslagivanja odnosa između NATO-a i Rusije, jer bi rješavanjem bezbjednosnih problema došlo do uspostavljanja stabilnijeg političkog okvira. Osim toga, BiH bi služila kao most ka islamskim i pravoslavnim zemljama zahvaljujući svojoj jedinstvenoj nacionalnoj kompoziciji.
I za svaki pojedinačni narod u BiH NATO članstvo bi bilo barem opcija vrijedna razmatranja. Hrvati bi se pridružili Hrvatskoj, koja je već u članstvu, Bošnjaci bi se na dodatni način povezali s Turskom, a Srbi bi dobili platformu na kojoj bi se mogli čuti i njihovi stavovi. Ako bi Srbija ostala neutralna, ali u odličnim odnosima s NATO-om, Srbi bi preko Srbije imali poseban most prema nesvrstanim zemljama.
NATO je dovoljno fleksibilna organizacija da omogućava različite modele i za svoje članice i za zemlje partnere. Jedino što nedostaje je politička volja u BiH da se kroz unutrašnji dijalog i sa NATO-om postigne rješenje u obostranom interesu.
Nezavisne
