Pregovori kao najrealniji izlaz iz političke krize BiH

Čini se da je to scenario koji Milorad Dodik najviše priželjkuje, u situaciji kada nijedna strana ne može da realizuje svoje maksimalističke ciljeve, da se dakle isposluje neka vrsta pregovaračkog statusa i političke trgovine. Ona neodoljivo podsjeća na scenario sa Ketrin Ešton kada je u zamjenu za Dodikovo odustajanje od referenduma o Sudu i Tužilaštvu BiH dobijena prazna floskula strukturalnog dijaloga o pravosuđu i pride odustajanje pravosudnih institucija BiH od proces protiv Dodika za kriminal vezano za izgradnju Administrativnog centra Vlade RS. S tim da su ovaj put na stolu konkretna presuda i optužnica za Dodikovu vilu u Beogradu, pa je utoliko ulog veći.

Nemoć EU i Kopmanov prijedlog za pregovore

Visoki izaslanik Evropske komisije Gert Jan Kopman je prilikom nedavne posjete BiH doslovno predložio političku trgovinu sa Dodikom, stavljajući na sto prijedlog o tzv. deeskalaciji, što bi značilo da Dodik povuče svoje zakone, ali i da visoki predstavnik Kristijan Šmit povuče svoje zakone na koje Dodik prigovara i po kojem je osuđen zbog nepoštovanja odluka visokog predstavnika.

Čim je takav prijedlog došao do Dodika iz RS-a su počeli stizati prijedlozi za takvim scenarijem, a konkretno ga je iznio Nenad Stevandić.

„Spreman sam povući zakone koje je donijela NSRS, ako to isto učini i Šmit“, poručio je Stevandić za kojim je takođe zajedo sa predsjednikom Vlade RS Radovanom Viškovićem raspisana potjernica.

Dakle, Dodiku je postalo jasno da i ovaj put može trgovati, samo je pitanje cijene. Dodik je svjestan da bez značajnog prisustva američke administracije u BiH poslije odlaska ambasadora Majkla Marfija svoje zahtjeve mnogo lakše može plasirati preko EU.

Evropska komisija preko birokrata poput Kopmana i sličnih kadrova ne želi trošiti energiju na političku borbu s Dodikom, već traži liniju manjeg, najtanjeg otpora. Tako je upravo preko Brisela ugašena prvobitna nada da će EUFOR asistirati u privođenju Dodika. No ta priča je vrlo brzo zamrla nakon poruke Brisela da o bilo kakvom angažmanu zeleno svjetlo mora dati Political Security Council, što je donekle i netačno, jer EUFOR može asistirati bez potrebe saglasnosti Brisela, ali očigledno je da ta opcija nije na stolu EU. 

Gert Jan Kopman

Dakle, EUFOR ima misiju da pruži asistenciju i komandant EUFOR-a u BiH ima mandat da donese operativnu odluku, no Evropska komisija je u konkretnom slučaju doslovno izmislila potrebnu dodatnu dozvolu kako bi sebi ostavili prostor za pregovore jer shvataju da je to najraći put za smirivanje krize.

Iako je Delegacija EU u BiH negirala bilo kakvu komunikaciju s Interpolom u trenucima kada se čekala odluka o zahtjevu Suda BiH za raspisivanje međunarodne potjernice, portal Klix piše iz pouzdanih izvora, tačnije nekoliko njih o postojanju komunikacije i to e-mailom. Suština te komunikacije je bila da eventualna međunarodna potjernica može izazvati dodatne političke implikacije na stanje u BiH. 

Zato nije slučajno da je EU kao kompenzaciju ponudila Plan rasta kao agendu za pomoć i podršku BiH, koja je danas na stolu pred Savjetom ministara BiH.

EU pasivizirala visokog predstavnika dok Dodik ide u dalju radikalizaciju

Dakle, nakon odlaska američkog ambasadora Evropska unija je na simboličan način preuzela kormilo i kada je u pitanju podrška odlukama i potezima visokog predstavnika. U međuvremenu je Dodik radikalizovao krizu unutar BiH, a visoki predstavnik Kristijan Šmit je jedva vidljiv i totalno pasiviziran, ograničavajući svoje djelovanje na nekoliko verbalnih osuda Dodikovih poteza.

Suštinski, vidljivije od toga je nespremnost i očigledan nedostatak podrške Šmitu za daljnje djelovanje, a poruke kako predstavnika SNSD-a, tako i HDZ-a koji kažu da Šmit više ništa neće donijeti u smislu odluka potvrđuje da je OHR prilično pasiviziran. Jasno je da najveća odgovornost za to leži u birokratama Brisela.

Sve to Dodiku i njegovoj politici daje dodatne količine političkog vazduha i najvažnije, daje mu signal da ne odustaje od svojih napada te da će kad-tad ispregovarati svoje zahtjeve, jer je to Evropska komisija procijenila kao put za rješenje krize.

Pitanje državne imovine

Iako je Trojka izašla sa javnim stavom da odbija bilo kakvu vrstu pregovora sa Dodikom, ukoliko EU bude istrajna na svom stavu očekivati je da i stav Trojke evoluira. Iako ono što dodatno usložnjava ukupnu situaciju je nedavni incident u Banjaluci sa njemačkom ministricom Anom Lirman i njenim protjerivanjem, što je izazvalo ne mali bijes njemačke vlade. Pored dodatnih sankcija rukovodstvu RS, preko Zagreba je poslata direktna instrukcija prema HDZ-u Dragana Čoviča da se mora distancirati od Milorada Dodika, zbog čega je predsjednik Vlade Andrej Plenković već danas u Mostaru.

Ipak, ukoliko stav Brisela o pregovorima ostane na snazi, realno je očekivati da se pored suspenzije Šmitovih zakona, kao i spornih odluka NSRS, na stolu nađe i status državne imovine kao najvažnije političko pitanje. Tada bi najmanji kolateral za Dodika bilo njegovo političko povlačenje, jer bi on takav epilog krize predstavio kao svoju političku pobjedu. Slično situaciji kada je svojevremeno kada je na stolu bio tzv. „Aprilski paket“, uz uzmicanje i kukavičluk tadašnjeg lidera SDS-a i predsjednika RS Dragana Čavića, Milorad Dodik poentirao na priči očuvanju statusa Policije RS, dok je „Aprilski paket“ propao.

Politička pijaca i trgovina je prostor na kojem se Milorad Dodik najbolje snalazi. Iako su još uvijek mnoga od ovih pitanja otvorena i neka neprijatna iznenađenja za Dodika nisu nemoguća.

U međuvremenu je krenulo snažno lobiranje iz SNSD prema pojedinim poslanicima opozicije da bi se obezbjedila dvotrećinska većina u NSRS za donošenje novog Ustava RS.

ISTOK