Nova geopolitička realnost utiče i na BiH

Saradnja koja je postojala između Zapada i Rusije na zapadnom Balkanu tokom 90-ih poremećena je tokom ranih 2000-ih, a umjesto saradnje dva bloka na zapadnom Balkanu su sada u međusobnom rivalstvu.

S obzirom na to da je BiH kandidatkinja za članstvo u EU, i formalno kandidat za članstvo u NATO-i, o čemu su se ranih 2000-ih saglasili predstavnici sva tri naroda, BiH se opredijelila za zapadne integracije, što je neminovno dovodi u situaciju da geopolitički nije usaglašena s interesima Rusije u regionu.

NATO politika prema BiH je, kao što su njihovi zvaničnici više puta javno naglašavali, ostala nepromijenjena – NATO i dalje ima pristup otvorenih vrata prema svim zemljama na evropskom kontinentu koje dijele njihove vrijednosti, a članstvom mogu doprinijeti kolektivnoj bezbjednosti.

Kao što nam je nedavno u intervjuu izjavila Džulijane Smit, stalna predstavnica SAD u Glavnom štabu NATO-a u Briselu, ključno je i da zemlja kandidatkinja demonstrira da želi da postane članica. Smitova nam je objasnila da njena zemlja ništa ne nameće, već da je pitanje odnosa sa NATO-om nešto o čemu će samostalno odlučiti ljudi u BiH.

„NATO omogućava svakoj od zemalja partnera da sama odluči o vrsti odnosa koje želi da ima s NATO-om, NATO ništa ne nameće zemljama partnerima. Naša vrata su otvorena za dijalog, partnerstvo i saradnju na čitavom setu zajedničkih izazova. Mi omogućavamo našim partnerima da odnose razvijaju sami. Temeljno pitanje članstva ostaje na ljudima u BiH“, rekla je Smitova.

Upravo zbog principijelnog stava da u članstvo mogu ući samo oni koji ispune kriterijume i dokažu da žele članstvo, posebno je značajno što su odnedavno nove NATO članice Finska i Švedska.

Obje zemlje, a posebno Švedska, decenijama su insistirale da ostanu vojno neutralne, a NATO je tu poziciju poštovao.

Nakon početka proširene ruske invazije na Ukrajinu, obje zemlje su promijenile stav i u kratkom vremenu postale članice. I ovu promjenu stava NATO je prihvatio.

S obzirom na rastuće tenzije s Kinom, NATO-u se sve više približavaju i Japan, Južna Koreja i Australija, koje neće postati članice jer nisu na evropskom kontinentu, ali će nastojati da u što većoj mjeri ojačaju odnose sa Alijansom.

Sve tri zemlje imaju dobre odnose i sa BiH i sa Srbijom, što će se indirektno odraziti i na dinamiku bezbjednosnih aranžmana na zapadnom Balkanu.

Novu geopolitičku realnost prihvatila je i Srbija, koja ne želi da postane članica NATO-a, ali se kupovinom francuskih borbenih aviona Rafala jasno opredijelila za zapadne integracije. Iako zbog bombardovanja NATO-a 1999. godine principijelno ne želi da uđe u Alijansu, kupovinom zapadnih borbenih aviona šalje poruku da se želi integrisati u zapadne bezbjednosne strukture i nastaviti blisku saradnju s NATO-om. Naime, sasvim je sigurno da Francuska, ali i ostali zapadni saveznici, od Srbije očekuju da ne nabavlja protivvazdušne sisteme od rivalskih vojnih blokova ako već kupuje zapadne borbene avione, jer bi to predstavljalo potencijalnu opasnost za NATO, čime se Srbija u bezbjednosnom smislu veže za Zapad.

Neutralnost Srbije se može razumjeti u kontekstu neutralnosti Austrije – zemlje koja je u potpunosti usklađena sa zapadnim bezbjednosnim standardima i daje aktivan doprinos brojnim misijama u kojima učestvuje NATO ili za koje je direktno zainteresovan.

Kao što smo ranije više puta pisali, za BiH je važno da se što više uskladi s NATO standardima, sarađuje s Alijansom u pogledu modernizacije oružanih snaga, tako da kada dođe trenutak za političke odluke, bude u potpunosti kompatibilna i u vojnom i u političkom smislu.

(Objavljivanje ovog teksta je dijelom finansirano grantom Ministarstva spoljnih poslova Sjedinjenih Američkih Država (Department of State). Mišljenja, nalazi i zaključci koji su ovdje navedeni pripadaju autorima i ne odražavaju nužno mišljenja, nalaze i zaključke Ministarstva spoljnih poslova Sjedinjenih Američkih Država.

Nezavisne